Ležaj od bluesa, plavetnila i lagane tuge u dvanaest mahom snenih i uhu ugodnih instrumentala nudi Vlado Simcich Vava, sjajni riječki rock umjetnik koji i novim instrumentalnim albumom potvrđuje svoju stilsku glazbenu raznovrsnost te još jednom slušateljima nudi svijet svojih emocija i raspoloženja uobličen u glazbu.

Ovog su mu puta glavna »oružja« sintesajzer i gitare, pri čemu synth služi za stvaranje iznimno raskošne i harmonične »wall of sound« podloge na koju se onda »lijepe« najčešće nježne i tihe gitare te, u pojedinim skladbama, udaraljke i različiti ritmični dodaci, a sve skupa djeluje kao jedinstvena i skladna cjelina koju i treba slušati »u komadu« i koja je pažnje vrijedan soundtrack za, dojam je, trenutke odmora, kontemplacije, opuštanja, maštanja…

Foto: MLADEN STIPANOVIĆ

Duhovne sfere

Iako je uvodna skladba »My Father« posveta voljenom ocu, većina skladbi ovog albuma – točnije njih osam od dvanaest – već nazivom u kojem se koristi pojam blue koji automatski zaziva i blues i plavetnilo i tugu, određuje emocionalni smjer albuma koji nam potom Simcich i potvrđuje prekrasnim zvukovljem u kojem prevladavaju produhovljeni, eterični, pomalo svemirski i sanjivi tonovi koji cjelokupno ozračje odvode u neke duhovne (»Blue Piano«, »Blue Budha«, »Steelblue«…) pa i tjelesne (»Blue Summer«, »Blue Sex«…) sfere opuštanja i uživanja nadograđene dojmljivijim izletima u, primjerice, surf rock (»Sisterblue«) ili pak vrlo uspješan disco rasplesani zvuk (»Out of the Blue«).

Iako je većina skladbi ugodna, opuštajuća i krajnje pozitivna, dogode se i nešto kaotičniji (»Blue Burn«) trenuci, javlja se i neka tama i bol (»Just That«, »Within You«), a pomalo je i indikativno da je završna skladba »Closure« poprilično kaotična te odudara od blagosti, harmoničnosti i osjećaja ugode većine ovog albuma kojim Vava potvrđuje raznolikost, bogatstvo i raznovrsnost ne samo vlastitog opusa, već i riječke rock scene.

Foto: Privatna arhiva

Transformacija

Mastering je, saznajemo u pratećem materijalu, rad pouzdanog i dugogodišnjeg suradnika Mateja Zeca, dok sjajan diskretni dizajn potpisuje, kao i na svim dosadašnjim Vavinim izdanjima, Mladen Stipanović Stipe, piše u press-materijalu koji konstatira i ovo: »Kroz glazbu na albumu Simcich uspijeva izraziti svoje duboke emocije, pričajući priču o vlastitom putovanju.

Svaki zvuk i svaka nota prenose mješavinu plavetnila i tuge, a glazba je jedinstveno izražajno sredstvo kojim Vava dijeli svoje iskustvo, istovremeno pomažući slušateljma da se poistovjete s njegovim emocijama. »Bed of Blue« također je izazov i transformacija. Proces stvaranja glazbe, odlučnost da se suoči s vlastitim emocijama, kao i izazovima života i umjetničkog stvaranja.«