Albert Hammond u svibnju će napuniti osamdeset godina. I ima novi album! I to dvostruki! I to jako dobar.

Punih 19 godina nakon prethodnog rada (»Revolution of the Heart«, 2005.) Hammond jer odlučio stati s pisanjem za druge te objaviti vlastiti album s čak 17 potpuno novih pjesama. Oni koji bolje prate rock, znaju da je Hammond na sceni još od kraja šezdesetih godina prošlog stoljeća, a prvi svjetski hit, nezaboravni »It Never Rains In Southern California«, imao je davne 1972. godine. Bilo je hitova u njegovoj izvedbi i nakon toga (»Free Electric Band«, »Down by the River«, »Peacemaker«…) još i više u izvedbama drugih autora (Willie Nelson, Leo Sayer, Whitney Houston, Celine Dion, Aretha Franklin, Diana Ross, Tina Turner, Glen Campbell, Lynn Anderson, Bonnie Tyler…), a uz suvremenu rock glazbu itekako je bio vezan uz sina, Alberta Hammonda Jr-a koji se probio kao član grupe The Strokes te potom napravio i pažnje vrijednu solokarijeru.

Pitke i pamtljive melodije

I svo to vrijeme Hammond stariji bio je nekako u sjeni. Čak i kad se početkom sedamdesetih probio na svjetsku scenu, uvijek je nekako bio u sjeni, pomalo i namjerno. Sad je odlučio to promijeniti i to je učinio na zaista dojmljiv način jer je njegov dvadeset i prvi studijski rad možda i najbolji u njegovoj cjelokupnoj, gotovo šest desetljeća dugoj, karijeri.

Po vlastitim riječima, na ovom je albumu detaljno progovorio o svom životu u posljednjih osam godina, kao i o svijetu koji ga okružuje. Učinio je to na svoj prepoznatljivi način nizom jednostavnih, pitkih i pamtljivih melodija s puno dobrih refrena, prevlasti gitarističkog pristupa pop i rock glazbi, dobrim tekstovima te, u konačnici, iskustvom autora kojem se vjeruje jer se desetljećima dokazivao kao iskren i nepretenciozan autor.

Album otvara melodiozna »Don’t Bother Me Babe« koja je inspirirana radom i glazbom Neila Diamonda i dobro prenosi sliku suvremenog bezosjećajnog svijeta koji na svim područjima, od empatije do zaštite prirode, klizi u propast.

»Gonna Save the World« je uspješno ironiziranje pokušaja da se spasi svijet. Jer, ovaj se svijet ne može spasiti, kao da poručuje Hammond koji u »The American Flag« kritizira svijet laži u kojem zahvaljujući digitalnoj tehnologiji i društvenim mrežama živi današnji čovjek. Temi rata posvećene su možda i tri ponajbolje – bar tekstualno – skladbe albuma.

Život kao bogatstvo

»Somebody’s Child« na mržnju zbog koje se vode ratovi odgovara vječnom istinom kako je svaki poginuli vojnik nečije dijete i netko zbog njegove smrti pati. Moćna »Young Llewelyn« govoreći o davnašnjem sukobu Walesa i Engleske i veže ta doba s današnjim ratovima zaključujući kako se gotovo ništa nije promijenilo, a dojmljiva »Bella Blue« oslikava težak život žene kojoj je suprug dan-dva po vjenčanju otišao na ratište i tamo poginuo.

No, znano više od ovih općih tema, Hammond je okrenut osobnim temama i ispovjednoj lirici pa u prekrasnoj »Let It Go« zaista snažno oslikava raspad četiri desetljeća dugog braka i teške dane bolesti.

Kroz nježne i tužne ljubavne balade »Knocking on Your Door«, »Anything You Want Me To« te »Another Heart to Break« progovara o svojoj ljubavi s dugogodišnjom suprugom Claudijom da bi se u »Looking Back« uz puno nostalgije prisjetio mladosti. »Like They Do Across the River« i »Gonna Be Alright« razigrane su pop-rock pjesme na tragu sedamdesetih pune pozitivne energije i isto takvog odnosa prema životu, a takva je i himnična »Living in the Universe« koja, bez obzira na sve probleme i muke, slavi život kao bogatstvo.

U razgovoru za American Songwriter Hammond je, govoreći o ovom albumu, rekao kako u 52 godine diskografske karijere ima malo svojih albuma jer je radio za druge.

– Najbolje sam sačuvao za kraj (Best for the Last), rekao je Hammond koji tren kasnije na pitanje novinara znači li to da je »Body of Work« njegov posljednji album odgovara kako ima još toga reći!

Sudeći po ovom albumu, zaista je tako, pa nema druge nego nadati se da će i u devetom desetljeću svog života maestro Hammond nastaviti stvarati.