Umjetnost ne pita. Ni za mjesto, ni za vrijeme. Bez obzira što početak devedestih godina prošlog stoljeća komponira tešku ratnu glazbu, Volosko plete nit koja hrvatskom biću ne dozvoljava otkidanje od kontinentalne cjeline.

Rađa se Quorum, klub koji će se vrlo brzo pokazati kultnim, danas čak i spomenikom kulture čiji je temeljni kamen vrlo strasno postavio Igor Rukavina.

Iako je bio rat, iako je bilo, u materijalnom kao i u mnogim drugim smislovima, sve samo ne vrijeme za kulturu, iako se to razdoblje, posebno u riječkim relacijama, nekako gura pod tepih, rodili su se i narasli do neslućenih razmjera klub i njegova ekstenzija, pravi hram glazbe koji je dobio i svoj nastavak, svoju samobitnost kao Quorum Colours.

U tek rođenoj Hrvatskoj, kvalitete i značaja ravnog najrazvikanijim europskim prijestolnicama. Sve tamo do Londona.

– »Groove«, to vam je onaj osjećaj što nam daje snagu i kad je realno nemamo. Što pokreće i onda kad mislite da je sve stalo. Klub koji sam, tada na samom početku devedesetih, bez bilo kakvih velikih misli i planova, postavio u Voloskom počeo je silno privlačiti ljude.

Okupljati ih kako bi im omogućio razmjenu mišljenja, čisti pogon za stvaranje kulture. Ni nove ni stare, nikako ne revival, ne samo sjećanje, ni nova projekcija starog. Suprotno – sasvim nova, samonikla kultura koju nisu osmišljavali nikakvi birokratski procesi ili fondovi.

Kulture koja, kao i svaka prava kultura, nastaje baš zato što joj se hoće. Ne zato što je to nekakva politika, pa bila ona i »kulturna« to planirala. Krenulo je bezazleno, moj je dobri prijatelj Damir Miloš želio da u sklopu Quoruma, poetsko-književnog procesa nastalog koju godinu ranije u Zagrebu, nešto slično napravimo i kod nas na Kvarneru.

Inicijalno je to bio književni klub, ono što se dalje događalo ne može se, niti se treba definirati. Mora se jedino uživati.

Klub velikih dosega

U fantastičnom, skoro nadrealnom okruženju nečeg što bi se rječnikom modernog unutarnjeg uređenje možda, ali samo možda, moglo definirati »dnevnim boravkom«, kojih stoljeće i pol stare kuće njegove none u Šapjanama razgovarali smo s Igorom Rukavinom.

Iako on to ne voli, mi ćemo ga nazvati karizmatičnim. Jer to on jest. Arhitekt koji je 1983. godine rasturio prijemni na ljubljanskom Arhitektonskom fakultetu iako je na njega otišao s maturom »BIŠ-a« – Strojarske škole za industrijska i obrtnička zanimanja ili, kako to mainstream voli definirati – jedne od najgorih srednjih škola u Rijeci.

I slikar za čijim se radovima pomamila Italija. A on, umjesto da špara i slaže novce na kup, otvara klub za koji ni u primisli nije imao hoće li uopće, kamoli koliko, profita nositi.

– Ma ne, nije to bio poslovni plan, ekonomska analiza, investicija, što ja znam što takvo. Uostalom bio je rat, tko od te ekipe koja se bavi profitima investira u zemlju u kojoj je dio ljudi vani, dio na ratištu.

Ne, suprotno, otvaraš klub kako bi okupio i zaštitio one koji stvaraju umjetnost. Nisam imao gotovo nikakvih programa, njih su stvarali gosti sami, a oni su bili, u velikom broju, čisti kreativci. Podloga je bila tada potpuno nova techno glazba, ali sviralo se sve, sve što bi tog dana krenulo od nekog od gostiju željnih neke nove i drugačije kreacije, objašnjava nam Rukavina.

Nezaustavljiva umjetnost se širila, dobila je samo godinu kasnije, 1993. svoju ekstenziju što je Quorumu dodala nastavak Colours. Znamo da je i najmaštovitijim pripadnicima generacija rođenih kad je na Preluku tutnjio taj klub, respektabilan u europskim okvirima, nemoguće zamisliti takvu situaciju.

Jer kako objasniti oku koje danas na Preluku vidi kadar usporediv s nekom grozomornom postapokalipsom. Ali, vjerovali ili ne, tada, negdje prije četvrt stoljeća u Voloskom je ostao Mali Quorum, klub koji je uvažavao i upražnjavao najrazličitija umjetnička događanja, dok je koji kilometar dalje, na tom danas pretužnom Preluku, bio Quorum Colours, veliki klub velikih dosega.

Poruka solsticija

A mi smo i dalje u nadrealnom okruženju. U Šapjanama. Velika soba s potpuno osebujnim kaminom, komoda i vitrina koje dolaze iz postesterhazijevskog, skoro rokoko dizajna. Golemi, teški stol završetaka nogu izrezbareni poput lavljih kandži.

Razlog susreta, iako za susrete s ljudima poput Rukavine ne treba nekog posebnog povoda, je techno revival Quorum Colours koji će se 21. prosinca održati u riječkom Exportdrvu. A tu, u tom trenutku, nastupa druga osoba koja nas je zajedno s Rukavinom dočekala u Šapjanama – Gianni Glavina.

Iako petnaestak godina mlađi, apsolutno jedan od onih koji su izrasli na zasadama kvorumovske techno kulture da bi to kroz house nastavio razvijati sve do kraja prvog desetljeća aktualnog tisućljeća.

Glavina je početkom aktualnog i vrlo nepredvidivog tisućljeća na kvarnerske i prostore susjedne Istarske županije dovodio najznačajnija imena glazbenih pravaca koji su obilježili to vrijeme. Rabac je primjerice pod njegovom dirigentskom palicom tutnjao neverojatnu priču o festivalima glazbe koji se nisu retrali u glazbenom stilu »Opatijo bajna«.

O ne, stvarali su na valu najznačajnijih glazbenih trendova Europe i to kao ravnopravni originali.

– Igor se sa mnom složio jer ja nisam više mogao izdržati. Nisam sebi i svima nama koji slično razmišljamo mogao više dozvoljavati uzmak, bježanje, predavanje bez borbe protiv totalne komercijalizacije naših prostora i silne ekspanzije nekulture koju definiraju apsolutno mizerni stihovi i glazba.

Nisam više mogao prihvaćati propadanje mog grada i moje sredine, nekad produktivne u najprogresivnijim glazbenim žanrovima. Ako to šutke ili s izjavama u stilu »što mi tu možemo« dozvoljavaju oni koji itekako mogu usmjeravati život grada, ja neću.

Mi to nećemo. I ne, nije to retro parti jer je prosinac i Božić nam se bliži, o ne – kvorumkolorovska je to priča koja će partijem, veličanstvenim partijem što jamčim svima koji dođu, podsjetiti kako je bilo, ali ujedno i najaviti da nema predaje bez borbe.

Koliko god da su klubove uništili liberalni propisi o radnom vremenu koji kafićima i kafanama dozvoljavaju raditi do kad ih je i što ih je volja, iskra je to koja će pokrenuti novu klupsku scenu u Rijeci i na Kvarneru.

Probuditi ona mjesta na kojima se u druženju sličnih i različitih rađaju nove ideje i pokreće nova glazba, direktan je Glavina koji k tome dodaje da se 30. rođendan slavi u najdužoj noći, energetski najjačoj noći, u noći istinske Nove godine, kad se na prelasku slavi novi rođendan koji označava pobjedu svjetlosti nad tamom.

Istinski, 21. prosinca nije izabran kao »idealni vikend prije Božića«, nego kao poruka zimskog solsticija. Dana nakon kojeg mrak uzmiče pred svjetlom.

Ekstaza u masi

Što se dakle događa tog, kako ga ističe Glavina – inače potomak, unuk Feruccia Glavine, jednog od pionira demokratskih promjena u Rijeci, ili, ne manje zanimljivo, nećak Zvjezdana Radina, jednog od najboljih nogometaša Rijeke iz njezinog povratničkog prvoligaškog doba sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća – povijesnog, solsticijskog 21. prosinca?

U osnovi rođendanski, 30. parti Quorom Coloursa. Ali s jako nabrijanim i dinamičnim programom čiji je početak zakazan za 20 sati. DJ Sandro Curcci i Ivan Mastermix, pa artistički raspoloženi Viktor Drago, Igor Rukavina i Branko Cerovac ili fotoartistički Stefan Lupino, da bi se u Pogonu kulture, sve do prvog postsolsticijskog jutra, održao ne manje temperamentni after.

– Nikad u životu nisam bio žanrovski raspoređen, predodređen, još manje definiran. Volim sve što me može pokrenuti, fizički ili misaono. Nikad nisam bio nekakav roker kako se paušalno definira riječka kultura.

Jer koliko god da ju je ta glazba definirala s prijelaza sedamdesetih u osmdesete pa sve do devedesetih, na njezino mjesto snažno ulazi techno, da je tako nekako zajedničkim nazivnikom nazovemo, kultura.

Pa se ne govori kako je Rijeka techno grad. Ali, za razliku od Giannija i mnogih, meni je prodor turbofolka jasan. Hrvatska je učinila sve kako bi uništila klupsku scenu, samim time i rađanje ili implementaciju novih ideja, novih žanrova, novih mladih bendova.

Tehnički i tehnološki bučni folk propušten kroz balkanski filter, okuplja mase. Ljudi imaju potrebu za gruvom, za zajedništvom, za ekstazom u masi. A ako vam to nitko drugi nije u stanju dati, dobrim se pokažu i neki ne baš kreativni, nadahnuti, još manje umjetnički zvuci, zanimljivo opservira Rukavina.

Zurle i tupani

Glavina se dakako ne slaže – ipak je on u glazbenom ili kulturološkom smislu purist, dobro je samo ono što je dobro – ali svijet pokreće isključivo razgovor. I suprotstavljanje mišljenja kao podloga za neki budući zajednički nazivnik.

Na kraju krajeva, kad se preslika američki R&B obrazac i da mu se specifične balkanske vokale, na koje nije imuna ni dalmatinska zabavnoglazbena scena, pa red zurli i tupana te tekst koji koketira s alkoholom, seksom i vatrometom ljubavi, koja može biti i tužna, dobivamo turbofolk. Balkanski odraz R&B-a.

– Rijeka je sustavnom nebrigom, ali i politiziranjem svega pa tako i mjesta na kojima se potencijalno mogla razviti progresivna klupska scena, ostala bez svoje nekadašnje biti. Ne treba se čuditi, još manje snebivati što nečeg nema jer mnogo se godina radilo na tome, ne mislim pritom čak ni da se to svjesno radilo, da toga nema.

Na nama je reći da je tome tako, da ne zabijamo glavu u pijesak nego da pokrenemo scenu. Onako kako se to i inače radi. Pa nije techno i house pokrenula neka točka dnevnog reda neke gradske politike, nego ljudi koji osjećaju istu vibru. U Igorovom Quorumu.

Kasnije u Quorum Coloursu koji je bio dom svih nas koji smo stasali na prijelazu tisućljeća. Ne smijemo samo stajati sa strane i prigovarati. Suprotno, moramo raditi. Vjerujem da će te solsticijske večeri Exportdrvo kvorumkolorovski eksplodirati i da nitko tko osjeti tu probuđenu vibru neće dozvoliti njezino nestajanje.

Da, nadam se, iskreno i uvjereno novom dobu riječke klupske scene. Nema te sile koja vam može oteti nešto u što jako vjerujete, poentira Glavina.

A Igor, Igor kojeg je u povratničko-rođendansko okupljanje uvjerio Gianni? Smješka se. Zadovoljan. Svjetlo i boje su se pritajili. Nisu se ugasili. Gruv je gurnut u stranu, ali tu se energiju, ma koliko ju se pokušalo transformirati u nešto »politički podobno«, ne može uništiti.

Uostalom, tome nas i fizika uči. Vjerujmo Gianniju i Igoru. Svakako i jutru nakon zimskog solsticija. Makar s nekoliko minuta dužim danom od noći.

Povratak legendi

Kroz godine Quorum Colours hitova provest će Sandro Curci, hipertalentirani DJ iz Trsta, i Andy J, tršćanski Riječanin i omiljeni MC, koji je svojim nastupima zbližio generacije i gradove, povezujući Trst i Rijeku.

Povijest kluba oživjet će Ivan Mastermix, prvi resident DJ i tvorac temelja house glazbe u Rijeci, Hrvatskoj i Sloveniji. Njegovi setovi postavili su standard za cijelu generaciju klupskog života. Posebnu glazbenu energiju donosi Paolo Barbato s više od 40 godina iskustva.

Paolo je kao vlasnik onovremene trgovine pločama DANCE ALL DAY zaslužan za dolazak vrhunske house glazbe u sjevernu Italiju te na područje Hrvatske, Slovenije, a i šire. Nastupao je po najboljim klubovima i bio resident DJ Ambasade Gavioli.

Na ove posebne večeri donosi QC atmosferu koja se ne zaboravlja. Rezident performer Quoruma bio je tada i bit će i sada Željko Jančić Zec, polivalentni umjetnik, slikar i genijalni plesač koji će kao tajanstveni White Rabbit voditi kroz tamnu šumu u noći zimskog solsticija, dok će glavni performans večeri izvesti Viktor Drago, jedan od najutjecajnijih modnih producenata i stilista u Hrvatskoj.

Quorumova zvijezda Salome, koja je izgradila karijeru punu emocija i autentičnosti u Sloveniji, vraća se svom ishodištu – Rijeci – svome gradu i prijateljima. Vokalna senzacija, Pasha Amaro iz Ugande, novo je ime Rijeke i Hrvatske te nova vokalna snaga QC-a.

Nakon uspjeha na Supertalentu nastupa kao zvijezda večeri sa sasvim drukčijim programom. Drski fotosession legendarnog fotografa Stephana Lupina u Quorum Coloursu svojevremeno je izazvao medijski skandal.

Ništa manje se ne očekuje u Exportdrvu gdje će se, osim fotomodela, u objektivu naći – htjeli to ili ne – gošće i gosti partija. Hoće li tko ostati bez garderobe i biti dokumentiran, tek će se saznati.

Premijerno će biti prikazan novi film Katje Restović, poznate Riječanke i autorice slavnog Fashion Newsa i Art Designea. U kutiji usred Exportdrva problematičnu izložbu upriličit će najvažniji riječki povjesničar suvrememene umjetnosti, filozof i umjetnik Branko Cerovac i kreator koncepta Quorum Colors Igor Rukavina.

Cijeli event bit će sniman vrhunskim kamerama, uz službenog fotografa koji će zabilježiti svaki trenutak te nezaboravne noći. Uz to, zahvaljujući promociji GG Entertainmenta, osigurana je produkcija na najvišoj razini, uključujući spektakularno ozvučenje i rasvjetu.

Za one koji neće moći prisustvovati uživo, pripremljen je live stream, dok su ulaznice dostupne na Entriju i u Dallas shopu.

Večerinin manifest techno kulture

Pjesnik Igor Večerina, u kompletu s jednako toliko karizmatičnim slikarom Klasom Grdićem, izdaje te kvorumovske 1992. godine zbirku poezije Gruv. Igor piše, Klas riše. »Bestius mi lutu gruv. Pusti, pusti matiunata plug«.

Uvodni je to stih pjesme po kojoj je imenovana čitava zbirka, a na neki način čitavu se tu Večerininu priču, odnosno zbirku, može definirati kao svojevrsni manifest techno, kasnije rave ili house kulture u Hrvatskoj.