U godini koju će zbog više sile rijetko tko pamtiti po dobrom, riječki bend One Possible Option zbraja uspjeh za uspjehom. Stvari su se kuhale dugo, bend postoji već devet godina, puno je kilometara u nogama iza njih, gomila koncerata širom Europe, singlova, spotova. Bilo je i pauza, no u posljednje tri godine ovaj – nazvat ćemo ih tako – alternativni metal sastav uzima novi zamah i u turbulentnoj godini na izmaku sve »naplaćuje«. Krenulo je s potpisivanjem ugovora za Croatia Records, pa je uslijedilo izdavanje debi albuma »No Kings« koji je popraćen hvalospjevima domaće kritike. Nažalost, zbog situacije, epidemioloških razloga i nužnosti socijalnog distanciranja, prava koncertna promocija novog materijala mora sačekati bolja vremena. Da za One Possible Option godina završi trijumfalno kako je i započela, pobrinuo se deseteročlani žiri nagrade Ri Rock Kipić 2020. u organizaciji udruge Ri Rock koja je i u ovim uvjetima uspjela održati 42. po redu Ri Rock Festival. Naime, One Possible Option osvojio je najprestižniju nagradu za najboljeg izvođača u 2020., a uz to i nagradu za najbolji singl »All We Do Today«. O tome i mnogim drugim stvarima razgovaramo s Denijem Kasapovićem, pjevačem One Possible Optiona u kojem – uz Edvina Nađa na basu i Dejana Adamovića Devu za bubnjevima – nastupa uz svog oca, gitarista Zdravka Kasapovića Piggyja, dugogodišnju pokretačku snaga umirovljenog riječkog benda The Stuff.

Što vam znači titula Izvođača 2020. na RiRocku?

– Za nas to znači prije svega da nas naš grad, koji volimo prepoznaje i priznaje naš trud, znači jako puno i čast je biti dio te bogate povijesti riječkog rocka s bendom u kojeg smo nas četvorica uložili godine truda i rada. Zahvalni smo.

Karakter, emocija, priča

Za vas govore da ste bend koji nimalo ne zvuči kao da je s ovih prostora, nazivaju vas jednim od bendova iz ladice »svjetsko, a naše?«. Koliko je prednost, a koliko ograničenje pjevanje na engleskom jeziku?

– Mislim da je za taj zvuk prvenstveno zaslužan pristup cijelog benda i skladateljski dio koji je na razini, ne nužno toliko odabir jezika na kojem pjevamo, ali vjerojatno izgovor, vokalne dionice i forma tekstova pridonose tom ukupnom dojmu. Kod nas nije bilo kalkulacije u stilu hoćemo li bolje proći ovako ili onako i mislim da bi općenito bilo u potpunosti pogrešno nešto uopće nazvati umjetnošću ako se tu pristupa s nekim predumišljajem.
Naš razlog je bio jednostavan, tekstovi su dosta bitna komponenta onoga što radimo i tu smo htjeli da ih može razumjeti svatko do koga dođe naša glazba, pa tako i imamo i puno ljudi koji prate bend izvan granica Hrvatske. Na to gledamo samo kao na činjenicu da ne radimo glazbu isključivo za jedan teritorij i grupu ljudi, nego eto, namijenjena je, kao i njene poruke, svima jednako, što također ne znači da nam je domaća publika na bilo koji način manje važna.

To je vjerojatno vezano i uz glazbu uz koju ste stasali.

– Da, osobno, većina glazbe koju slušam je ona pjevana na engleskom jeziku, a i hajde, recimo da se dosta dobro snalazim u komunikaciji, pisanju i pjevanju na tom jeziku. Mislim da se tu, da bi nešto bilo uspješno, prije svega radi o tome da bez obzira na jezik, ono što radiš mora biti uvjerljivo i autentično, te i dalje moraju biti odlični tekstovi, mora kroz taj glas i na tom jeziku i dalje izlaziti karakter i osoba, emocija, priča… To je jednako teško dobiti i na našem jeziku, kao i na engleskom. To je, također, nešto što se ne može sakriti i kada je to prisutno, ljudi to osjete.
Što se tiče nekih prednosti i ograničenja, rekao bih da se tu pomalo gube razlike. Ako pričamo konkretno o alternativnoj i urbanoj sceni, mislim da kvaliteta glazbe diktira neki uspjeh, a ne jezik na kojem se pjeva. Alternativna scena, bio to rock, rap, indie, pa čak i većina elektronike, nije glazba za iste emisije u kojima se puštaju zabavnjaci i u odnosu na to koliko ima alternativnih emisija, što televizijskih, što radijskih, medijsku pažnju dobivaju podjednako i izvođači na engleskom i hrvatskom jeziku, što se tiče tih krugova… Na kraju krajeva, posljednjih godina ima podosta primjera naših odličnih izvođača na engleskom jeziku od Lovely Quinces, She Loves Pablo, Them Moose Rush, te ovogodišnjeg dobitnika Porina, J. R. Augusta, pa sve do riječkih Jonathana, Siidsa, Norda, pa tako evo i našeg albuma koji se podosta vrti po jako puno radijskih postaja i na ono malo TV emisija kojih imamo koje prate tu našu scenu.

Glazba je igra

Kako biste opisali glazbu koju stvarate?

– U našem korijenu je onaj sirovi, energični rock stav, a to je da svijet ne funkcionira idealno, da svi mi kao ljudi možda i ne dajemo najbolji primjer složnosti, poštovanju osnovnih ljudskih prava, suosjećanju, te da zbog toga svijet i nije baš toliko divno mjesto kakvo bi moglo biti. E sad, budući je u srcu rock’n’rolla iskrenost, njegova prirodna energija je ogledalo svijeta, a ta slika ne može biti licemjerna i hiniti nekakvu bezbrižnost, ljepuškaste melodije i divljenje svijetu u kojem jedni imaju previše, a drugi gladuju. Kod nas ako su melodije lijepe, one su melankolične, one su tužne, a svako malo imamo potrebu staviti nekakav uskličnik na ono što želimo reći, jer to proizlazi iz patnje koju gledamo ili doživljavamo.
Stilski od rocka ne možemo pobjeći jer je on tu, u našim venama, ali nam je isto tako i dosadio stalno isti pristup glazbi koju toliko volimo, smatramo da je ono što se već odsviralo, napravljeno toliko dobro da to nema smisla ponavljati, a i imamo previše ideja da bismo se zadržavali na nečemu što je već napravljeno. Koristimo prostor raditi rock kakav smo oduvijek željeli čuti, novu mjuzu, koja ima ono isto srce i energiju bunta kakav rock i punk imaju od svojih početaka. Tu se prikralo i moje dugogodišnje igranje s elektronikom, naravno opet na prljav i alternativan način i dalo nam još slobode da se hvatamo skladanja uvijek iz nekog novog kuta gledanja. Glazba je igra i dok god iz tebe izlazi nešto novo, dok god imaš što za istraživati, do tada imaš što reći.

Spomenuli ste da nema smisla ponavljati ono što je netko drugi odsvirao, ali to su neki temelji. Koji su vaši korijeni, gdje se kriju uzori?

– Naši uzori su najmanje iz svijeta glazbe, jer je glazba ispunjena hedonizmom i egocentričnošću, na što smo poprilično alergični. Većinom me svi dosadašnji uzori razočaraju s tim kako žive svoje živote, kada malo više saznam o njima, jer meni je primarna stvar u životu, kakav je netko čovjek. Umjetnost koju netko radi ne vrijedi pišljiva boba u usporedbi s time kakav je on bio prema ljudima oko sebe, i to je nešto što bih volio da barem iza mene i svih nas ostane. Radije bih da me smatraju dobrim čovjekom nego odličnim glazbenikom, a takav je stav i ostatku benda, da se ne slažemo oko toga, već odavno ne bismo bili bend. Što ne znači da u glazbi nema ljudi koji su odličan primjer nesebičnosti, ljudskosti, suosjećanja i ispravnih svjetonazora. S druge strane, mislim da velik dio onih koji uspiju, zapravo to naprave iz zasluga jer su kao ljudi na mjestu, zato i imamo tipove kao Jello Biafra, Zack De La Rocha i još mnogo drugih kojima je svaka, bar koliko sam ja informiran, na mjestu.

Scena i grad

Glazbeno, dosta je utjecao procvat alternativne scene s početka 90-ih na nas, ne toliko zvukom, koliko mislim da je to jedan poseban vremenski prozor u kojem je unutar 5-6 godina u svijet eksplodirao velik broj stvarno alternativnih bendova koji su radili po svojem, bez dodvoravanja. Od cijelog grunge pokreta, ponajviše Soundgardena i Alice in Chains pa do bendova kao Tool, Rage Against the Machine, Nine Inch Nails, Faith No More. Ponavljam, njihovu glazbu ponavljati nema smisla, čak je i svaki od tih bendova u potpunosti bio drugačiji od drugih, ali taj duh slobode i pisanja pjesama ‘’sebi za gušt’’, to primijeniti na današnje vrijeme i vlastiti senzibilitet je možda neki utjecaj s glazbene strane.

Što mislite o riječkoj rock sceni danas?

– Rijeka je uvijek imala i uvijek će imati bogatu rock scenu, što i sam vidim po novim bendovima koji rade i nastaju zadnjih par godina, a što se vidjelo i među novim nadama na Ri Rocku. Moramo biti svjesni da je Rijeka u odnosu na mnoge europske gradove jako malen grad, tako da je činjenica da uz bendove kao Let 3 i Urban & 4 ili Grad koji je na Ri Rocku pokazao da ima itekako benzina u rezervoaru za napraviti odlične nove pjesme, mi imamo još tonu ful kvalitetnih bendova, od kojih svatko radi nešto drugačije, od indie Jonathana, do elektronike Siidsa, doom metal Old Nighta, stonera Uma, imamo odličan metal bend Kryn, drugari iz Chasing Nord rade novi album, sa zadnjim singlom su se okrenuli možda malo mekšem zvuku tako da me i to zanima jako. Po Metra Crijeva rade možda i najbolju zafrkanciju u zemlji sa svojim čakavština metalom. Ne znam, mislim tu ima tonu bendova, zaboravit ću nekoga pa će mi zamjeriti, od Black Room, Turista, Moskve, Mandrila koji se nadam se isto vraćaju ubrzo, jednostavno, rijetko koji grad može reći da ima takvu scenu, to iskreno mislim i jedino što je potrebno je da svi to znamo cijeniti kada se vrate svirke uživo i podržavamo te bendove, dolazimo na svirke i jednostavno uživamo u tome.

Koncerti na čekanju

Kako funkcionira jedan bend u vrijeme pandemije koronavirusa?

– Pa u biti polovično, ha ha, mislim, jedan veliki dio toga što čini bend nam je trenutno jednostavno odrezan i bez koncerata koji su ipak uz rađenje pjesama ono kroz što bend diše. Ostaje nam sve ovo ostalo, naravno puno je posla i oko samoga albuma, od promotivnih aktivnosti, intervjua, gostovanja u radijskim ili televizijskim emisijama do tehničkih stvari oko samog izdanja, tako da smo stvarno imali što raditi. Pogotovo zato jer smo odlučili kreativni dio koji se tiče i vizualnog dijela prezentiranja benda zapravo također podosta zadržati u bendu, tako da se radilo i na samom dizajnu omota, knjižice, čak smo se sami uhvatili i 3D animacije za spot »All We Do Today«. Naravno, opet moram spomenuti da nismo sve stvari radili na isti način, recimo spot za pjesmu »Erase« radio je odlični Filip Gržinčić i s time smo također jako zadovoljni jer se odlično uklapa u estetiku benda.
Naravno najviše od svega bismo voljeli da možemo s ljudima podijeliti ove lijepe trenutke koji se događaju oko benda na koncertima, ali nam je isto tako i jasno da je ovo izvanredna situacija i stvarno nema smisla da forsiramo i stavljamo bend u prvi plan, kada u cijelom svijetu svi prolazimo kroz isto trenutačno. Što se tiče koncerata, pričekat ćemo bolja vremena, eto jedino se nadam, za dobro svih, da će ta vremena doći što prije. Naravno, nas ova situacija ne sprječava da imamo probe i radimo na koncertnoj set listi i usavršavamo sitne detalje, a naravno nije nas spriječilo niti da napravimo pokoju novu pjesmu.

Koliko je važno to što ste album izdali za Croatia Records? Znači li to konkretniju podršku u karijeri od izdavanja albuma na nekoj nezavisnoj maloj etiketi?

– Pa sigurno da znači, konkretno činjenica da smo prvi malo žešći i alternativniji rock bend koji je na engleskom objavio za Croatiju, to je nekako odmah korak koji pokazuje da su prepoznali određenu kvalitetu i odlučili stati iza nas, što nama znači puno, također suradnja i komunikacija je super.
Tako da, to što smo objavili za Croatiju je sigurno pomoglo da više ljudi obrati pozornost na album, ali mislim da također sam materijal, pjesme igraju svoju ulogu jer ne bismo imali ovakve recenzije i ne bismo se našli na toliko lista najboljih albuma ove godine ili se zadržali toliko dugo među najprodavanijim albumima u zemlji da se ljudima ne sviđa ono što čuju na albumu, tako da me to najviše od svega veseli.