Iako su se već pri najavi novog albuma mogli čuti brojni podsmješni komentari, čak i nezadovoljstvo – jer što će osamdesetogodišnjacima novi album – Stonesi (a to su danas, nakon svega, Mick Jagger, Keith Richards i Ronnie Wood) se na to nisu obazirali.

I dobro da je tako. Jer »Hackney Diamonds« sjajan je album koji se zaista može mjeriti s njihovim ponajboljim trenucima, posebno s albumima iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća na koje zvukom podsjeća.

Zaista, nakon prvog slušanja bar na trenutak sve izgleda kao da je vrijeme stalo. Isto je i nakon što album poslušate drugi put, treći…

Moćni blues i glam rock rifovi, razuzdane gitarističke solaže, plesni ritam, Jaggerov agresivni unjkavi vokal…

Osobne teme

Sve, baš sve je tu! Čarobna trojka potpomognuta nizom zvjezdanih gostiju tuče i udara iz sve snage ne mareći nimalo što su njihovi vršnjaci uglavnom razasuti po staračkim domovima, ili pod zemljom. Svaka čast, majstori!

Stonesi nikad nisu bili bend koji je preveliku pažnju posvećivao kritici društva. Naravno, bilo je i takvih pjesama, ali uvijek su više bili okrenuti osobnim temama, posebno ljubavi, raznim oblicima zadovoljstava i iznošenju određenih stavova o životu. Tako je i na ovom albumu koji otvara odlična pjesma »Angry« usmjerena protiv negativnih osjećaja kao što su bijes i ljutnja.

Ne ljuti se na mene ako krenemo različitom putevima, pjeva Jagger, a prati ga sjajno korištenje gitara i rasplesani ritam što već u prvoj pjesmi albuma zaziva sedamdesete. Slično je i u »Get Close« koja ima sporiji uvod, ali vrlo brzo gitare počnu »rezati« u stilu Stonesa, briljantan je saksofon, a da sve bude još bolje, pripomaže i Elton John koji na pianu gostuje u pjesmi čiji stihovi govore o tome kako je ljubav, s naglaskom na erotiku, jedna od mogućnosti bijega od kaosa u kojem živi suvremeno društvo.

»Depending on You« sjajna je ljubavna balada srednje brzog tempa s country, southern rock i malo gospel ozračja, baš onakva pjesma kakve su nudili davnašnji divni albumi »Exile on a Main Street«, »Sticky Fingers« i »Let It Bleed«.

Foto: Reuters

Ex Beatles i Stonesi

Na »Bite My Head Off« na basu gostuje Paul McCartney, a Stonesi i ex Beatles u ovoj su se suradnji opredijelili za žestoki punk pristup, pa ova agresivno-ljubavna pjesma nudi ritam poput čuvene »Respectable« s briljantnog albuma »Some Girls«. Noga se s gasa ne skida ni u »Whole Wide World« koja s poletnom glazbom i tekstom o osamljenom pojedincu spremnom na borbu protiv svih i svega predstavlja tim rebel stavom blagi hommage novovoalnoj svježini i razigranosti s početka osamdesetih.

Prekrasna je, i trunčicu sporija od prethodnih pjesama, »Dreamy Skies« u kojoj uz akustične i steel gitare kroz country ugođaj slušamo priču o čovjeku koji mora uzeti odmor od svega – zovu ga vjetar i divljina, treba mu mir koji pruža pogled na zvijezde pa odlučuje otići u divljinu, živjeti u skladu s prirodom, slušati Hanka Williamsa i honky tonk glazbu.

Nakon ove eskapističke pjesme prepune pohvale američkim prostranstvima i prirodi, slijede dvije koje će najviše cijeniti stari fanovi Stonesa.

Charlie Watts

»Mess It Up« rasplesani je funky rock na kojem čujemo bubnjeve pokojnog Charlieja Wattsa, neponovljive gitare Richardsa i Wooda te prepoznatljivi Jaggerov meketavi glas kojim krtizira curu koja mu je život pretvorila u nered.

Charlie Watts čuje se i u »Live by the Sword« gdje mu se pridružuje i bas Billa Wymana pa, eto, imamo najaču postavu Stonesa ikad! Da sve bude još bolje, pomaže im i Elton John koji se sjajno uklapa u ovaj spoj starinskog rhythm and bluesa, rocka i Motown zvuka u pjesmi koja govori kako u životu obično prolaziš onako kako i živiš.

»Driving Me To Hard« odlična je južnjačka rock balada zanosnog himničnog ritma idealna za zborno pjevanje na stadionskim turnejama i tekstom u kojoj se partnericu moli da malo uspori jer, je li, nismo baš više tako mladi, dok je »Tell Me Straight« koju pjeva Keith Richards također country/southern rock ljubavna balada o kraju veze. Kraj albuma još je istaknutiji povratak u prošlost.

Briljantna »Sweet Sounds of Heaven« fantastičan je gospel/county/soul trenutak, fenomenalna pjesma o prolaznosti i smrti u kojoj im odlično pomažu Lady Gaga i Stevie Wonder, a za sam kraju Stones trojka čuva »Rolling Stone Blues«, klasični blues ogoljen do maksimuma, a to znači samo akustične gitare, usna harmonika i Jaggerov glas u pjesmi Muddyja Watersa po kojoj su davne 1962. godine i uzeli ime grupe.

Točka na i?

Znači li odabir ove pjesme i njezino stavljanje na kraj njihovog zadnjeg studijskog albuma i točku na i cijele njihove karijere? Lako moguće. Jagger je u srpnju napunio 80 godina, Richards će ga u toj brojci stići ovog prosinca, Ronnie Wood je ušao u 77. godinu. Ako je ovo posljednji album – a kod Stonesa to nikad nije sigurno – odličan je. Ako nije, radujemo se novom!