Već tri desetljeća kultni zagrebački sastav Pips, Chips & Videoclips slovi za jedan od onih bendova koji kontinuirano plijene pozornost publike i medija, koliko neprolaznim uspješnicama koje su teško mogle izmaknuti znatiželjnom uhu, a toliko i svojim prepoznatljivim glazbenim imidžem.

Rizik i izazov

Uvijek drukčiji, kreativni i svoji, predvođeni karizmatičnim frontmenom Dubravkom Ivanišem, ovi zagrebački velikani dolaze i pred riječku publiku – naime, pozornicu Pogona kulture na Sušaku zauzet će već sutra navečer.

Prvi put nakon, sada već legendarnog koncerta na stadionu Šalata u Zagrebu u Rijeku dolazi jedan od najvažnijih zagrebačkih rock-bendova u povijesti, i to još na krilima osvojene nagrade Rock&Off za koncertnog izvođača 2022. godine. Veliki Pipsi odgojili su generacije fanova, a dugačkim setom najvećih hitova još jednom će pokazati i dokazati zašto su jedan od koncertno najtraženijih bendova u nas.

U povodu nadolazećeg nastupa donosimo vam intervju s Dubravkom Ivanišem.

Posljednji put nastupali ste u Rijeci ljetos, ali prije godinu dana počastili ste publiku i koncertom baš u Pogonu kulture. Što možemo očekivati od vas na nadolazećem koncertu?

– Poslije dosta vremena promiješat ćemo repertoar, prošle godine je ta repka zbog priprema za Šalatu, pa kasnije i doček na Trgu bila konzervativna, bazirana na poznatom i većinom starom materijalu, takav je bio kontekst i zahtjev. Jedva smo dočekali promijeniti je. Što je, naravno, izazov, rizik, ali drukčije nas ne vidim.

U pripremi imate i nove pjesme; možete li nam otkriti o čemu je riječ i najavljuju li novi album?

– Da, svirat ćemo nekoliko novih pjesama i da, one su najava albuma ujesen. Ljudi ne vole promjenu, ne voli je nitko, ali promjena nije zato jer nam se sviđa, nego je pitanje egzistencije. Mi stalno nastojimo promijeniti zvuk, pristup, a prvenstveno razmišljanje. To je proces, zahtijeva vrijeme, učenje, borbu, ali jedino tako se, konkretno, želimo baviti muzikom.

Ne trebaju nam probe

Već tridesetak godina aktivni ste na domaćoj sceni; kako uobičajeno izgledaju vaše pripreme pred nastup, imate li tremu?

– Mi se, ako baš nije slučaj najvećih gigova, ne pripremamo za pojedini koncert jer nema potrebe. Danima prije, izvan probe, slažem repertoar, dakle flow giga ovisno o prilici, većinom slušajući naše pjesme na YouTubeu, vjerojatno će nekom to biti neobično.

Na probama se bavimo drugim stvarima, uglavnom aranžiranjem, komponiranjem, produkcijom. Nakon 30 godina nam ne treba proba, najbolja je proba sam koncert. Okej, za ovaj gig u Pogonu se itekako pripremamo jer imamo tehnički upgrade, neke su nam stvari novost, ali to je iznimka od pravila.

Osvrnimo se na rock-scenu u Hrvatskoj danas – svedena je tek na nekoliko većih imena; mislite li da mlađe generacije imaju potencijala za donošenje svježine i bunta kao scena devedesetih?

– Krivog pitate, više pratim trap nego rock and roll. Rock and roll me već dugo ne zanima, osim kad se eventualno njime sprdamo, to je okej. Mi smo u neprestanoj potrazi za vlastitom redefinicijom, nemamo vremena za bilo što drugo.

Singl i dokumentarac

Nisu baš česti vaši dueti u glazbenoj karijeri – koga biste poželjeli s druge strane mikrofona?

– S druge strane mikrofona uvijek je dobro imati mikrofonski kabel (smijeh). Ne doživljavam se pjevačem, zato i ne razmišljam o glasu kao kooperativnom alatu u tom tehničkom smislu vještine.

Kao frontmen nešto pričam, ja sam frfljalica, narator, nešto nekome prenosim, to je samo moja stvar, moja spika, u genu vrlo sebična i ne trebam vokalne pomagače. Uvijek sam za featuring, to je nešto sasvim drugo, i onda taj direktor/ica nek drži stage na svom dijelu pjesme, rado ću se povući.

I za kraj – kakvi su skorašnji planovi? Gdje ćemo vas moći slušati u nadolazećem razdoblju?

– Izlazi nam najavni singl sa spotom sredinom svibnja, ujesen ide album koji je sad u miksu, ali to nije sve, imat ćemo i jedno dugo godina pripremano filmsko dokumentarističko djelce.

U međuvremenu se svira gdje se stigne i može, i gdje nas hoće. Ozbiljno važna godina za bend, imao sam od njezinog početka osjećaj da do sljedećeg Božića nećemo stić’ ni prdnut’, i to se proročanstvo u punom sjaju ostvaruje.