Foto: Press promo
U 4 minute glazbenog adrenalina kao da su se sreli Led Zeppelini na LSD-u i Muse na stereoidima. Ima u toj pjesmi nešto iskonski rudimentarno, ali u isto vrijeme i moderno
povezane vijesti
U White Stripesima je sve bilo samo crveno i bijelo, pa je nakon toga Jack White postao čovjek u crnom. Sad je očito u modi plava, i kosa i odijelo. Novi outfit jednog od najvažnijih rock autora 21. stoljeća i najzaslužnijih za renesansu bazičnog rocka i bluesa, zanimljiv je kao i gotovo sve što radi.
Ali, nakon dvije godine diskografske pauze (ako računamo super-grupu The Raconteurs), odnosno tri ako računamo njegov posljednji solo album, „Boarding House Reach“, nekako smo ipak više zainteresirani za eventualnu novu glazbu, negoli fizičku metamorfozu.
I ona je napokon stigla. Nakon komadića objavljenog u traileru za video igru „Call of Duty: Vanguard“, ovaj vikend objavljena je i cijela stvar „Taking Me Back“. U 4 minute glazbenog adrenalina kao da su se sreli Led Zeppelini na LSD-u i Muse na stereoidima. Ima u toj pjesmi nešto iskonski rudimentarno, ali u isto vrijeme i moderno. Ovo je jedna od najbombastičnijih pjesama u sad već dugoj karijeri 46-godišnjeg Jacka Whitea.
Kao što je već i uobičajeno, Jack White je producirao i odsvirao svaki ton svakog instrumenta na pjesmi snimljenoj u njegovom Third Man Studios u Nashvilleu.
Nema informacija je li ovaj singl jednokratan kreativni izlet ili uvod u sljedeći solo album.
