Koliko god bio dug popis glazbenih postignuća braće Gallagher na glazbenom polju, još je duži popis ljudi, prije svih glazbenih kolega, koje su tijekom posljednjih sad već punih 30 godina brutalno javno izvrijeđali. Uzduž i poprijeko, od Strokesa do White Stripesa, od Boba Dylana i Madonne do Jay-z-ja i Eminema, nebrojeni su dobili svoju porciju teških verbalnih kvalifikacija, ruganja i psovki. Čak i nesporni idoli na dan kad bi se Noel i (posebno) Liam ustali na lijevu nogu, poput Keitha Richardsa i Georgea Harrisona bili bi proglašeni senilnim starcima i glupanima. Da ne pričamo o izravnim glazbenim konkurentima iz brit-pop ere koja je pretvorena i u pravi medijski rat. Dakako, oni najprominentniji i najbolji, prije svega Blur, prolazili su najgore u medijskim ispadima frontmana grupe Oasis.

Uz iskrenu mržnju, braća Gallagher su koristila svaku priliku da obznane iskreno uvjerenje kako nitko osim njih na glazbenoj sceni ne vrijedi ni pišljiva boba. Puno je vremena prošlo i očito došlo vrijeme da bar jedan od dvojice braće revidira svoje mišljenje.

Očekivano, to nije Liam, već Noel u intervjuu za Mojo koji je izgovorio za njih dosad nezamislivu rečenicu.

„Svi su oni bili veliki bendovi“ – prevalio je preko usta Liam, izrijekom navodeći Blur, Pulp, The Stone Roses i The La’s. Doduše, ta rečenica ima nastavak.

„Bili su dobri, ali mi smo bili bolji. To je jednostavno bilo tako.“

Kazao je kako je tada, kad bi čuo Blur, Pulp ili Suede pomislio da su idioti, toliko je bio uvjeren u glazbenu supremaciju Oasisa nad drugima. Sad ipak ima malo blaže stavove.

„Kada gledam unazad, bilo je to sjajno vrijeme za indie glazbu, ili kako god to hoćete zvati. Ali, mi smo bili spremni da dominiramo. Bili smo spremni da pometemo sve druge“ – pojasnio je Noel Gallagher.

Bivši gitarist, pjevač i glavni autor Oasisa brzo se oporavio tog trenutka „slabosti“ i vratio se nekritičkom kovanju u zvijezde svog bivšeg benda koji više ne postoji zbog netrpeljivosti s bratom Liamom. Naime, samoproglasio je njihov tour de force album „Definitely Maybe“ „zadnjim velikim punk albumom“, iako osim možda bahatog stava nema glazbeno ni „p“ od punka u sebi.

Pojasnio je taj stav usporedbom tog njihovog neupitno velikog djela s albumom „Never Mind The Bollocks“ Sex Pistolsa uz klimavu argumentaciju tematske sličnosti, jer potonji govori o tinejdžerskoj tjeskobi, a petnaestak godina kasnije njihov o slavi tinejdžerskog doba.