Iza čvrstog germanskog pseudonima Wilhelmina Agnes krije se mlada zagrebačka glazbenica i pjevačica Ines Turšić čiji debitantski istup sačinjen od svega sedam pjesama i otprilike 28 minuta zvuka itekako daje naslutiti da bismo o Wilhelmini/Ines mogli puno slušati i u budućnosti.

Jer, »Divlje zvijeri« pažnje su vrijedan prvi iskorak, odnosno minialbum koji svjedoči glazbenoj nadarenosti i raznolikosti autorice kojoj su u ovom istupu na pažnje vrijedan način pomogli Edvin Đerahović, Toni Tkalec te Danijel Kadijević.

Profinjen pristup

Ljubiteljima žešćeg i čvršćeg zvuka najbolji trenutak albuma bit će naslovna tema kroz koju autorica nudi svoju viziju svijeta u kojem živi što je, adekvatno naslovu, praćeno izvrsnim hard rock rifovima i udarima gitara, pomalo punk ozračjem i motivirajućim plesnim ritmom koji od ove pjesme čini koncertnu žesticu idealnu za podizanje raspoloženja.

Nažalost za ljubitelje »rokačine«, to je jedni takav trenutak na albumu, ujedno i jedina pjesma otpjevana na hrvatskom jeziku. Sve ostalo je na engleskom i nije tako brzo i žestoko. Što ne znači da nije dobro. Naprotiv.

Razoružavajuća sirovost i energija naslovne teme u preostalih su šest zamijenjeni profinjenijim pristupom koji karakterizira to što gotovo svaka pjesma počinje ugodnim akustičnim uvodom na koji se potom pridodaju i ostali instrumenti pri čemu Wilhelmini nisu strani ni gudači i klavijature, a nakon laganini uvoda slijedi najčešće nešto brži tempo koji je u, primjerice, aktualnom singlu »Crystal Eyes of Yours«, pjesmi o traženju sreće i ljubavi, djelomično na tragu žestine već spomenute naslovne pjesme.

Ostatak je sporiji i umjereniji, ali vrlo melodiozan, ritmičan i slušljiv pa bi pjesme ovog prvijenca mogle biti rado puštane i u radijskim programima.

Foto: DORINGO PHOTOGRAPHY

Poseban glas

Uvodna »Escher Effect« nudi pažnje vrijednu kombinaciju autoričinog vokala i nenametljivih, a vrlo efektnih gitara te dobro korištenje gudača što je praćeno tekstom o tome da stvari često nisu onakve kakvima se čine, ali to ne treba biti razlog za paniku ili tugu.

Na istoj je valnoj dužini još i bolja »Upside down« koja savjetuje kako se jednostavno treba privići na taj izokrenuti i pomaknuti svijet jer ionako ništa drugo ne možemo učiniti. Lijepa »Black Swan« melankolična je balada naglašenog molskog raspoloženja, a govori o onima koji su drugačliji i »pate u u tišini« zbog nerazumijevanja okoline.

U dvije završne pjesme Wilhelmina Agnes teži smirenju pa je ritam sporiji, gitare nježnije, a njen vokal diskretniji i blaži. »Ballad of Passion« s vrlo dobrim gitarističkim solažama više je uspavanka no pjesma o strasti, a završna »House of Cards« kroz pomalo mistery ozračje nekih davnih vremena dobro spaja elemente britanskog folk nasljeđa s natruhama psihodelije, čak i srednjovjekovnih glazbenih okvira, čemu svakako pripomaže zaista poseban glas djevojke koja se naziva Wilhelmina Agnes.

Drugi put – više

Debitantski albumi uvijek su posebne priče, a Ines Turšić svoju je ispričala dojmljivo i zanimljivo pa ne treba dvojiti da će na kraju godine ona i ovaj album biti u vrhu najboljih debitantskih istupa.

Naravno, uvijek može bolje i pitanje je, primjerice, što bi za kvalitetu ovog albuma značilo da su još bar dvije brže pjesme dobile još čvršće okvire kakve ima izvrsna naslovna.

No, i ovako je riječ o jako dobrom debitantskom rock istupu, albumu koji svjedoči kako Wilhelmina ima što reći i kako se snalazi u različitim glazbenim izrazima (hard rock, americana, country, folk, balade, blues…), ima poseban i prepoznatljiv vokal, a i stihovi joj nisu slabi. Sve u svemu palac gore – uz nadu da će drugi album biti bogatiji i brojem pjesama i ukupnim trajanjem.