Kakvu li su grešku napravili sudski ovršitelji kad su 1973. uzimali stvari iz londonskog ureda kontroverznog managera Jimija Hendrixa, Mikea Jefferyja neposredno nakon što je poginuo u avionskoj nesreći! Odnijeli su ono što su smatrali vrijednim, prije svega inventar, a dokumentaciju i arhivske materijale procijenili su bezvrijednima pa su ih ostavili za sobom.

Tako nije mislila Jefferyjeva asistentica Patricia “Trixie” Sullivan, kojoj je dozvoljeno da odnese tu „kramu“ i postane njen vlasnik. Danas se zna da je uz manje vrijednu dokumentaciju, Jefferyjev ured bio pun i master traka raznih snimki Jimija Hendrixa, ali i drugih bendova o kojima se brinuo u to doba, poput The Animals i Soft Machine.

Sve skupa je riječ o 50-ak traka, koje nikad nisu bile na aukciji, za koje se dosad zapravo nije znalo jer ih je Sullivan čitavo vrijeme držala kod sebe, nenamjerno im tako s godinama dižući cijenu.

Neke od snimki su duplikati, koji su objavljivani kroz vrijeme, jer je sve što je pronađeno u posljednjih 54 godine od Hendrixove smrti i objavljeno. No, utvrđeno je da trake sadrže četiri demo snimke poznatih pjesama koje nikad nisu ugledale svjetlo dana.

Riječ je o tri pjesme s Hendrixovog drugog albuma „Axis: Bold As Love“ („Up From The Skies“, „Ain’t No Telling“ i „Little Miss Lover“, te rana verzija pjesme „Stone Free“, B-strana prvog britanskog Hendrixovog singla “Hey Joe” iz 1966. godine.

Foto: Propstore

Trixie Sullivan je sad odlučila unovčiti svoje strpljenje, snimke će na aukciju dati kuća Propstore. Konzultant kuće Mark Hochman izjavio je za The Guardian da su ove verzije „vrlo različite u zvuku i dužini“ od prije objavljenih verzija.

Dao je drugim ekspertima snimke na preslušavanje i tvrdi da se svi slažu da su verzije čvršće, ali i fluidnije od originala, da se čuje mnogo više gitara u njima. Zaključuje da su „ovo superiornije verzije od svih objavljenih“.

„Caka“ je u tome što što šira javnost možda nikad neće moći procijeniti je li zaista tako. Naime, s obzirom da nitko osim Sullivan i spomenutih eksperata nije čuo snimke četiri spomenute verzije, njihova je vrijednost upravo u činjenici da će novi vlasnik imati Hendrixove ekskluzivne snimke samo za sebe.

Hoće li je novi vlasnici svojom dobrom voljom podijeliti s ostatkom svijeta, ostaje da se vidi. Ali, ni to ne mogu učiniti samo tako. Da bi ih javno koristili moraju dobiti dopuštenje zaklade koja se brine o Hendrixovoj ostavštini.

Možda u tome i je draž, očekuje se da će za ovu ekskluzivu netko htjeti platiti 200 tisuća funti, koliko se očekuje da će doseći na aukciji koja će biti održana 15. studenog.