Riječki bend Ocean of Another objavio je prvi EP »One Day This Pain Will Subside«. Nakon što je u 2022. i 2023. godini predstavio svoje prve singlove, bend koji čine već iskusni glazbenici Dorian Pavlović na vokalu, Zlatko Štefančić i Josip Pilipić na gitarama, Robert Ban Bebek na bubnjevima i Sven Marenković na bas gitari, prvim EP-jem nadogradili su vlastiti zvuk, zaokruživši već uspostavljeni kreativni narativ.

Propitujući kompleksnosti ljudskih emocionalnih stanja i trauma, ali i samospoznaje kao oblika otpora kapitalističkom sistemu, »One Day This Pain Will Subside« čiji izlazak prati singl »Shift+DEL«, donosi kompleksnu kritiku današnjeg društva i čovjeka. Više o samom albumu, inspiraciji i planovima benda govori Dorian Pavlović.

Foto: MARA PRPIĆ

Deset pjesama u dvije godine

Nedavno ste objavili prvi EP »One Day This Pain Will Subside«. Recite nam više o pjesmama na albumu, što ih povezuje?

– Sve naše pjesme povezuje tematika koja se svodi na mentalno zdravlje, otvoreni razgovor o traumama, boli i ovisnostima. Ukratko promišljamo što znači biti čovjek u današnjem društvu i kako biti čovjek. Glavnina pjesama se temelji na osobnim iskustvima članova benda iako vučemo inspiraciju iz svega što nas okružuje.

Cijeli proces pisanja o ovim temama nam zapravo pomaže da sagledamo vlastite rane i traume iz neke nove perspektive i na neki način ih zaliječimo.

Kondicionirani smo da mislimo kako je naša bol samo naša i specifična i kako je nitko drugi ne može razumjeti. Srećom, to nije istina, možda je proces kojim je trauma nastala individualan i specifičan, no sama bol nije i to je zapravo dobra stvar jer nam to pomaže da se povežemo s drugim ljudima i probavimo tu bol i pretvorimo je u snagu.

Upravo je to naš moto, »Become a drop in the Ocean Of Another’’ (hrv. ‘’Postani kap u oceanu drugoga’’) što bi u prijevodu značilo – povežimo se, podijelimo iskustvo postojanja jedan s drugim i lijepo i ružno kako bismo postali bolje, zdravije i ispunjenije osobe.

Prve pjesme predstavili ste 2022. i 2023. godine, a na debitantskom EP-u predstavljate potpuno nove stvari. Kako to?

– Da, prvu pjesmu smo objavili u rujnu 2022. i sada, evo, imamo pet ovih pjesama što ukupno čini deset pjesama u dvije godine. Bend treba objavljivati pjesme i bend treba objavljivati nove pjesme čim češće je to moguće.

Pogotovo ako je bend novi na sceni kao što je to slučaj s nama. Bendovi često imaju dojam da publika samo čeka da oni objave pjesme i uvjereni su da unaprijed znaju kakve pjesme oni žele stvarati i što publika želi čuti.

Ja sam po bendovima od svoje trinaeste godine i mogu vam reći da to nije baš tako jednostavno (smijeh). Zato treba početi stvarati i objavljivati čim više kako bi se i bend i publika dogovorili oko toga što se kome sviđa. Mi smo zato objavili prvih pet pjesama kao neku formu traženja našeg zvuka koji smo, čini nam se, sada pronašli.

Putem smo skupili i komad publike koju zanima to što radimo pa smo ih željeli ‘’nagraditi’’ novim pjesmama. Već sada imamo napisanih šest novih pjesama. Nisu sve, naravno, jednako dobre, ali evo, već tražimo dalje što i kako želimo podijeliti sa svijetom.

Foto: Promo

Suradnja s Joelom Wanasekom

Svu glazbu na EP-u napisao je, producirao, miksao i masterirao sam bend, osim pjesme »Indigo« koju je masterirao Joel Wanasek (Machine Head, Monuments, Blessthefall). Kako je došlo do te suradnje?

– Kada smo završili pisanje i snimanje pjesama za EP, puno smo razgovarali i tražili što nam najviše odgovara i što želimo s produkcijske strane. Jako nam je bitna tekstura zvuka u našim pjesmama.

Često kada pišu pjesme, ljudi zapostave taj dio, a zapravo svaka pjesma osim instrumenata, vokalne melodije i teme ima i aranžman, u koji spadaju teksture koje tu pjesmu čine prepoznatljivom.

Tu u priču onda kao šlag na tortu dolazi sam mix i master zvuka gdje na svemu stupa Joel. Naš gitarist Zlatko se često natječe u natjecanjima Nail The Mix i gotovo uvijek je u samom vrhu natjecatelja.

Nekada čak i pobijedi, a jednom prilikom nagrada je bila Joelov master. Mi smo odlučili dati mu »Indigo« da vidimo što i kako bi on odradio po pitanju tog završnog poliranja.

To nam se jako svidjelo te smo onda uzeli taj template i na taj način završili mix i master samog EP-a. Joel je na taj način zapravo zaslužan za zvuk EP-a iako je radio samo na »Indigu«.

Singl koji prati izlazak albuma je »Shift+DEL«, pjesma koja je inspirirana kratkim horor filmom »Curve«. Djeluje mi da je u vašem stvaranju jako važan vizualni dio narativa. Kako pristupate idejama i scenarijima u spotu? Koji tim je zaslužan?

– Tim iza svih naših spotove je 1.618 FILMS. To je tim u kojem sam ja, Damir Debanić, Dino Možek i mlada redateljica, ujedno i vlasnica samog obrta, Mara Prpić. Mara i ja smo se upoznali i započeli surađivati još 2020. dok sam ja svirao u Cold Snapu, a s vremenom je naša suradnja prerasla okvire spotova za OOA te smo pokrenuli obrt 1.618 FILMS gdje se sada uz Dinu i Damira bavimo videoprodukcijom.

Vizualni dio nam je nevjerojatno bitan od samog početka i uvijek smo se trudili dati nešto novo u našim spotovima i pokazati neku novu dimenziju vlastitog stvaralaštva.

Nekada smo u tome bili uspješniji, nekada malo manje uspješni, ali nas to ne sprečava da se nastavimo truditi. S obzirom na to da same pjesme imaju jak narativni moment, trudimo se videima pojačati dojam same pjesme i samih riječi.

Kada pišemo pjesme, već sama pjesma ima koncept gdje razradimo zajedno što zapravo ta pjesma govori i od tog koncepta krećemo u razradu samih vizuala, a zatim gledamo kako i gdje nam se to uklapa u ukupnu viziju.

Mara je tu velika pomoć jer iako nije metalka, ima nevjerojatnu estetiku i razumije kinematografiju te nam puno pomaže kako bi naša vizija postala stvarnost.

»Naš je moto, “Become a drop in the Ocean Of Another” (hrv. ”Postani kap u oceanu drugoga”) što bi u značilo – povežimo se, podijelimo iskustvo postojanja jedan s drugim i lijepo i ružno kako bismo postali bolje, zdravije i ispunjenije osobe

Spoznati samog sebe

Osim osobnih stanja, u pjesmama adresirate i društvena pitanja, ističući da je konačni čin pobune čin samospoznaje. Može li čovjek spoznati samog sebe u sistemu u kakvome živimo?

– Ne samo da može, nego mora. Kapitalizam je dostigao svoju krajnju formu gdje mari samo za kapital i pomalo prerasta u novu formu feudalizma.

Pritom nam prodaje priču o individualizmu kako bi mogao svaliti osjećaj krivnje na naša leđa kada sustav zašteka. Paralelno nam konstantno nešto prodaje i kondicionira nas na bezumni konzumerizam.

Kako bi to ostvario, drži nas u neprekidnom stanju duševnog nemira i odvaja nas od drugih ljudi te nas porobljava unutar vlastitih umova. Kapitalizam ne želi emotivno zrele i stabilne građane.

Ne želi ljude koji ne srljalju u transhumanizam prije nego što uopće shvate što znači biti čovjek. Kapitalizam ne želi da rastemo i evoluiramo kao vrsta i kao civilizacija, kapitalizam želi porobljenu naciju spremnu bezumno konzumirati kako bi kapital rastao svako tromjesečje.

Upravo je zato sada, više nego ikada prije u povijesti, nevjerojatno bitno spoznati samog sebe i shvatiti što znači biti čovjek i što nas čini ljudima kako bismo bili sposobni evoluirati i nastaviti cijeniti i istraživati ovu priliku za život koja nam je dana, koja nije nimalo bezlična i bezazlena i bezvezna.