Slapovi praštavih gitara ugrađeni u ritmične i melodiozne taktove i zanosne refrene – odlika su i novog albuma velških rokera iz grupe Manic Street Preachers. Njihovi će fanovi bez imalo dvojbe biti oduševljeni jer »Critical Thinking« još je jedna moćna energetska bomba gitarističkog indie rocka vrhunske kvalitete, idealna za velike open air koncerte, ali i za odvrnuti zvuk do daske u autu ili stanu. Nedvojbeno, MSP su u velikoj formi!

Poseban datum

Petnaesti studijski album velških alternativaca objavljen je 14. veljače, na tridesetu godišnjicu misterioznog i do danas nerazjašnjenog nestanka njihovog bivšeg člana Richeyja Edwardsa. Gotovo 42 minute dug album nudi, kako je to rekao basist Nicky Wire, energičnu i euforičnu glazbu koja će probuditi valove nostalgije u generacija koje su devedesetih odrastale uz njih i njihov žestoki gitaristički zvuk koji je u spoju s društveno-kritičkim tekstovima od grupe stvorio indie i alt rock heroje.

Tridesetak godina kasnije Wire i ekipa nisu na početku svojih dvadesetih, već su zašli u pedesete, ali su i dalje, sudeći po ovom albumu, borbeni i žestoki, i dalje se ne mire sa stanjem i lošim stvarima, kako u vlastitim životima, tako i u društvu u kojem žive.

Stoga su pjesme ovog albuma pune samo analitičkih osvrta te procjena moralnosti postupaka političara i drugih raznih vođa pri čemu se, to je tipično za MSP, stapaju i u glazbu i stihove ujedinjuju melankolija i tuga s jedne strane te otpor, borbenost i prkos s druge strane.

Reakcija i pobuna

Album otvara naslovna »Critical Thinking« u kojoj se kroz dobro pogođenu kombinaciju agresivnosti i pitkosti svakoga od nas pita gdje je nestalo tvoje kritičko razmišljanje. Drugim riječima, MSP traže reakciju i pobunu na nepravde i negativnosti, a o tome sjajno svjedoči i odlična završna stadionska rock himna »OneManMilitia« u kojoj stihovima praše po nizu suvremenih negativnosti iznoseći temeljnu poruku već u prvom stihu pjesme – »I don’t know what I am for/ But I know what I am against – Ne znam za što sam, ali znam protiv čega sam!«

U odličnoj »Decline and Fall« iznova kroz briljantan i zanosno plesan gitaristički rock govore o tome kako im je društvo oduvijek bilo najveći neprijatelj, ali su u stanju izgraditi u njemu svoj mali kutak i braniti ga.

U »People Ruin Paintings« se kroz nešto umjereniji ritam govori o tome kako društvo (ljudi) sa svim svojim manjkavostima zna ugasiti, zaprljati i ugušiti i istinu i pravu umjetnost, a kroz »Deleted Scenes« na dojmljiv se način upozorava na opasnost koju donosi pretjerano korištenje društvenih mreža te općenito njihov utjecaj na život suvremenog čovjeka.

Ostale su pjesme mahom okrenute osobnim iskustvima i analizama pa, primjerice, »Late Day Peaks« možemo shvatiti kao pjesmu o prolaznosti, dok je »My Brave Friend« divna oproštajna pjesma od nekoga tko je nedavno umro.

Morrisseyeva razglednica

Na tom je tragu i emocionalno možda najsnažnija pjesma na albumu, »Brushstrokes of Reunion«, posvećena Wireovoj voljenoj majci koja mu je, umirući od raka, darovala svoju sliku koja ga svaki dan podsjeća na nju.

O njoj govori i neobična »Dear Stephen« kojom se Wire vraća u 1984. godinu kad je bio petnaestogodišnjak kojeg je teška prehlada spriječila da ode u Cardiffu na koncert njemu najdraže grupe The Smiths. Znajući za veliku ljubav svoga sina, njegova je majka dečkima iz grupe The Smits poslala pismo pojasnivši kako je mladić očajan jer ih neće moći vidjeti. I on i ona ostali su šokirani kad je stigao odgovor u obliku razglednice koju je potpisao Morrissey i na kojoj je pisalo – »Brzo ozdravi, Nick«.

Nostalgični tonovi

Naravno, Nicky Wire i danas čuva tu razglednicu, a tih nostalgičnih tonova itekako je puno u odličnoj »Hiding in Plain Sight« koja je uz temu straha od ljubavi svojeversna posveta glazbi sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, posebno grupi Echo & The Bunnymen.

Ima te nostalgije, glazbom i riječima, u ugodnoj »Late Day Peaks«, dok su »Being Baptised« i vrlo energična »Out of Time Revival« posvećene samoanalizi vlastitog života i psihe, posebno traženju motiva za što kvalitetniji pristup životu, bez obzira na prijeteću starost i sve ostale muke koje nosi život u suvremenom kaotičnom svijetu.

Nedvojbeno, albumom »Critical Thinking« Manic Street Preachers na samom su početku ove godine najavili kandidaturu za jedan od ponajboljih rock albuma 2025. godine.