Ljubitelji elektroničke glazbe, pogotovo oni zreliji, svakako su već uočili pojavu albuma »Pop Not Pop (Songs For New Europe 1985-1989)« koji kao izvođači potpisuju članovi zagrebačkog kolektiva multimedijskih i intermedijskih umjetnika NEP (Nova Evropa). Riječ je o albumu snimaka nastalih u razdoblju između 1985. i 1989. godine pa ih je danas, gotovo četrdeset godina kasnije, itekako zanimljivo čuti i usporediti s današnjim kretanjima, glazbenim i idejnim.

Zaključak koji se već nakon prvog slušanja nameće jest da su ove skladbe, stvorene u drugom dijelu osamdesetih godina prošlog stoljeća, i danas itekako suvremene, aktualne, moćne i zanimljive. Drugim riječima, ekipa koja ih je radila prije više od tri desetljeća itekako je bila avangardna i umjetnički zrela.

A-strana

U skladu s prošlošću NEP su album objavili i na vinilu te ga podijelili na A i B stranu smjestivši na njih ukupno osam pjesama, po četiri na svaku. A-strana, nazvana »Not Pop« baš i jest takva, odnosno uspješno bježi od popa i nudi slušateljima mračnu elektroničku glazbu u kojoj je vrlo često uspješno ostvarena prijeteća atmosfera nečeg mračnog, neugodnog i opasnog. Tako već uvodna »Novi poredak (Auguri)« nudi laibachovski feeling i način pjevanja, bolje reći recitiranja, koji stihove »Kažu da mijenja se vjetar, da stvari dobivaju red…« pretvaraju u svojevrsnu prijeteću opomenu. »Velika magija«, u kojoj slušamo Alexx Kovacs i Anju Rupel, poigrava se ritmom plemenskih bubnjeva i zazivanjem magije jer »nauka mi ne daje odgovor«.

Slijedi opet »Novi Poredak«, ali u metal mix verziji koja nije, što bi se moglo pomisliti, metal rock verzija, već je riječ o zanimljivom i pomalo hermetičnom stvaranju glazbe utemeljene na crkvenim napjevima i isto takvom ozračju. A-strana završava pomalo neslušljivom »How Do I Dance To This Music?« koja očigledno nije namijenjena plesu jer slijedi kaotični i košmarni svijet psihički nestabilne osobe pa se sudaramo s kakofonijom i zvučnim efektima stvorenima s namjerom da vam bude neugodno, da ne plešete, već pažnju svratite na nešto drugo jer život, nažalost, i nije samo ples, kako su tvrdili i Cabaret Voltaire i Bauhaus, elektronički sastavi osamdesetih po uzoru na koje je i glazba ovog dijela albuma rađena.

B-strana

B-strana nosi naziv »Pop«, ali je daleko od sladunjavog i ljigavog popa. Istina, melodije su izraženije, jače i osjetljivije, ali u svojoj srži od četiri su pjesme s ove strane prve dvije čisti underground za, primjerice, rane radove grupe Depeche Mode. Vidi se to i iz činjenice da je uvodna pjesma te strane, tema »Decadance«, nastavak prethodne košmarne uz koju se, kako joj naslov i kaže, i ne može plesati. Sad se, istina, može malo i gibati, ali je još uvijek to daleko od popa. Slično je i s vrlo dobrom »Transcendance« koja je, ustvari, obrada pjesme »Trans Europe Express« kultnog njemačkog elektroničkog sastava Kraftwerk. Tek s »Radical Chic«, uz gostovanje sjajne Anje Rupel, i završnom »Proljetnom pjesmom« NEP skreću u pop vode ojačane i uljepšane reggae dodirima, odnosno uspješnim akustičnim pasažima.

Foto: DEJAN KRŠIĆ

Fox & His Friends

Nedvojbeno, »Pop not Pop« je itekako zanimljiv glazbeni trenutak za čiju je pojavu, saznajemo iz pratećeg materijala, jako zaslužna riječko-zagrebačka izdavačka kuća Fox & His Friends koja je »u suradnji s nezavisnom istraživačkom platformom i arhivom Jučer Danas Sutra, pokrenula 2017. godine obiman projekt rekontekstualizacije i restauracije glazbene strane kolektiva NEP-a i objavila uspješan singl »Decadance« koji je remiksirao njemački audiovizualni umjetnik Benedikt Schmidt pod pseudonimom Snuffo i doveo ga na europske i svjetske plesne podije.

Uz brojne pozitivne kritike domaćih glazbenih medija i publike, singl »Decadance« popraćen je najvišim ocjenama i u utjecajnim britanskim magazinima poput Mixmaga i DJ Magazinea, a našao se i na listama brojnih inozemnih DJ-a. Ovime je Fox & His Friends Records započeo dugoočekivano otkrivanje NEP-a kao iznimno zanimljivog glazbenog inovatora koji je još od početka 1980-ih godina stalno balansirao na granici ambijentalne, eksperimentalne i plesne elektroničke glazbe koju su tadašnje diskografske kuće u svojim programima uglavnom zaobilazile«, konstatira se u pratećem materijalu ovog albuma.