Nakon makarskih punkera iz grupe Pardon i njihove »Dalmatinske raspodije« stiže još jedan odličan dalmatinski punk album – »Krv i znoj« zadarske Alergije. I dok su Makarani svoje brzometne punk udare ukrasili bar na trenutke dahom Mediterana, zadarska punk četvorka brije u pravom gradskom britanskom Oi! punk stilu čuvajući lokalne odrednice ponajprije u povremenom korištenju dalmatinske ikavice te temama pjesama okrenutih onom što čini njihov život – stanju u društvu općenito, poslu, ljubavnim problemima, osamljenosti, depresiji, nezadovoljstvu, pobuni…

Društvena kritika

Sve to iskazano je tako da se bez poteškoća mogu iščitati i neki davni uzori (Sex Pistols, Vibrators, Stiff Little Fingers, Ramones) ili pak oni koji su svjetskom punk rock scenom počeli drmati devedesetih (Rancid, Offspring, NOFX, Green Day…).

Drugim riječima, to znači da većina od 12 na albumu ponuđenih pjesama kreće dobrom gitarističkom solažom na koju vrlo brzo ulijeće moćna i precizna ritam-sekcija uz koju se ne može mirovati, a na sve to ide tekst koji se treba i mora slušati. U konačnici to nam donosi 38 minuta čistokrvnog punka koji će se dopasti svakome tko voli i cijeni ovaj glazbeni izraz utemeljen na iskrenosti, agresivnosti, ritmičnosti i buntu.

Društveno najkritičnija pjesma albuma bez imalo je dvojbe provokativna i antiratna »Povijest« u kojoj govoreći o ratu kažu kako oni koji kopaju rovove i nisu svjesni da kopaju grobove te da se kasnije s poviješću koja o tome govori događa da bude »ispišana, ismijana, silovana« jer, pjeva Stipe Bujas: »Rekli su vam branite svoje, imat ćete dom, ali bitne stvari nisu vam rekli, prešutjeli su to – da će s vašom djecom obrisati pod!«.

Protiv sistema usmjerena je i duhovita »Stanislav« koja pripovijeda o nastojanjima stanovitog Stanislava da osvoji djevojku koja mu se sviđa, a ona mu kroz glas Leonarde Juričić koja obogaćuje vokalnu raznovrsnost albuma, odgovara: »Za tvoj uvježbani ulet jebe mi se živo. Ja san žena koja kuži spiku truloga sistema, daj pogledaj gori, ne gledaj mi sise, bilo bi mi draže da rušimo sistem. To bi bila cesta što vodi te do mjesta, to bi bila gesta što me ostavlja bez teksta.«

Depresija i ironija

Čine to i punk legende ovih prostora, Valter Kocijančić (Parafi) i Davorin Bogović (Prljavo kazalište) koji gostuju u odličnoj »Dobar stari punk«, poručujući kako su »pustili dobro sjeme« jer je ostao dobar stari punk, da bi onda zajedno s četvorkom iz Alergije otpjevali: »Vrijeme nije postalo ništa bolje, ostaje nam samo borba i dobar stari punk – ne trpim vaša mjerila, nisam brojka i nisam sam, postoji nas gomila, imamo i pravila!«.

Žestina i nepomirljivost iskazani su i u agresivnoj »Šupak« koja je isječak iz radne svakodnevice s porukom »Šefe, ma jedi govna!« realiziranoj uz pravi punk raspašoj, da bi u mračnoj »Ne gasi me« vrlo dobro progovorili o depresiji kao bolesti suvremenog čovjeka u ovoj »mižeriji od života«.

Punkerima je uvijek draga i ironija, a nje ima u pjesmi »Estrada« (»Da je meni biti zvijezda, da je meni biti star da se na mene žene lijepe ko prašina na ormar. Pjevao bih ni o čemu, vozio se samo straga, nosio bih Lennon cvike, ali mozgu niti traga. Sve bi moje društvo bilo – jebena estrada!«), kao i u odličnoj »Fotošop« posvećenoj »prerušavanju« kojem je cilj sakrivanje istine.

»U pozadini osmijeha savršeno bijelih zuba, krije li se duša umorna?«, jedan je od stihova pjesme u kojoj čujemo i demonsko cerekanje a la Sex Pistols te sjajan garage punk rock. »Krv i znoj« i »Strah« su generacijske himne koje pozivaju na dodatno zbližavanje i jedinstvo punk bratstva (»Kada te život ne mazi, ne daj mu da te porazi. Zapamti da nisi sam, jedan si od nas!«), a »Počeci« i »Volin te« su za punk bendove rijetke ljubavne pjesme sa sasvim dobrim stihovima poput »Ljubav je uvijek centar problema, pusti je da te stotinu puta rastrga, jer bez svega toga još su gora sranja!«).

Refleksivna tema

Tu razini solidnog stvaranje stihova nudi i jedina refleksivna tema albuma, vrlo dobra »Pogled« koja kroz plesni i razigrani ritam nastoji odgovoriti na pitanje »na što gubimo vrijeme od nastanka do nestanka«.

Sve u svemu, jako je dobro da se Alergija vratila na scenu nakon punih 15 godina, koliko je proteklo od njihovog zadnjeg objavljenog albuma. Samo da na novi rad opet ne čekamo toliko!