Prema procjenama, čak je 14 milijuna ljudi širom svijeta u subotu sjedilo uz kompjutere i mobitele u online redu za ulaznice povratničkih koncerata legendi brit-popa Oasis. Nakon što su prošli tjedan iznenada braća Gallagher obznanila da su zakopali ratne sjekire, objavljeno je 17 datuma koncerata u velikim gradovima Velike Britanije i Irske i u prodaju je pušteno 1,4 milijuna ulaznica.

Okončano je tako dugih 15 godina čekanja da se ponovno okupi veliki engleski bend i ovakva pomama za ulaznicama, padovi sustava prodaje karata i razočarenja mnogih koji se nisu uspjeli dokopati dragocjene ulaznice su zapravo očekivana.

No, razočarenje nisu doživjeli samo oni koji su bez ulaznica ostali, nevjerica i ozlojađenost obuzela je i mnoge sretnike koji su se karata dokopali u pravoj online lutriji. Naime, iako je cijena ulaznice sama po sebi skupa, koštala je 160 eura, zahvaljujući tako zvanom dinamičnom formiranju cijena mnogi su se u subotu iznenadili kad im je umjesto 160 eura, Ticketmaster izbacio cijenu od 400 pa čak i 500 eura. Ova izmišljotina funkcionira na najbrutalnijem odnosu ponude i potražnje. Što je potražnja veća, cijene ulaznica više rastu.

Problem je, između ostalog – pored skandalozne činjenice same po sebi da će na stadionima koncertima jedni pored drugih stajati neki koji su ulaznicu dobili za 160  i neki koji su uslijed „dynamic pricing“ metode bili prisiljeni platiti 500 eura – što dok su u online redu čekali na ulaznice, obožavatelji Oasisa nisu bili upozoreni da bi konačna cijena ulaznice mogla biti višestruko veća od najavljene.

I ne bune se samo obožavatelji, u osuđivanje ovakve prakse uključili su se i britanski predstavnici glazbenih cehova, pa i visokopozicionirani političari.

Zastupnik engleskog parlamenta iz redova liberalnih demokrata Jamie Stone je bio najoštriji u kritici:

“Skandalozno je vidjeti kako pohlepni promotori i web stranice za prodaju karata najveće kulturne trenutke naše zemlje pretvaraju u opscene krave muzare. Fijasko s ulaznicama za Oasis mora biti prelomni trenutak i dovesti do službene istrage, bilo nadzornog ili parlamentarnog tijela.”

Iz Ticketmastera se brane argumentom da oni samo prodaju ulaznice i da nikad ne formiraju cijenu ulaznica, već samo uzimaju postotak od nekih 10 posto. Prema njihovim tvrdnjama, cijenu ulaznica, pa i njihovo „dinamično formiranje“ definiraju izvođači, odnosno njihovi managmenti. Drugim riječima, da braća Gallagher nisu htjela da se karte koje su najavljene po 160 eura prodaju po 500 to se ne bi dogodilo.

Ali, se događa nešto drugo. Kod ovakvih događaja, s jednakim žarom ulaznice kupuju i obožavatelji i preprodavači koji gledaju kako profitirati kad je potražnja za ulaznicama mnogo veća od ponude. Iz Ticketmastera (američke firme iza koje stoji najveća koncertna organizacija na sviketu Live Nation), poručuju da dinamičkim formiranjem cijena ili – nazovimo to pravim imenom – pljačkanjem naivnih obožavatelja obeshrabruju preprodaju ulaznica. Da to zapravo i nije tako, dokazuje i činjenica da se ulaznice na crnom tržištu za neke od koncerata Oasis naredno ljeto svejedno već prodaju po čak 30 puta većoj od nominalne – za 5 tisuća funti.

Postoje bolja rješenja i zaštita od preprodaje. Možda to traži više vremena i administriranja, ali ulaznice s mogu vezati za imena kupaca. U sjećanju je relativno svjež primjer koncerta Arctic Monkeys  u pulskoj Areni za koji je pred dva ljeta ulaznica nestalo u nekoliko minuta. I za taj koncert je bilo onih koji su prodavali karte na crno, ali su one zapravo bile bezvrijedne. Na ulazu se moralo dokazati identitet, odnosno da se ime online kupca prilikom očitanja koda na ulaznici poklapa s osobnom iskaznicom, pa je bilo slučajeva da redari nisu puštali na koncert ni mlade čiji su roditelji ili drugi članovi obitelji kupili ulaznice na svoje ime.

U svakom slučaju, i nadležnim državnim tijelima u SAD-u, Velikoj Britaniji i EU razvidno je da politika dinamičnog formiranja cijena u sebi nosi sumnjivu netransparentnost na rubu zakona i da je navodna borba protiv preprodaje karata na crnom tržištu prilično prozirno opravdanje za implementaciju takve politike. Puno je uvjerljiviji argument da u takvoj politici profitiraju svi osim glazbenih obožavatelja koje se guli. Jednostavna je to računica. Na ulaznici od 160 eura Ticketmaster zaradi 16 eura, na “dinamično formiranoj” od 500 eura, je to već krupnijih 50 eura.