Iako je Rijeka bez imalo dvojbe rokerski grad, elektronička glazba također je rano – tamo još od sredine osamdesetih i dua Denis and Denis – stekla ugledan status i zadržala ga potom kroz desetljeća omogućivši tom pozitivom i onim brojnim riječkim glazbenicima koji su skloniji tom glazbenom izrazu kvalitetan rad.

Potvrda tome svakako je i novi, peti studijski album elektro-pop sastava Atmospheric, album »Skrivena duga« koji je, kako dobro piše u pratećem materijalu, »presjek zajedničkog stvaranja od samih početaka Atmospherica sve do danas«. Najbitniji na tom punih dvadeset godina dugom stvaralačkom putu su Lado Bartoniček, autor glazbe, stihova i aranžmana, gitarist Marko Sedlak te sjajna Martina Majerle čiji vokal obogaćuje svaku od pjesama u kojoj je čujemo.

Njih su troje odradili sjajan posao i stvorili album itekako vrijedan pažnje i slušanja, kako zbog glazbe i pjevanja, tako i zbog vrlo kvalitetnih stihova. Posebno pri tome treba istaknuti činjenicu da su, iako su počeli kao elektro-pop sastav, Atmospheric danas puno više od toga, a upravo to potvrđuje i ovaj album koji nudi ne samo elektro zvukovlje, već i rock čvrstinu te klasične pop pjesme pa će sigurno privući širi krug slušatelja.

Sretne ljubavi

Atmospheric su zanimljivi i po tekstovima jer, za razliku od velike većine drugih, znaju stvoriti i dobre sretne ljubavne pjesme. To je puno teže no pisati plačljive balade, ali Bartoniček to očigledno zna dobro raditi što, primjerice, potvrđuje odlična »Skrivena duga« koja na dojmljiv način govori o povezanosti dvoje zaljubljenih. Na tom je tragu sreće i »Još jednom prije plime« te posebno zaista sjajna »Dvije sjene« (Tu pored nas stoje dvije sjene u zagrljaju…

Dodiruju se svojim prozirnim rukama) koja oduševljava i after party laganini plesnim ritmom, idealno za klupsku atmosferu u ranojutarnjim satima kad je ples još potreban, ali ne onaj pun energije i strasti. Mogu se u ovaj krug ubrojiti i dvije »atmosferske« – »Vrati mi sunce«, pop balada srednje brzog tempa s porukom kako se bez ljubavi gotovo pa i ne postoji, odnosno nježna, profinjena i dobre lirike puna »Kiša« koja svakako ide u red najromantičnijih trenutaka ovog albuma.

Naravno, nije sve lijepo, idealno i puno sreće pa odlična i čvrstim rock gitarama obogaćena »Samo me sanjaj« kritizira nedostatak hrabrosti i odlučnosti u ljubavi, a još bolja »Moja djevojka« i tekstom u kojem mu djevojka kaže da ga mrzi i ne želi više biti s njim, i u izrazu (opet rock gitare!) bliža Ri Rocku, nego Ri electro-popu. Još više to potvrđuje iznimna obrada pjesme »Iznenadi me« novovalnog riječko-zadarskog sastava Xenia. Sjajni novovalni trenutak oživljen je 38 godina kasnije i u svojoj čvrstoj dance rock verziji djeluje svježe kao i davne 1983. godine, pri čemu je posebno dobra Mirna Škrgatić koja gostuje kao pjevačica te sjajnom izvedbom ne podsjeća na Kseniju Vrandečić koja je tu pjesmu pjevala, već nekadašnju novovalnu junakinju Lenu Lovich, odnosno Cindy Wilson i Kate Pierson, cure iz kultnog američkog new wave sastava B 52’s.

Poigravanje izrazima

Atmospheric su iznimno uspješni i kad je u pitanju plesni ritam, što dokazuje »Non ti lascero mai«, pravi disco hit iz osamdesetih kad se takva glazba slušala po šminkerskim disko klubovima riječkog područja, a još je bolja – među najboljim trenucima albuma – »Udahni me« – izvrsna kombinacija dream i synth popa s puno, puno electro dodira i ugodno ponavljajućim ritmičnim elementima preuzetima iz jednog od prvih velikih hitova elektro glazbe, teme »I Feel Love« koju je 1977. godine proslavila Donna Summer. Prepuna astralno-ambijentalnog ozračja i pritajene erotike ova sjajna skladba završava zvukovima škripanja vinilne ploče što je, uz glazbu, još jedna posveta lijepoj glazbenoj prošlosti.
Svim spomenutima svakako još treba pridodati i uvodnu »Kratki spoj« te »Ako tko pita« koja također kombinira elemente rocka s elektro zvukovljem. Za kraj Atmospheric ostavljaju trenutak za vlastito uživanje, odnosno dužu verziju naslovne skladbe albuma u kojoj na vokalu gostuje Mia Egredžija iz riječkih Putokaza, a prateća ekipa opravdano si dozvoljava poigravanje različitim glazbenim izrazima dodajući svemu što smo čuli i daške free jazza, završavajući tako album svojevrsnim jam sessionom koji još jednom potvrđuje da itekako razumiju glazbu.