Foto: BRYAN ADAMS
Mick Jagger šezdesetih je postao i do danas ostao ikona kontrakulture, idol svih neprilagođenih, čovjek koji je promijenio rock
povezane vijesti
Samo oni koji su na prošlog tjedna u Beču održanom koncertu Brucea Springsteena bili u tzv. fan pitu mogli su vidjeti kako hod ovog genijalnog rock umjetnika nije više hod mladog čovjeka. Nije to ništa čudno jer Bossu su već 74. No, ima jedan koji je i stariji, a kreće se lakše i brže. Mick Jagger. Danas mu je punih osamdeset! Sretan ti rođendan, majstore!
Nemjerljiv utjecaj
Započeti tekst o Jaggerovih osamdeset primjedbom o njegovoj fizičkoj izdržljivosti odlučili smo ponajprije stoga jer je baš taj element najuočljiviji dokaz njegove ogromne vitalnosti i životne energije koje ga prate od najranijih dana i koje su zaslužne za sva čuda koja je nekadašnji klinac iz gradića Dartforda darivao svijetu.
Zaista, utjecaj koji je Mick Jagger ostavio na rock glazbu i općenito kulturu novog doba od šezdesetih godina prošlog stoljeća pa do danas nemjerljiv je, zaseban i krajnje originalan. Uostalom, kad kažete rock zvijezda, većini ljudi u svijesti se pojavi baš njegova slika! A put do takvog statusa bio je također zaseban, nesvakidašnji i originalan.
Solistička karijeraU solističkoj karijeri Jagger je objavio četiri studijska albuma: 1985. – »She’s the Boss«, 1987. – »Primitive Cool«, 1993. – »Wandering Spirit« te 2001. – »Goddess in the Doorway«. No, najveće uspjehe ostvario je kao pjevač Rolling Stonesa – do broja 1 na ljestvicama u SAD-u i Velikoj Britaniji došao je 13 puta, a u Top 10 bio je s 32 singla! Godine 2003. dobio je titulu Sir. Naravno, član je svih značajnih Rock and Roll Hall of Fame postava. Gluma i produkcijaJagger se okušao i kao glumac, ali s puno manje uspjeha. Ipak, spomenimo da je imao sasvim solidne uloge u nekoliko filmova – »Performance« (1968.), »Ned Kelly« (1970.), »Fitzcaraldo« (1978.), »Freejack« (1992,), a itekao je uočljiv u nekoliko dokumentarnih filmova o Rolling Stonesima, fimovima kao što su »Gimme Shelter« iz 1969. godine, odnosno »Shine a Light« koji je 2007. godine režirao Martin Scorsese. Jagger se bavio i produkcijom pri čemu je među njegovim uspješnijim poslovima u posljednje vrijeme produkcija i koautorstvo vrlo dobre HBO-ove serije »Vinyl« (2016). |
Sudbonosni susret sa Keithom Richardsom
Kao Michael Philip Jagger rođen je 26. srpnja 1943. godine u engleskom gradiću Dartfordu u obitelji srednjeg staleža koju su činili profesor tjelesnog odgoja Basil Fanshawe »Joe« Jagger i frizerka Eva Ensley Mary (djevojačko Scutts), rođena u Sydneyju, ali Engleskinja.
Od ranih dana djetinjstva mali Mick voli pjevati i slušati radio pa već kao tinejdžer, sredinom pedesetih, osniva svoj prvi bend koji izvodi pjesme autora kao što su Mudy Waters, Chuck Berry, Little Richard, Howlin’ Wolf i Bo Diddley.
Već je i iz tog izbora jasno kako je mladi Jagger opijen američkim rhythm and blues zvukom i ranim rock and rollom, a baš dvije LP ploče tih autora koje je Jagger nosio ulazeći 17. listopada 1961. godine u vlak na željezničkoj postaji Dartford »krivac« su za stvaranje povijesti rock glazbe kakvu danas znamo, odnosno jedan od najznačajnijih susreta i dijaloga u povijesti rock glazbe.
Naime, u istom je trenutku u vlak ulazio i Jaggerov vršnjak Keith Richards, mladić kojeg je Jagger upoznao još kao sedmogodišnjeg dječaka, ali se nije s njim družio. Ugledavši naslovnice albuma »Rockin’ at the Hops« Chucka Berryja i »The Best of Muddy Watters«, Richards je prišao Jaggeru i upitao ga – »Gdje li si to nabavio, kvragu?«
Foto: UNIVERSAL MUSIC
Prvi nastupi
Sve ostalo je, kako to fraza kaže, povijest. Tijekom tog prvog ozbiljnijeg razgovora njih su dvojica do silazne stanice shvatili da ih zanima ista glazba te da i jedan i drugi pokušavaju svirati u raznim školskim bendovima.
Od toga pa do prvih zajedničkih nastupa bio je tek korak i uskoro su zajedno njih dvojica počeli svirati u skupini koju su nazvali Little Boy Blue and the Blue Boys.
To je bio začetak, a sljedeći korak u stvaranju grupe dogodio se u obojici omiljenom Ealing Clubu gdje se svirao rhythm and blues i gdje su najprije upoznali odličnog gitarista Briana Jonesa te potom i sjajnog klavijaturista Iana Stewarta koji je bio nešto stariji od njih, ali je u mladoj trojci vidio veliki potencijal te im se pridružio.
Dogodilo se to nakon što su, kako piše Richards u svojoj biografiji »Život«, održali prvu zajedničku probu u svibnju 1962. godine u Bricklayers Armsu, zapuštenom klubu u predgrađu Soho.
Iako su se prvi put našli sa Stewartom i iako je sve moglo ispasti grozno, proba je bila izvrsna i pokazala je da postoji magija pa su nastavili raditi. Tako su zasijani temelji, kako to sam Jagger zna reći, najboljeg rock and roll benda u svijetu, grupe The Rolling Stones.
Ronnie Wood, Keith Richards i Mick Jagger na koncertu u Berlinu prošle godine, Foto: Reuters
»Jednostavno sam bio ja«
Službeno su prvi koncert održali u tada čuvenom londonskom jazz klubu Marquee. Bilo je to 12. srpnja 1962. godine, dakle u doba kad su Beatlesi već počeli paliti i žariti svjetskom rock scenom. Na samom početku Stonesi su bili daleko iza liverpulske četvorke i njihove su pjesme bile isključivo obrade njihovih američkih uzora.
No, stvari su se – na nagovor njihova menadžera Andrewa Looga Oldhama – uskoro počele mijenjati jer su Jagger i Richards počeli pisati svoje pjesme pa su već sredinom šezdesetih Stonesi od oponašatelja blues, soul te rhythm and blues majstora, došli do vlastitog izraza i svjetske slave.
Štoviše, svojom su ogromnom popularnošću ugrozili Beatlese pri čemu treba posebno istaknuti da su bili svojevrsni antipod uglednim dečkima iz Liverpoola.
Umjesto pristojnih i oku ugodnih mladića iz Beatlesa, najčešće obučenih u odijela i s nezaobilaznom kravatom, londonska petorka izgledala je opasno, agresivno i nimalo ušminkano, a glavni je pri tom bio upravo Mick Jagger koji je i izgledom i ponašanjem na sceni i vizan scene potencirao tu različitost te ponajviše pridonio bad boys izgledu Rolling Stonesa.
Mada mnogi tvrde da je to bio proračunat potez njihovog genijalnog menadžera Oldhama, sam Jagger je 1992. godine u razgovoru za čuveni Vanity Fair to opovrgnuo.
– Nisam se tih dana trudio biti nikakav odmetnik. Jednostavno sam bio ja. Nisam iskušavao granice bilo čega. Jednostavno sam bio dečko iz predgrađa koji pjeva u bendu. Razumijem da je netko stariji tada mogao slušajući i gledajući nas biti zgrožen i pitati se kamo to suvremena glazba ide.
No, sve pjesme koje smo tih dana stvarali i izvodili bile su, po meni, prilično pitome. Puno ljudi nije tako mislilo, ali ja sam siguran da su bile pitome, rekao je Jagger.
Uzor mnogimaO njemu kao pjevaču govorili su mnogi, a sjajnu sociološko-glazbenu ocjenu dao je Steven Van Zandt, gitarist Springsteenovog E Street Banda koji je rekao kako je prihvaćanje neobičnog i po nekim standardima nimalo lijepog Jaggerovog vokala bilo odlučujući trenutak (turning point) u povijesti rock and rolla. – On je slomio predrasude i bučno otvorio vrata za sve druge. Odjednom Eric Burdon i Van Morrison, pa čak ni Bob Dylan, nisu bili tako čudni, rekao je Van Zandt. Lista onih kojima je bio idol ogromna je. David Bowie priznao je da je sanjao »biti Mick Jagger«, a kao temeljnog uzora za svoje pjevanje spominju ga Iggy Pop, Steven Tyler, Jack White, Lenny Kravitz… |
Nije bilo idealno
Bilo kako bilo, takav pristup glazbi i životu mnoge je oduševio pa su se šezdesetih ljubitelji rocka, posebno u Europi, dijelili na bitlsovce i stonovce. Sedamdesetih je, nakon raspada Beatlesa, ta podjela prestala, a Stonesi su, eto, preživjeli do današnjih dana pretvorivši se u međuvremenu u najznačajniji i najdugovječniji svjetski rock bend.
Naravno, nije ni kod njih sve bilo idealno. Dapače, sredinom osamdesetih bend je bio na rubu raspada, a sve zbog konstantnih sukoba Jaggera i Richardsa, autorskog dvojca koji je zaista stalno živio u onom posebnom stanju istodobne ljubavi i mržnje. Zajedno su činili čuda i stvarali svjetske hitove, ali su se istodobno i stalno svađali i bili na rubu potpunog razlaza.
Svjedoči o tome biografija Keitha Richardsa, kao i česte izjave koje su obojica znala plasirati u javnost. Ipak, usprkos svim tim neslaganjima i sukobima uspjeli su opstati stvorivši pri tom, svaki sa svoje strane, ono što je zaštitni znak zvuka grupe – neobični i pomalo unjkavi agresivni Jaggerov vokal i isto tako neponovljiva gitara Keitha Richardsa.
Mick Jagger najavljuje turneju Rolling Stonesa 2005. godine, Foto: Reuters
I dalje veliki
Zlatni dani Rolling Stonesa nedvojbeno su daleko iza nas. Njihov zadnji studijski album »Blue and Lonesome« (2016.) bio je album obrada starih pjesama i time su, ustvari, zatvorili krug jer je i njhov debitantski album nazvan »The Rolling Stones« i objavljen 1964. godine bio isto takav.
Zadnji značajan album s njihovim originalnim pjesamama bio je »A Bigger Bang« (2005.) i od njega su protekla gotovo dva desetljeća.
No, Stonesi su i dalje veliki, veliki bend koji na turnejama nikada ne razočara, a svi koji su ih vidjeli barem jednom mogli su svjedočiti toj čaroliji koju u najvećoj mjeri stvaraju baš Jagger i Richards.
Nažalost, nakon smrti bubnjara Charlie Wattsa i nakon poznih godina i Jaggera i Richardsa teško je vjerovati u neku novu veliku turneju. No, ono što su do sada ostvarili tako je veliko i značajno da ne moraju više odsvirati niti jednu notu, a mjesto u panteonu rock glazbe čeka ih. I to ono na samom tronu.
Mick Jagger šezdesetih je postao i do današnjeg dana ostao ikona kontrakulture, idol svih onih neprilagođenih i nespremnih na prihvaćanje uhodanih pravila, iskonski anarhist, čovjek koji je promijenio rock glazbu. Baš zato – sretan rođendan, Mick!
Lijepo je bilo živjeti u tvoje i doba Rolling Stonesa, doba pravog i čistog rocka.
Bogat obiteljski životJagger je vrlo zanimljiv i kao »obiteljski« čovjek. Iako se ženio i rastao samo jednom, on s pet žena ima osmero djece te petero unuka i tri praunuka! Među njegovim najčuvenijim vezama svakako su one sa sjajnom britanskom rock pjevačicom Marianne Faithfull s kojom je napisao space baladu »Sister Morphine«, američkom pjevačicom Marshom Hunt s kojom je imao svoje prvo dijete (Karis Hunt Jagger) i koja ga je inspirirala za čuveni hit Stonesa »Brown Sugar«, Nikaragvankom Biancom Pérez-Mora Macias koja je bila jedina žena koju je oženio i živio s njom u braku… Tu je i atraktivna američka manekenka Jerry Hall s kojom ima četvero djece, talijanska pjevačica i model Carla Bruni, kasnije prva dama Francuske i supruga Nicolasa Sarkozyja, modna dizajnerica L’Wren Scott koja mu je nakon što se 2014. godine ubila ostavila nasljedstvo od 9 milijuna dolara… Zadnja njegova veza bila je ona s američkom balerinom Melanie Hamrick s kojom je u 73. godini, a to znači 2016. godine, dobio svoje posljednje dijete, a to je sin Deveraux Octavian Basil Jagger. |
