RECENZIJA

MEANWHILE Dvadeset i drugo studijsko izdanje gitarističkog čarobnjaka Erica Claptona

Marinko Krmpotić

Album kojim je, bar na tren, pobijedio starost i bolest



Dvadeset i drugi studijski album Erica Claptona nazvan »Meanwhile« oduševit će sve ljubitelje bluesa, pogotovo one koji vole ovog gitarističkog čarobnjaka čiji su fanovi još sredinom šezdesetih na zidove londonskih kuća pisali grafit »Clapton je Bog«.


Vrijednost ovog albuma svakako je i u tome što Clapton nije bio diskografski aktivan od 2018. godine – a i tad je to bio album božićnih pjesama »Happy Xmas« – a uz to su sve češće bile i priče o njegovom potpunom umirovljenju.


I onda – bum!




»Meanwhile«, album koji ide u red ponajboljih ostvarenja ovog 79-godišnjeg glazbenika, album koji vraća u mladost, album koji je velika i divna zahvala bluesu, album kojim je Clapton pobijedio, bar na trenutak, starost i bolest…


Izvrsne suradnje


Naravno, nije riječ o u cijelosti potpuno novom materijalu. Šest pjesama je novo novcato, a osam njih već smo prethodnih godina upoznali kroz njegove suradnje.


Baš u te idu tri njegove izvrsne kolaboracije nastale tijekom pandemije COVID-19, s Van Morrisonom, irskim glazbenim čarobnjakom koji mu pomaže u tri pjesme.


»The Rebels«, jedan od ponajboljih trenutaka cijelog albuma, posveta je pionirima rock and roll pristupa života. Pjesma s kojom se može počinjati svaka retro rock radijska emisija jednostavno ima sve – tekst, magični zvuk ranog rocka, dva svjetski poznata vokala, čarobnu Claptonovu gitaru…


Odlična suradnja je i antivakserska »This Has Gotta Stop« u kojoj se ova dvojica starih mačaka kroz lagani plesni ritam poigravaju obrascima soula i bluesa da bi u »Stand and Deliver« počast glazbi koju vole napravili uz nešto brži i agresivniji pristup, motivirajuće rock rifove i dominantni Morrisonov vokal.


I ostale su suradnje iznimne.


»Moon River«, čuvena filmska tema Henrija Mancinija, briljantan je trenutak albuma zahvaljujući suradnji Claptona i isto tako velikog gitarista Jeffa Becka.


Country evergreen »Always on My Mind« ostvaren u suradnji s Bradleyjem Walkerom, toliko je dobar da ide u red onih najčuvenijih izvedbi (Brenda Lee, Elvis Presley, Pet Shop Boys, Willie Nekson…) ove više od 300 puta obrađene pjesme, a dojmljiva je i latino pop balada »How Could We Know« u kojoj mu pomažu Judith Hill, Simon Climie i Daniel Santiago.


Version 1.0.0


Autorske pjesme i obrade


Naravno, dobar je Clapton i u drugim obradama, što je za njega već uobičajeno.


»Sam Hall« je tradicionalna engleska narodna pjesma o istoimenom kriminalcu koji je pljačkao bogate i davao siromašnima.


Naravno, taj utjecaj britanskog folka itekako se osjeti u ovoj verziji, kao što se osjeti lepršavost, pozitiva i vjera u bolje dane u besmrtnoj »Smile«, obradi čuvene pjesme iz još čuvenijeg filma »Moderna vremena« Charlieja Chaplina koji je i jedan od njenih autora i koji ju je, inspiriran ljubavnim duetom iz Puccinijeve »Tosce«, napisao kao svojevrsnu posvetu optimizmu i vjeri u samog sebe.


»The Call« je odlična ljubavna pjesma Boba Neuwirtha, Dylanovog road menagera i autora nezaboravne minijature »Mercedes Benz«, posljednje pjesme Janis Joplin.


U Claptonovoj verziji to je najnježniji i najakustičniji trenutak albuma, a još je bolja »You’ve Changed« obrada jedne od rijetkih sporih pjesama Chucka Berryja, teme koja je svoje mjesto našla na albumu »One Dozen Berrys« i oduševljavala svojim nježnim snenim ritmom, što isto tako uspješno čini i Claptonova verzija.


Vrijednost vrhunskog gitarista i glazbenika Clapton pokazuje i u pjesmama kojih je sam autor.


Uvodna »Pompous Fool« poigravanje je s blues i rock okvirima i porukom kako treba paziti tko su ti uzori, »Heart of a Child« uz akustični dašak latino utjecaja posvećena je i političarima, ali i svim očevima uz poruku: pazite na svoju djecu i itekako je emocionalna s obzirom da znamo kako je tragično stradao Claptonov sin, »One Woman« uspješno je okretanje reggae zvuku koji je Claptonu uvijek bio drag, a završna baladična »Misfortune« samoironično je i dovoljno duhovito »pozdravljanje« nesreće koju polucinično pita – »što si mi za danas pripremila?«.


Sjajan posao!


Sve u svemu, punih osam godina nakon zadnjeg pravog studijskog albuma, a to je bio »I Still Do« iz 2016. godine, Eric Clapton potvrdio je kako je usprkos poznim godinama još uvijek itekako sposoban napraviti jako dobar album na kojem je radio pune tri godine.


I napravio sjajan posao!