Na Dori 2025. podravski etno punk rock bend Ogenj predstavit će se pjesmom »Daj, daj« koja donosi spoj tradicije i energije svojstvene njihovom univerzalnom glazbenom izričaju, i koja je odmah po objavljivanju izazvala oduševljenje i brojne pozitivne reakcije publike.

O pjesmi i nastupu na Dori više su nam otkrili članovi grupe, Tomislav Mihac Kovačic i Petar Šimčić.

U jednoj probi

Zašto se se odlučili prijaviti na Doru 2025.?

Petar: Na Doru smo se odlučili prijaviti zato što smatramo da smo kao bend, kao ljudi, a i na koncu konca kao umjetnici, narasli u ovih deset godina suradnje i osjećamo da smo spremni dati zadnji atom snage i »izgorjeti« na pozornici ako je potrebno.

Prijavili smo se i prošle godine pjesmom »Republikaj«, no osjetili smo da je »Daj, daj« pjesma kojom možemo postići puno jači rezultat. Dodatno nas je motivirao i sjajan rezultat prethodnih pobjednika Dore, grupe Let 3 te Baby Lasagne.

Otkrijte nam kako je nastala pjesma i što želite njome poručiti?

Petar: Pjesmu smo, vjerovali ili ne, napravili gotovo u jednoj probi. Tomek je došao s temom na bisernici koja nam je odmah zazvonila i bez konkretnog plana i pripreme počeli smo svirati (improvizirati) pa da vidimo kamo će nas to dovesti.

Kad smo posložili instrumentalne dijelove, jedan dan sam otišao kod prijatelja u studio gdje smo »naklikali« tehno dio na kraju pjesme.

Kad smo razmišljali o samoj konstrukciji pjesme, htjeli smo da pjesma ima dobar mamac i da ostaje u uhu, a isto tako da od početka do kraja slušatelju može ponuditi nešto novo, tj. neki »twist«.

Na zadnjem izdanom albumu »RepubliKaj« dosta smo eksperimentirali sa zvukom i plod te inspiracije i iskustva pretočio se uspješno na »Daj, daj«.

Tomislav: »Daj, daj« kombinira sve naše dosadašnje elemente – tamburicu koja iskače iz žestoke rok svirke, filozofske, a opet tako jednostavne kitice, alegoriju vatre, tj. Ognja koji pročišćava, i onda refren koji jednostavnošću stvara mantru i vertigo.

Bila nam je želja, i mislim da smo u tome uspjeli, složiti hit koji ima i neki izrazito plesni dio, pa smo tako ubacili u sam vrhunac i tehno dio koji reže tamburica. Tradicionalni prim, bisernica, tamburica u kaputu elektronike.

Možete maknut’ emue?

Što nam možete reći o spotu?

Tomislav: Glazbenici su moderni nomadi. Ideju tih nomada vraćamo u neka bolje vremena, uprežemo kočiju i krećemo na svoj put po blatnjavim cestama naših prirodom bogatih kutaka.

Uz put srećemo ljude koji su nam svojim radom i zalaganjem omogućili naš put – kožar koji šije sedla i opremu za konje, kovač koji izrađuje potkove, i ubacujemo ih u svoje putovanje. Djeca i putnica koji čekaju uz put i zapravo nas vode k ognju i ognjištu.

Na kraju su svi oko vatre kao izvora sigurnosti i topline u hladnim danima.

Lokacija snimanja bila je na Grginom konaku – utočištu za životinje nedaleko Virja te oko njega. U hladne dane krajem godine 2024. pokušali smo prikazati svu ljepotu našeg podravskog kraja koji se pokazao kao savršena kulisa za filmske uratke.

(Ako ste pratili Ognjove singlove, možete zamijetiti da smo za »Da sam znal« bili čak u pustinji – pravoj podravskoj pustinji).

Ideju su zajedno razradili Ivica Barać i Tomislav Mihac Kovačic, dok smo režiju prepustili Marku Čordašu iz Studija Jeka s kojim ugodno surađujemo već godinama. Direktor fotografije bio je Filip Šarić, asistent Dominik Rački, gaffer Franjo Mihaljević.

BTS foto i video Roko Babara i Tihomit Kerežija, make up Romana Pavliša, styling Frankol, Jet Lag studio, TZ grada Koprivnice. Glumci koji su nam začinili sve: Janja Fabić, Ivan Mlinar, Sandro Frankol te klinci sa snimanja Ruta Mihac Kovačic, Greta Damjanović, Ruah Mihac Kovačic, Rafael Damjanović i Job Mihac Kovačic.

Petar: Na snimanju je bilo svega – prikolica s konjima je propala u jarak, kožar Sandro se žrtvovao i po hladnoći snimao vanjske scene u potkošulji, mačak je istovario svoj ručak na bubnjarevu čizmu, emui su nas lovili po imanju, čak su i snimateljima »asistirali« u postavljanju opreme. Nikad neću zaboraviti scenu kad je redatelj došao do gazde imanja i rekao – »E, sorry, jel’ možete onak’ malo maknut’ emue? Baš smetaju.« (smijeh).

Ostvarenje snova

Kakav nastup pripremate za Doru?

Tomislav: Svakako mislimo iskoristiti sve mogućnosti koje nam velika pozornica i produkcija nude. Mi smo živi koncertni bend, volimo vladati pozornicom i osjećamo se sigurno i na svom. Da sumiram, jedva čekamo zaplesati i zasvirati u svoj svojoj živosti.

Što za vas općenito predstavlja Dora?

Petar: Doru gledamo kao veliku i ozbiljnu platformu koja zaista nudi glazbenicima tu veliku odskočnu dasku pomoću koje manje poznati glazbenik može postati svjetska senzacija, kao što je to bio prošle godine naš Baby Lasagna.

Doru pratim odmalena i moram priznati da bi mi pobjeda na Dori i nastup na Euroviziji bili ostvarenje snova. Isto tako, bila bi nam iznimna čast predstavljati Hrvatsku na tako velikoj svjetskoj pozornici s našim narodnim instrumentom i s našim dijalektom kao pravi autentični hrvatski proizvod.