Prošlo je pola stoljeća otkako je na Zemlju pao Ziggy Stardust, lik koji je Davida Bowiea pretvorio u međugalaktičku zvijezdu i usput revolucionirao seksualnu politiku.

Londonski pjevač proveo je desetljeće pokušavajući definirati svoj scenski lik. Usprkos hitovima „Space Oddity“ 1969. i „Changes“ dvije godine kasnije, nije bio ni blizu slavi kakva će mu uslijediti.

„Ništa od onoga što je pokušavao od početka karijere nije mu uspijevalo“, rekao je Jerome Soligny, jedan od najvećih stručnjaka za Bowieja i autor knjige o tom glazbeniku.

Objavljen 16. lipnja 1972., album „The Rise and Fall of Ziggy Stardust and the Spiders from Mars“, napokon je uskladio sve elemente koje je Bowie dugo stvarao.

Bilo je tu atmosfere prljavog rocka Iggyja Popa i Loua Reeda koje je Bowie upoznao u New Yorku, mimike i teatra koje je studirao u Londonu, kombinezona iz „Paklene naranče“ te divljeg, androginog stila iz podzemnih gay klubova koje je posjećivao sa suprugom.

Bowie je u sve to zamiješao i sjećanje na rockera Vincea Taylora koji je izgubio razum i počeo vjerovati da je bog izvanzemaljac, te svoju opsesiju country pjevačem iz Teksasa poznatom pod pseudonimom Legendary Stardust Cowboy.

Tako je rođen Bowiejev alter-ego Ziggy Stardust, panseksualna rock zvijezda iz svemira koja je, nakon godina prevlasti dugokosih hipija, u pop kulturu vratila nešto radikalno i šokantno.

„Nismo htjeli imati ništa sa šezdesetima“, rekao je Bowie kasnije.

„Bili smo odlučni da smo na početku 21. stoljeća. Htjeli smo izbrisati sve što je bilo prije“.

Psihološko sidro

Za uspjeh albuma bio je ključan Bowiejev intervju britanskom glazbenom tjedniku Melody Makeru nekoliko mjeseci prije izlaska ploče.

„Homoseksualac sam i uvijek sam to bio, čak i kad sam David Jones“, rekao je tada slavni glazbenik, referirajući se na svoje pravo ime.

Bilo je to šokantno jer je bio prva javna osoba koja je otkrila svoju seksualnost, tek pet godina nakon što je homoseksualnost u Velikoj Britaniji dekriminalizirana.

Uskoro će takav stav od njega stvoriti ikonu, psihološko sidro za mlade generacije ‘queerova’ i autsajdera.

„Bio je to marketing prije svog vremena. Ta objava omogućila mu je da se ‘stvori’ i postane mnogo više od dobro čuvane tajne među rock inteligencijom“, rekao je Soligny.

Psihološka destrukcija

Do toga je trebalo ipak još malo pričekati. Njegovi nastupi mijenjali su dotadašnje obrasce – presvlačio je kostime i cijeli koncert izvodio kao priču, no na rane Ziggyjeve nastupe stizalo je nekoliko desetaka ljudi, a nekad bi ga svojim negodovanjem i potjerali s pozornice.

Stvari su krenule na bolje kad je u srpnju nastupio u legendarnoj BBC-jevoj emisiji „Top of the Pops“, nakon čega je uslijedila veoma uspješna američka turneja.

Bowie je imao više od talenta da bude ‘showman’ i šokira, suprotno od tadašnjih predstavnika glam-rocka.

Album objavljen 16. lipnja ostaje jedan od najboljih rock albuma u povijesti, s hitovima poput „Starman“, „Suffragette City“ i naslovne pjesme.

Ključno je bilo, pisao je magazin Rolling Stone, što Bowie „svoju seksualnost nije nikad učinio nečim što nije prirodni i integralni dio njegove javne osobe, odbijajući je spustiti na razinu trika“.

Vrlo brzo Bowie je postao jedan od glazbenika koji su definirali generaciju. Jednako brzo je Ziggy nestao – Bowie je objavio njegov odlazak u srpnju 1973. godine.

Njegov uspjeh doveo je do teškog razlučivanja između Ziggyjevog svijeta i realnosti.

„Uz pomoć kemijskih supstanci postalo je sve lakše i lakše zamagliti liniju između stvarnosti i blagoslovljenog stvorenja koje sam stvorio… Tada krenete na put kaotičnog psihološkog uništenja“, prisjetio se kasnije Bowie.

Ziggy je bio mrtav, no Bowie je stvorio obrazac za stvaranje likova koji će mu donijeti golem uspjeh u godinama koje su dolazile.