Da ste ovog ponedjeljka navečer bili u riječkom Pogonu kulture sreli biste desetke poznatih riječkih i kvarnerskih glazbenika, no, nitko od njih nije svirao – dapače, došli su slušati. Zna se da koncert ima neki dobar bend kada se u publici nađe cijela glazbena scena jednoga grada, a Mudhoney bez sumnje je bend koji privlači pozornost i glazbene scene i kritike, ali prije svega, dugogodišnjih fanova. Ovi pioniri grunge pokreta iz Seattlea na turneji su Europom, a u svom su kalendaru između Zagreba i Beograda srećom našli mjesta stati i u Rijeci, naravno, na oduševljenje mnogobrojne publike, jer je Pogon bio doista krcat.

Snimio Nikola BLAGOJEVIĆ

Prije Mudhoney svirao je nizozemski noise rock bend SØWT, koji je unatoč tome što nije privukao veliku pažnju publike, ostavio odličan dojam. Snažne gitare, slow-paced grunge zvuk i svojevrsna povučenost okarakterizirali su njihov nastup u kojemu se svakako istaklo i nekoliko lijepih, pamtljivih melodija. Nakon kratke pauze s koncertom su otpočeli Mudhoney, a čim je Mark Arm stupio na pozornicu, u Pogonu je nastala tišina. Otvorili su s „If I Think“, a bez predugih pauza između pjesama, jer je verbalna komunikacija s publikom ipak bila minimalna, nastavili dalje s „Move Under“, „Who You Drivin’ Now?“ i „Nerve Attack“.

Svirale su se i „Next Time“, „Paranoid Core“, „You Got It“ i „Touch Me I’m Sick“, a najbolje su od strane publike bile prihvaćene starije pjesme, no, ne može se reći da se nije uživalo i u pjesmama s najnovijeg albuma „Plastic Eternity“. Čini se da upravo taj album, objavljen 2023. godine ima tekstove koji su najviše politični, a koji su se svakako istakli i na koncertu u ponedjeljak. „In these times of trouble I love a little dog“ pjevao je Mark Arm, gotovo punkerski, utjelovljujući kritički pristup koji bend njeguje. Bilo je tu i glasnih, nefiltriranih i sirovih pjesama poput „Suck You Dry“ kojima su Mudhoney svakako pokazali da još uvijek u sebi imaju intenziteta koji, makar na nekoliko sati, vraća publiku u Seattle ’90-ih.