Nakon što je riječku glazbenu scenu u crno zavila vijest o preranoj smrti Igora Willheima, riječki glazbenik posljednji put ispraćen je na groblju Kozala.

Ovom prilikom obitelj, prijatelji, kolege i ostali posljednji put pozdravili su se sa svojim bližnjim, usput se prisjetivši značaja Igorovog lika i djela u okvirima glazbenog stvaralaštva riječke scene.

Pod riječkim suncem, uz iznimku Amsterdama i Münchena, Igor Willheim proživio je pedeset i sedam ljeta, a bitku s teškom bolesti izgubio je u pedeset i osmoj godini. Iako je otišao na svoj posljednji počinak, Willheim će nastaviti živjeti u kronikama riječkog novog vala, u kojemu se istaknuo kao jedna od zapaženijih ličnosti.

Naime, Igor Willheim bio je jedan od osnivača grupe Idejni nemiri iz 1982. godine, čija je glazba obilježila riječki novi val. Njihov je glazbeni izričaj na početku bio alternativni punk, ali je pjesma »Bombe i bomboni« označila prekretnicu u radu te su nakon nje nastavili djelovati kao pop-rock sastav.

Bezvremenske pjesme Idejnih nemira ujedno su se našle na najznačajnijoj glazbenoj kompilaciji hrvatskih osamdesetih »Rijeka-Paris-Texas«.

Kada je novi val utihnuo, Igor je svoje novo glazbeno poglavlje u devedesetima otvorio ča-valom, a posljednje desetljeće sudjelovao je u radu riječke country bluegrass grupe Sarah & The Romans, u kojoj je imao ulogu autora, producenta i promotora.

Svi koji su Igora poznavali znali su da je on čovjek koji je živio i disao glazbu.

Nema stoga sumnje da je jedna od glavnih poveznica koju je izgradio sa svojim bližnjima bila upravo kroz glazbu, u koju je ulagao mnogo ljubavi i truda, a mnogi kolege pamtit će i njegovo involviranje u glazbi u svim segmentima, čak i organizaciji koncerata.

Osim kao glazbenik, skladatelj i producent, Igor Willheim bit će pamćen kao čovjek koji je volio život i zračio pozitivnom energijom.