Foto: Mary McCartney
Bivši Beatle Paul McCartney objavio nosač zvuka koji kritika ocjenjuje uspješnim
povezane vijesti
Punih pola stoljeća nakon debitanskog albuma objavljenog 1970. godine, a 40 nakon »McCartney II«, s kojeg pamtimo svjetski hit »Coming Up«, evo nam i McCartneyjeve »trice« koja vezu sa spomenutim prethodnicima ima po tome što je Macca na svakom od ova tri albuma gotovo isključivo sve instrumente svirao – sam.
I dok je na dvama prethodnicima riječ bila ponajprije o umjetničkoj odluci, u slučaju »McCartney III« na to soliranje čuvenog ex Beatlesa natjerala je – korona. Naime, samujući poput većine ljudi tijekom posljednjih nekoliko mjeseci, Paul McCartney je odlučio »nešto malo« raditi u studiju pa je tako nastalo pedesetak minuta njegove nove glazbe koju je slušateljima ponudio kroz jedanaest novih pjesama.
Dokument vremena
Učinjen posao, sudeći po mahom vrlo dobrim ocjenama kritike, bio je uspješan premda treba priznati da u McCartneyjevu opusu velikom, s ovim albumom, lijepih osamnaest solouradaka, sigurno ima podosta boljih trenutaka. No, »McCartney III« nedvojbeno je, kao i spomenuti mu prethodnici, pažnje vrijedan dokument o samom autoru i svijetu oko njega.
Konkretno, prvi album ove trilogije nastao je neposredno nakon raspada Beatlesa i bio je svojevrsni odgovor na to novo stanje u kojem se McCartney osjetio itekako izdvojeno. »Dvojka« iz 1989. godine nastala je nakon raspada njegove grupe Wings i također je svjedočila o pojačanoj dozi osamljenosti, a »trojka« – snimljena u cijelosti u McCartneyjevu studiju u Sussexu tijekom proljeća punog lockdown trenutaka, itekako je vezana za svima nam znanu izolaciju zbog pošasti pandemije COVID-19. Dakle, sad se ne raspada ni jedna njegova grupa. Raspada se samo – cijeli svijet!
TRILOGIJA O OSAMLJENOSTIPrvi album trilogije »McCartney« nastao je neposredno nakon raspada Beatlesa i bio je svojevrsni odgovor na novo stanje u kojem se McCartney osjetio itekako izdvojeno. »Dvojka« iz 1989. nastala je nakon raspada njegove grupe Wings i također je svjedočila o osamljenosti |
Jedanaest pjesama
A McCartneyjev je odgovor na to glazba pri čemu je kroz jedanaest novih pjesama »prošarao« ostavštinom solo karijere, ali i Beatlesa i Wingsa stvorivši zanimljivu cjelinu koju će posebno cijeniti njegovi fanovi i fanovi spomenutih sastava.
Uvodna »Long Tailed Winter Bird« kombinacija je južnjačkog swamp bluesa i čvrstih akustičnih rifova s minimalnim tekstom koji u ovo doba izdvojenosti naprosto zaziva fizičku nazočnost (Do You Miss Me, Do You Feel Me, Do You Touch Me) da bi u odličnoj bitlsovskoj »Find My Way« direktno progovorio o potrebi pomoći, razumijevanja i »ramena za plakanje« u ovoj ne samo zdravstvenoj već i duhovnoj krizi čovječanstva.
Na tom je tragu i »Women and Wives« s porukom svima da se ono što rade odražava i na generacije koje dolaze nakon njih, a tom krugu pjesama inspiranih promjenama koje je svijetu donio COVID-19 moguće je pridodati i završnu »Winter Bird/When Winter Comes« kroz koju slikajući starijeg farmera koji se sprema za zimu simbolički govori o čovječanstvu koje se treba pripremti za teške dane.
Ljubavne teme
Kroz pjesme »Pretty Boys« i »Lavatory Lil«, obje bržeg i jačeg ritma, McCartney se sjeća Beatles dana, a isto je i sa »Slidin«, koja kroz blues rock okvire podsjeća na revolucionarnost Beatlesa s kraja šezdesetih uočljivu u ovoj posveti slobodi. Lijep broj pjesama – a i to je poruka ovom dobu korone – ljubavnog je karaktera.
Čak osam i pol minuta duga »Deep Deep Feeling« sa soul/funky a la Prince pristupom, analiza je najdubljih ljubavnih osjećaja, akustičnim gitarama bogata »The Kiss of Venus« jasno predstavlja ljubav kao pokretačku snagu svega, »Deep Down« s puno utjecaja crnačke plesne glazbe govori o plesnom i ostalom uživanju »do kosti«, a možda i ponajbolja na albumu, »Seize the Day«, obrađuje onu staru istinu o tome kako moraš, pogotovo kad je ljubav u pitanju, iskoristiti svaki trenutak jer sve prebrzo prolazi, posebno u uvjetima u kojima živimo.
Dokumentarac o studiju na Abbey RoaduKći Paula McCartneya Mary McCartney režira dokumentarni film o slavnom londonskom tonskom studiju na adresi Abbey Road u kojem su svoje pjesme snimali Beatlesi, Pink Floyd i Aretha Franklin. Film nazvan »If These Walls Could Sing« (»Kad bi ovi zidovi mogli pjevati«) sadržavat će intervjue sa zvijezdama i dokumentirat će povijest studija koji obilježava 90. godišnjicu rada. – Neka od mojih najranijih sjećanja iz djetinjstva su iz vremena provedenog u Abbey Roadu, rekla je Mary. Abbey Road bila je samo obična ulica ispred prostorija londonskog studija, tada u vlasništu diskografske kuće EMI. – Dugo sam željela ispričati priču o tom povijesnom mjestu i nisam mogla naći bolji tim za suradnju od Johna i studija Mercury kako bih ostvarila ovu kreativnu ambiciju, dodala je. Producent filma je dobitnik Oscara John Battsek. Beatlesi su snimili svoj pretposljednji album u tom studiju i nazvali su ga »Abbey Road.« Na kultnoj naslovnici albuma slavna liverpulska četvorka prelazi pješački prijelaz ispred studija. Pedeseta godišnjica albuma obilježena je 2019. izdavanjem njegove posebne edicije »Abbey Road Anniversary Edition«. |
Rockdown
Nedvojbeno, »McCartney III« album je o prisilnoj, neugodnoj i opasnoj izolaciji, ali i o tome kako je nadvladati, pobijediti i ostati svoj. Po McCartneyju recept je u ljubavi, vjeri u sebe i okretanju k pozitivnim osjećajima. Ne preostaje nam nego mu vjerovati te se nadati da će ovo doba »rockdowna« (tako McCartney preoblikuje pojam »lockdown«, misleći na svjetsku rock scenu) prići ipak kraju te da autori neće morati, poput McCartneya i mnogih drugih, stvarati sami i u izolaciji.
No ako se to i dogodi, ako se ova tuga nastavi, jedan od načina prevladavanja baš su ovakvi albumi kakav je »McCartney III«.
