Album System of a Down „Toxicity“ izašao je tjedan dana prije rušenja njujorških „blizanaca“, najvećeg terorističkog napada u povijesti Sjedinjenih Američkih Država, i borio se za mjesto pod suncem u tjeskobnoj atmosferi koja je uslijedila. Da bi smanjila negativne efekte tragedije i što manje podsjećala Amerikance na groznu tragediju, Amerika je pribjegla i svojevrsnoj cenzuri.

Poznat je slučaj velike medijske korporacije  Clear Channel Communications koja je pod sobom imala 1200 radio stanica širom SAD i nakon 11.9.2001. izdala memorandum s širokim popisom pjesama koje nisu prikladne za javno izvođenje. Puno toga što ima veze s avionima, New Yorkom, vatrom i dimom ili s ničim kao što je slučaj s „What A Wonderful World“ Louisa Armstronga, skinuto je s programa. Američki Armenci na „Toxicity“ su uz brutalnu glazbu u divljoj mješavini trash i nu metala, progresivnog rocka i melosa srednjeg istoka, u tekstualnom dijelu ponudili sijaset ljutih političkih poruka, pa su i sami bili idealni kandidati da iščeznu iz etera Amerike nakon 11. rujna. I da, vodeći singl s albuma „Chop Suey!“ radnog naziva „Suicide“ s dvoznačnim tekstom koji uključuje liniju „I cry, when angels deserve to die“, također se našao na listi nepoželjnih pjesama u mreži radio stanica. Ipak, kvalitetna glazba pronađe put do publike, a „Toxicity“ kao album i „Chop Suey!“ kao vodeći singl nosili su u sebi ogromnu količinu svježine u žanru u kojem su se često potencirale šablone, a samim time i visoku razinu magnetičnosti.

System of a Down postali su jedna od najuzbudljivijih i najvažnijih pojava u rocku na početku milenija, a „Chop Suey!“ amblematska pjesma tog doba čija vitalnost ne blijedi ni 20 godina kasnije.

Izdana je pet godina prije pojave YouTubea i na njemu se našla 2009. godine. Ovih je dana probila impresivnu brojku od milijardu pregleda. Sada već postoji sva sila videa na YouTubeu koji imaju preko milijardu pregleda, preko 280, no „Chop Suey!“ je zasigurno najžešća i najneobičnija glazbena numera koja je dosegla taj broj.

System of a Down su poslije nekoliko frenetičnih godina koncertne aktivnosti i pet izdanih albuma u razdoblju od 1998. do 2005. godine već dugo u nekoj fazi mirovanja i skupe se tu i tamo kako bi nastupili na nekom od velikih festivala.

Prije nekih mjesec dana objavili su prvu glazbu u 15 godina, dvije „domoljubne“ pjesme „Protect The Land“ i „Genocidal Humanoidz“ kako bi skupili sredstva za unesrećene u ratu koji je ponovno buknuo u njihovoj postojbini Armeniji, odnosno Gornjem Karabahu. U kratko vrijeme sakupili su 600 tisuća dolara.