Riječki garažno-funk progresivni sastav Silk Milk djeluje od 2015. godine, a krajem 2022. objavio je debitantski album »Back Catalogue«.

Sastav su osnovali bubnjar Luka Čargonja i klavijaturist Goran Glušac, a od 2020. sviraju u trio postavi sa Sebastijanom Demarkom na bas gitari, ujedno i članom pazinskog etno-fusion sastava Veja. U povodu izlaska albuma razgovarali smo s Lukom Čargonjom.

Trud i priznanje

Postojite od 2015. godine i dosad ste promijenili nekoliko postava. Odakle ideja da album objavite upravo sada, u ovoj formaciji?

– Najviše nas je ponukao na to Siniša Bizović, direktor diskografske kuće Spona. Surađivali smo nekoliko puta na raznim koncertima u njegovoj organizaciji i uvijek je iskazivao veliki entuzijazam za našu glazbu. Mi smo isprva bili rezervirani jer smo već dvije godine u trio postavi i članovi s tih pjesama više nisu u sastavu.

Pjesme su dosad bile na našoj stranici, neformalno objavljene u vlastitoj produkciji. Gledali smo naprijed, a ne unazad, ali Siniša je iznio dobre argumente i na kraju smo pristali.

Zapravo, htjeli smo na lijep način odati priznanje za trud i zalaganje našim bivšim članovima i službeno zaokružiti prvu fazu Silk Milka, otuda i dolazi ime albuma.

»Back Catalogue« ima sedam skladbi nastalih u različitim razdobljima djelovanja benda – po čemu se one razlikuju i po čemu su karakteristične?

– Prve četiri pjesme su rezultat početnih proba i rađene su većinom akustično te ih se naknadno usviravalo i podizalo iz samih temelja, dok su sljedeće dvije pjesme rezultat već usvirane grupe ljudi koja je našla svoju nišu i svoj izričaj kaljen na svirkama uživo.

Sedma pjesma je autorska piano skladba Gorana Glušca kao poseban bonus ovom izdanju, izvedena iz uvoda u jednu pjesmu koja je često bila Goranova solo točka na koncertima.

Žanrovski nedefinirani

Na koji način skladate i stvarate, kako izgleda taj proces?

– Pjesme nastaju iz suradnje Gorana i mene, odnosno klavijatura i bubnjeva. Oboje dijelimo jednaku ljubav prema prog rocku iz 70-ih, ali i funku, discu i ostaloj plesnoj glazbi. Većinom nas dvojica napravimo kostur pjesme i aranžman te tada prezentiramo materijal ostalim članovima.

Tako smo u stanju vrlo brzo raditi i to doprinosi uniformiranosti zvuka i stilskog izričaja. No, koji put pjesme nastaju i iz sviranja i improvizacije na probi na kojoj se često i snimamo pa nam uvijek ostaju neke ideje ili skice, a ponekad su pjesme već i tada praktički gotove pa ih treba samo ušminkati i konkretizirati.

Kakvo je stanje s instrumentalnom glazbom, daje li joj se dovoljno prostora na regionalnoj sceni?

– Teško mi je govoriti o tome jer smo mi u specifičnom problemu što se toga tiče. S naše strane stanje je loše jer smo mi žanrovski nedefinirani. Mi smo rock bend s motivima raznih drugih žanrova, od prog rocka, jazza, pa do funka, diska i latino glazbe.

Zbog toga nam se jako teško pozicionirati na nekoj sceni. Previše smo rock za jazz publiku, a previše »jazz« za tvrdu rock publiku. Da se razumijemo, nemamo mi ništa protiv vokala, ali jednostavno nismo našli nikoga tko bi mogao to izvoditi na razini na kojoj mi to očekujemo, a htjeli smo svirati i biti aktivni.

Ove godine drugi album

Na čemu trenutačno radite, sada kada je album izašao?

– Trenutačno radimo na drugom albumu koji bi trebao izaći tijekom ove godine. Nakon stanke zbog korone s obnovljenim entuzijazmom krećemo u nove pobjede. Imamo novog izvrsnog basista, Sebastijana Demarka, ujedno i člana istarskog etno-fusion sastava Veja.

Sada u »power trio« postavi (klavijature, bas i bubnjevi) radimo na materijalu za novu koncertnu sezonu.

Gdje vas se može slušati u skorije vrijeme, hoće li biti nastupa u Rijeci i šire, možda neka promocija albuma…?

– Trenutačno smo u dogovorima za neke svirke u bliskoj budućnosti u vezi promocije albuma, ali i neovisno o tome. Materijala za sviranje ne nedostaje, imamo ga za snimiti još komotno tri albuma pa ćemo vidjeti kako će se situacija razvijati.

Možete pratiti novosti na našim stranicama na društvenim mrežama na kojima ćemo vas obavijestiti o svim sljedećim događanjima.