Jarvisa Cockera ponajbolje poznajemo kao frontmena grupe Pulp koji su se sredinom 90-ih igrom slučaja prometnuli u jednu od najvećih atrakcija brit-popa iako se iz današnje perspektive čini da su se samo našli na pravom mjestu, s pravim pjesmama u pravo vrijeme. Naime, dok je većina važnih bendova iz tog doba i osnovana početkom 90-ih, Pulp su bili dinosauri iz vremena Pistolsa i Clasha, osnovani davne 1978. godine i dugo vremena zakopani u opskurnost.

Nakon što su se Pulp (prvi put), razišli 2002. godine Cocker je nastavio tamo gdje je stao s bendom i uz mnogo manje pompe tu i tamo snimio koji album. Od 2006. do danas snimio ih je ukupno četiri računajući tu i prošlogodišnji snimljen s novim bendom JARV IS. Svi su oni svojevrsni logični nastavak onog što je radio s bendom, možda malo više minimalistički i od popa u pravcu kantautorskog tihog art rocka.

U međuvremenu Cocker je dugo vremena vodio i svoju emisiju na BBC radiju, koju je nedavno zbog drugih obaveza prepustio Iggyju Popu.

Svo to vrijeme, od najveće slave Pulpa, Cocker je bio stanovnik Pariza, ali ta fizička i duhovna činjenica nije se odražavala na njegovom glazbenom stvaralaštvu. Sve donedavno. Sudbina će htjeti da proslavljeni redatelj Wes Anderson svoj nadolazeći film smjesti u nepostojeći grad u Francuskoj i ispriča priče napisane u novinama „The Franch Dispatch“ (što je ujedno i ime filma), koje vodi američki novinar riješen da piše ono što voli.

Film s nevjerojatnim brojem vrhunskih glumaca Anderson je nazvao „ljubavnim pismom novinarima i novinarstvu“, a važnu ulogu u povezivanju priča igra glazba koju je napisao Alexandre Desplat (dobio Oscara za posljednji Andersonov igrani Film Grand Budapest Hotel i Shape Of The Water). U soundtracku je mjesto našla i prva pjesma Jarvisa Cockera koju je otpjevao na francuskom, „Aline“, šansona koju je 1966. prvi put izveo francuski pjevač Christophe. Prigodno, za potrebe spota je Anderson napravio sjajnu animiranu podlogu, a „Aline“ se pak pojavljuje kao pozadina u traileru za film koji se u kinima s nestrpljenjem očekuje 22. ovoga mjeseca.

Da stvar bude kompletirana, Cocker i Anderson odlučili su zajedno raditi na albumu s francuskom glazbom koja vremenski korespondira s radnjom filma i napraviti neku vrstu glazbenog pandana filmu. Zvat će se „Chansons d’Ennui Tip Top“ i posveta je francuskoj pop glazbi kroz obrade pjesama velikih francuskih pop zvijezda iz 60-ih, uključujući Dutronca (“Les Gens Sont Fous, Les Temps Sont Flous”), Francoisa Hardyja ( “Mon Ami La Rose”), Sergea Gainsbourga (“Requiem Pour Un Con”) Brigitte Bardot (“Contact”) kao i pjesme Dalide & Alaina Delona, Marie LaFôret, Nine Ferrera & Radiah, Brigitte Fontaine & Areskija Belkacema, Claudea Channesa i Maxa Berlina.

I dok se u „Aline“ to samo nazire, na posljednjem singlu pred izlazak albuma (zakazanom – dakako – 22. listopada kao i sam film), evergrinu „Parole Parole“ Dalide & Alaina Delona, glas sad već duboko sredovječnog Cockera, gotovo sablasno podsjeća na dikciju i boju glasa legendarnog Sergea Gainsbourga. Što naravno nije pokuda, već potvrda činjenice da se u šansoni ovaj Englez snalazi poput ribe u vodi. Iako je dugo isticano da Jarvis Cocker u dugim desetljećima života u Parizu nikad nije naučio francuski, na prve dvije pjesme s novog albuma obrada se to ne čuje. Ili je u međuvremenu francuski napokon i savladao.