Šteta što se i ranije nije odlučio na debitantski album, jedan je od komentara kojim je moguće procijeniti prvi samostalni diskografski istup Lade Bartoničeka, riječkog glazbenika, osnivača grupe Atmospheric.

Temeljna odlika Bartoničekovog debija je stilska raznovrsnost koju je iskazao kroz čak četrnaest ponuđenih pjesama što je količina koja po nekim današnjim uzusima predstavlja gotovo dvostruki album.

No, to bogatstvo sadržaja jasnije postaje nakon pojašnjenja samog autora koji ističe kako je niz od ovih 14 pjesama stvarao tijekom posljednjih deset godina.

Maestralne »Ruke«

Album »Na rubu Mjeseca« otvara divna naslovna skladba, a zatvara isto tako snena, eterična i ambijentalno dojmljiva pjesma »Padamo u zrak«.

Kroz obje se odlične pjesme otkriva sklonost autora k dobroj kombinaciji elektronike i laganih, ali vrlo dojmljivih gitarističkih solaža pri čemu uz to sanjivo ozračje lako iščitavamo i odrednice psihodeličnosti, dok se kroz stihove na vrlo kvalitetan način obrađuju teme ljubavi, nježnosti, čak i svojevrsnog eskapizma. Između tih dviju pjesama koje su, usput budi rečeno, idealne za otvaranje i zatvaranje koncerta,

Bartoniček je smjestio još 12 pjesama koje potvrđuju njegovu sposobnost prilagodbe različitim stilovima i izrazima pri čemu se nikad – u velikoj mjeri zahvaljujući i njegovom specifičnom i kvalitetnom vokalu – ne gubi originalnost i samostalnost.

Drugim riječima, Bartoniček zna podsjetiti na nekog drugog autora ili grupu, ali u konačnici ti utjecaji uzmiču pred originalnošću autora.

Tako, primjerice, u »Ta koju nemam« čujemo klavijature a la Doors, kao i iznova dobre gitarističke solaže koje svemu daju blagi dodir sa psihodeličnošću što odgovara ovoj ljubavnoj baladi srednje brzog tempa s temom neostvarene ljubavi.

Umijeće stvaranja dobrih pop balada Bartoniček potvrđuje i u »Ti si moje more« te posebno u tekstom moćnoj »Poslije tebe«, odličnoj ljubavnoj pjesmi napisanoj, aranžiranoj i odsviranoj u maniri vrhunskih kantautora.

Stilsku šarolikost ovog pažnje vrijednog albuma lako je uočiti u prpošnoj i razigranoj »Još jednom« u kojoj priču o čežnji za nekim čiju ljubav nisi cijenio dok si je imao, prati plesni ritam s podosta elemenata folka i ska zvuka.

Sjajna je i vrlo neobična »Vrati mi« koju možemo nazvati plesnom electro pop šansonom ugodnog klupskog ozračja, opuštenosti i duhovitosti, a odlična »Svijeća je gorjela« nudi onaj starinski i već pomalo zaboravljeni šansonijerski pristup kakav već davno u Hrvatskoj i svijetu rijetko nalazimo.

Za mnoge će vrhunac raznolikosti ipak biti maestralna »Ruke« koja je stihovima najbolji trenutak albuma, a glazbeno iznimno dobro spaja elektroniku i crkveno zborsko pjevanje pa bi ovu srednovjekovnu synth ispovijed i propovijed bilo zanimljivo čuti i vidjeti u nekoj crkvi.

Riječki rock

Ipak, po broju pjesama »Na rubu Mjeseca« ponajprije je album blizak čvrstom popu i srednje brzom gitarističkom rocku. Tako je »Tren« s moćnim uvodnim rifom prava Ri Rock pjesma o nužnosti rastanka donedavno zaljubljenih, a dašak razigranog riječkog pristupa rocku nudi i izvrsna »Sve« koja na dobar način kritizira suvremenu, posvuda raširenu bolest posjedovanja.

U »Sanjaš sama« kroz rock ritam i rifove nudi se priča o egotripovima tako tipičnima za naše doba, a »Mi idemo« kroz nastavak tog poletnog i plesnog rock ritma nudi ideju ljubavnog zajedništva i sreće kao spasa u negativnom okružju, čemu svjedoči i originalnog naslova i stihova puna »Trčiš mi po mislima«.

Sve u svemu, debitantski istup Lade Bartoničeka je jako kvalitetan i vrlo dojmljiv pa je jasno da ga se isplatilo čekati. A svakako se valja nadati da za novi album neće trebati puno desetljeće prikupljanja pjesama.