Foto: Raph_PH/Wikimedia Commons
To je nevjerojatno duboka pjesma, po mom mišljenju. Ovo je pjesma koju cijenim na osobnoj razini i zapravo mislim da je potpuno, nevjerojatno umjetničko djelo - rekao je Nick Cave u emisiji
povezane vijesti
- Beatles Revival Band uskoro u HKD-u: “Ljudi vole te pjesme sada kao i prije trideset godina”
- Pričali smo s Vannom: “Svi mi koji se penjemo na pozornicu očekujući da se svidimo publici smo nikad odrasla djeca”
- Audrey Hepburn: kao tinejdžerica tijekom Drugog svjetskog rata igrala je sasvim drugačiju ulogu
„Desert Island Discs“ je govorno-glazbena emisija na 4. programu BBC-a s jednostavnim, ali efektnim konceptom. Više ili manje poznata javna osoba u razgovoru s voditeljicom Lauren Laverne jednom tjedno otkriva kojih bi osam pjesama, knjigu i luksuznu stvar ponijelo sa sobom na pusti otok. U ovotjednoj emisiji gost je bio uvijek zanimljivi i intrigantni Nick Cave i pružio još malo uvida u svoje kreativne procese, ali i što mu je kao čovjeku i konzumentu priraslo srcu.
Kad govorimo o luksuznoj stvari, Cave se odlučio za odijelo koje je postalo nerazdvojivo od njegove osobnosti, gotovo ga je nemoguće ga vidjeti u bilo kojoj prilici u nekoj drugoj odjevnoj kombinaciji, on je jedan od ljudi koji valjda i na jogging ide u odijelu i kožnim cipelama. Odabir knjige zanimljiv je, Cave nije odabrao neko dubokoumno, mračno ili teško djelo svjetske književnosti kao što bi se moglo očekivati, već se odlučio za bajku „Pinokio“ Carla Collodija.
Što se tiče pjesama svaka od osam izabranih ima svoju pozadinsku priču, i gotovo su sve datirane u dalju prošlost. Redom: „Metal Guru“ – T. Rex, „My Father“ – Nina Simone, „(I’m) Stranded“ – The Saints, „It Serves You Right to Suffer“ – John Lee Hooker, „Something on Your Mind“ – Karen Dalton, „Girl from the North Country“ – Bob Dylan and Johnny Cash West, „I Am a God“ – Kanye West, „Morning Dew“ – Tim Rose.
Kao što se vidi, vremenski i žanrovski odskače jedino „I Am A God“ posrnulog i kontroverznog Kanyea Westa. Cave je pojasnio izbor.
“Ovo je postalo, začudo, neka vrsta obiteljske pjesme. Moja djeca to vole, Susie to voli, ja to volim. To je iznimno razigrana, iznimno mračna, kompleksna pjesma u kojoj se s jedne strane Kanye predstavlja kao bog, a onda pred kraj pjesme vrišti od straha. To je nevjerojatno duboka pjesma, po mom mišljenju. Ovo je pjesma koju cijenim na osobnoj razini i zapravo mislim da je potpuno, nevjerojatno umjetničko djelo” – rekao je Nick Cave u emisiji.
U vrijeme kad nije oportuno previše spominjati Westa, odnosno Ye-a, zbog njegovog otvorenog antisemitizma i radikalnih političkih stavova, Cave je ostao na svojoj strani i već davno odvojio osobnu stranu nekad omiljenog repera i njegovu umjetnost. U vrijeme kad je West počeo javno negirati holokaust i iznosio antisemitističke stavove, Nick Cave je reagirao riječima razočarenja, ali na svoj, osoben način.
“Je li se ova osoba morala spustiti s tako velikih visina do tako zamornih sranja kojih smo se naslušali? To me duboko razočarava i neko vrijeme će mi osobno biti teško slušati Kanyeovu glazbu, ali u isto vrijeme više cijenim umjetnički rezultat, na nekoj razini.” Izgleda da se pomirio s tim da je West kao osoba krajnje faličan, kao što se pomirio s tim da su ga i neki drugi veliki glazbenici koje je obožavao, razočarali kao ljudi.
Priča o njegovim omiljenim pjesmama nije završila intervjuom na BBC-u, jučer je na svojoj stranici The Red Hand Files preko koje od 2018. komunicira sa svojim obožavateljima, otišao korak dalje. Na pitanje čitatelja koju bi pjesmu volio da svira na njegovom pogrebu, Nick Cave je potvrdio svoje divljenje prema Kanyeu Westu kao umjetniku riječima da bi izabrao njegovu „I Am A God“.