Riječka rock scena 60-ih kronološki je prvo, time i herojsko poglavlje hrvatskog rocka. Pa i ne samo njega. Zahvaljujući temeljima postavljenima koncem 50-ih, riječka scena prva je jugoslavenska, štoviše prva rock scena tadašnjega socijalističkog dijela Europe.

Tu je otvoren prvi rock klub, Husar je s radom počeo 1957. godine, 1960. formiran je prvi jugoslavenski rock sastav – Urgani, skladane prve domaće autorske teme (1962.), tu je nastupio prvi britanski bend u socijalističkom dijelu kontinenta – Colin Hicks and Cabin Boys nastupili su u riječkom kinu Partizan, današnjem Teatru Fenice, u prosincu 1960.

No, vrijeme je pokazalo kako ta vrsta prednosti Rijeci nije pomogla, dapače. Oficijelnih diskografskih izdanja s potpisom riječkih izvođača toga vremena začuđujuće je malo, pa je do nas stiglo tek ponešto radova Sonora, Uragana, Eti Juvan, Grupe 777 i trija Neda, Miljenko i Dario.

Važna poglavlja

Piše tako, između ostalog, Velid Đekić u uvodnom slovu CD box seta »Riječki prvi val«, dokumentarne panorame premijerne hrvatske i jugoslavenske rock scene, ujedno prve rock scene u socijalističkom dijelu svijeta. Đekić je autor i urednik izdanja, izdavači su Melody i KUD Baklje, a za tehničku obradu zvuka zaslužni su Andrej Baša i Robert Funčić.

– Dio studijskih snimaka netragom je zagubljen, što se primjerice dogodilo sastavu Sinovi mora. U privatnim arhivima pronađeni živi snimci nekoliko izvođača nastali su za interne potrebe i nisu tehnički željene kvalitete. Dodamo li činjenicu kako dobar dio imena s gradske scene nije ni pokušao tonski zabilježiti vlastito djelovanje, razmjeri problema koji su otežali priređivački posao na upravo objavljenom izdanju »Riječki prvi val« ocrtavaju se u punom svjetlu. Pa ipak, priča o riječkim rockerskim šezdesetima sada je u važnim poglavljima tu, zabilježena na tri CD-a u izdanju, kaže Đekić.

Velid Đekić, SNIMIO: VEDRAN KARUZA

Zvučna kulisa

Ta tri CD-a zapravo su zvučna kulisa monografske knjige Velida Đekića »Red! River! Rock!«, koja govori o 60-ima riječju i fotografijama, a sada se o toj istoj dekadi govori onime što je glazbi najpoželjnije – tonovima.

– Prvi CD pripada Uraganima, premijernoj jugoslavenskoj rock formaciji, koja je započela s radom 1960. i imala sreću da je za desetogodišnjeg djelovanja objavila nekoliko zapaženih EP ploča i nesreću da do današnjeg dana ne doživi uobličavanje toga rada u albumskom formatu.

Ovo izdanje ispravlja tu povijesnu nepravdu, usprkos tomu što se na CD-u ne nalazi ono što bi prikazalo ukupnost djelovanja Uragana na najbolji način, nego samo ono što se na njemu moglo naći, tragom ograničenog broja studijskih snimaka benda, zbog čega je priliku dobio veći broj skladbi snimljenih uživo. No, te se žive snimke istovremeno mogu doživjeti informacijom više, prilikom za uvid u izvođačke sposobnosti grupe na ključnom rockerskom terenu, tamo gdje se prolazi ili pada, oči u oči s publikom, pripovijeda Đekić.

Foto: ANTON ŠKROBONJA

»Gužva na palubi«

Drugi CD posvećen je folk-triju Neda, Miljenko i Dario, prvoj jugoslavenskoj formaciji tog usmjerenja.

– Na djelu je studijski snimljen materijal. Dio toga materijala je početkom 70-ih ugledao oficijelno izdavačko svjetlo u obliku nekoliko EP izdanja, ali se ponovio fatum Uragana – album se nije dočekalo. Kao kuriozum spomenimo kako je vjerojatno najveća uspješnica trija, skladba »Mala iz III. b«, našla put do diskografskog svjetla tek četiri desetljeća od svog izlaska u javnost, dakle 2012. A i to ne na nekom od izdanja riječkih glazbenika, nego na kompilacijskom albumu Drage Britvića, autora teksta skladbe, kaže vrsni poznavatelj riječke scene, svojevrsni »arheolog« ri rocka koji se tom temom sustavno bavi već desetljećima.

Treći CD u izdanju naslovljen je »Gužva na palubi«, prema velikom hitu sastava Sonori »Fešta na palubi«.

– To je mjesto kolektivnog istrčavanja desetak izvođača na palubu riječkoga glazbenog broda – Eti Juvan, Sonori, Plave zvijezde, Bohemi, Tois, Henric III., 6. stepenica, Toccata in re, Nota Brevis i Grupa 777. Takvu podjelu prostora nije krojila urednička procjena autorsko-izvođačke kvalitete uključenih imena, odnosno važnosti njihova udjela na generacijskoj sceni. Završnu riječ imala je raspoloživost zvučnih dokumenata o nečijem djelovanju.

A ona svjedoči kako je gradska scena 60-ih imala prilično raznovrsne žanrovske rukavce, inficirane soulom, power popom, hard rockom, jazz rockom, psihodelijom i tko zna čime sve ne, zaključuje Đekić priču o posebitostima tri CD-a.

Neda, Miljenko i Dario, Foto: Egon Hreljanović

Zajednička strast

Slijedeći takvu koncepciju, CD box »Riječki prvi val« bogato je opremljen, uključuje knjižicu s uvodnim tekstom Velida Đekića i mnogom popratnih informacija, a dizajniran je kao vizualna cjelina s monografijom »Red! River! Rock!«. U opremi su korištene fotografije Ante Škrobonje, Egona Hreljanovića, Petra Grabovca, Iztoka Žorža i nepoznatih autora sačuvani u arhivama sastava. Likovno oblikovanje potpisuje Melina Mikulić.

– Zadnje, ne i manje važno: izdanje »Riječki prvi val«, posvećeno gradskoj rock glazbi 60-ih, priziva u misli izdanje »Riječki novi val«, posvećeno gradskoj rock glazbi 80-ih. Nije to slučajno. Spona dvaju naslova upućuje na dugu i čvrstu povijesnu vertikalu riječke rock scene, što će reći upozorava na vrijednost njezina kontinuiteta. Jednostavno, generacijske poetike bile su možda različite, ali strast prema rocku – zajednička, zaključuje Đekić.