Foto Vjekoslav Azenić
Želite li se gibati uz melodiozne punk žestice, eksplozivne rifove, nogometno-navijačke višeglasne himnične refrene, kratke solaže i inteligentne tekstove, onda je ovo album koji morate imati
povezane vijesti
Iza imena koje više odgovara nekom manjem mehaničarskom servisu krije se izvrstan zagrebački punk bend koji na albumu »Danas ću, sutra ću« nudi za hrvatske prilike izuzetno kvalitetne tekstove, razumljiv i dojmljiv vokal te izvrsnu glazbenu pratnju u kojoj se stapaju i nadopunjuju ritmičnost, agresivnost i melodioznost pa je spomenuti album pravo slavlje za uši svih koji vole grupe kao što su Green Day, Offspring, Rancid, Best Coast, The Menzingers, All Time Low…. ili klasičare kao što su Buzzcocks, Undertones, Generation X, Stiff Little Fingers…
Izblijedjeli ideali
Dakle, želite li se gibati uz melodiozne punk žestice, eksplozivne rifove, nogometno-navijačke višeglasne himnične refrene, kratke solaže i inteligentne tekstove, onda je »Danas ću, sutra ću« album koji morate imati. Još od eponimnog debitantskog albuma objavljenog 2010. godine ekipa iz Mašinka pokazala je kako itekako dobro zna uočiti društvene negativnosti, ismijati ih i kritizirati, a takav pristup njeguju i na svom trećem studijskom radu pri čemu je u odnosu na odlične prethodne radove sada uočljiva doza nostalgije, logična s obzirom da svi, čak i pankeri, stare.
Da stvari danas nisu dobre i da su nekadašnji ideali izblijedjeli, potvrđuje već izvrsna uvodna pjesma »Punim plućima« u kojoj uz konstataciju »Više ne znam što znači biti sretan/ Čovjek konkretan, živjet punim plućima«, slušamo i zazivanje lavine koja bi uništila sav ovaj pokvareni svijet. Osobna razina nezadovoljstva još je uočljivija u brzometoj a la Rancid temi »Tu smo gdje smo« s upozoravajućim stihovima »Zapitaj se, sjeti se/Zašto više se ne smiješ«, a ponajboji trenutak tog blago nostalgičnog dijela albuma je sjajna pjesma »Svaki dan«, žestoka i brza punk vožnja po uzoru na britanske punk pionire te uz samokritične zaključke o upadanju u kolotečinu, što je u mladosti bilo nezamislivo i neprihvatljivo.
Ismijavanje politike
Naravno, znaju »mašinci« iz sve snage udariti i bez nostalgije pa u rafalnoj pjesmi »Zle opačine« kritiziraju društvo koje teži stvaranju bezličnih spodoba uz savjet – »Razbij kanone, dodaj začina!« Odlična je i »Izgubljenom vremenu«, pjesma o bezizlaznoj društvenoj situaciji koja kroz tekst svjedoči o dobrom poznavanju klasične književnosti, a s glazbene je strane daleko od pop punka i puno je bliža hard rocku srednjeg tempa pri čemu himničnost ove pjesme naprosto zaziva zborno pjevanje pa je sigurno kako će biti koncertni hit. Pjesma »Perice«, uz to što je posvećena gitaristu Petru Predragu Perici, još je jedna punk himna o nepoverenju prema društvu i gotovo svima koji ga čine uz poruku »Perice, ljudi su svinje. Nemoj nikome otvoriti svoje srce.«. Možda je najbolji punk trenutak albuma iznimna »starinska« pjesma »Cmrok 2« uz koju bi se pogalo i krajem sedamdesetih u Londonu. Ismijavanje aktualne i dugovječne politike (Bandić, Jakuševac, izbori…) uz prave navijačke refrene nudi i ironične »parole« poput »Zapamti tko ti je dao Cmrok 2«, a u taj niz kritično-društvenih svakako ide i »Veća lopata« koja više kroz novovalne no punk okvire daje ironičnu sliku radničkog života, nimalo utješnu i lijepu, ali itekako realnu priču o »herojima birtije i pijunima rada«.
Ljubavni biser
Da su zagrebački punkeri raznovrsni u temama, potvrđuju i kroz tri biserne ljubavne pjesme. »Ona stoji na vratima i negoduje« na zaista dojmljiv način kroz žestoki punk svjedoči nježnim osjećajima i odanosti, »Jedne davne jeseni« uz iznimno dobro gostovanje Lovely Quinces najhitoidniji i najradiofoničniji je trenutak albuma s gubitničkom temom o loše povučenim životnim potezima nakon kojih je pitanje može li se išta više ikada promijeniti, a »Mirta« je prekrasna pop punk pjesma o bebi koja se zove Mirta, kćeri bas gitarista Srđana Grbića.
Mašinkovu ekipu danas čine Marin Šulentić (Šulc) – vokal, Petar Predrag (Perica) – gitara, Lovro Koružnjak – gitara, Andrija Ražnatović – gitara, Srđan Grbić (Srki) – bas-gitara i Bojan Horvat (Pitura) – bubnjevi. Funkcionalnost i zajedništvo ekipe potvrđuje i činjenica da tekstove pišu čak njih trojica – najviše Grbić (5), četiri je autor Ražnatović, a tri Šulentić. Na obavljenom poslu na trećem albumu može im se samo skinuti kapa te se nadati da će ovo koronavirusno s(r)tanje što prije proći jer bi ih zaista lijepo bilo vidjeti i čuti uživo te – uživati!
Raznolika diskografija
U skladu s tradicijom pankerske zajebancije dečki su ime grupe uzeli po nadimku jednog čovjeka s Pučišća na Braču, a u dosadašnjoj su karijeri nakon debija 2010. godine, 2014. godine objavili »Svugdje je doma, ali lijepo je najljepše« te ove godine i treći studijski album »Danas ću, sutra ću«. Uz to imali su i niz zanimljivih suradnji pa su 2011. godine objavili album »Frakturko« s bendom Fraktura mozga, a 2016. godine s Debelim precjednikom nosač zvuka pod imenom »Godina majmuna/Majmun godine«.