Večeras na Zvečka festivalu nastupit će IDEM, bend Antuna Alekse koji je u niti godinu dana postojanja na sebe skrenuo pozornost i kritike i publike, imao cijeli niz uspješnih nastupa po klubovima i festivalima diljem regije te dobio Porina za novog izvođača godine i tri Rock&Off nagrade.

Ovim smo povodom razgovarali s Antunom, evo što kaže o nastupanju solo, tekstovima pjesama koji su glas generacije i nadolazećem nastupu u Rijeci.

U kratkom se vremenu prošle godine proširila vijest o IDEM kao novom glazbenom projektu s kojim ljudi zaista rezoniraju i brzo se stvorila publika poprilično velika za naše prostore. Kako je bilo vidjeti taj nagli boom i dokaz da se rad na solo projektu isplatio?

– Osjećam se kao da sam od prvog mjeseca 2023. i prvog solo singla »ŠtetaŠtetaŠteta« proživio deset života. Stvarno mi se puno toga dogodilo, a za većinu toga je zaslužan IDEM projekt.

Rasprodana dva dana promocije albuma u Zagrebu, rasprodana tiraža ploča, svirke po klubovima i festivalima diljem regije, Porin, Rock&Off nagrade, Agelast podcast, uopće ne znam gdje se zaustavit s nabrajanjem.

Ispratiti to je bilo apsolutno predivno, a nerealne prilike se i dalje nude tako da me izgleda čeka još suludih situacija o kojima ćemo tek pričati nekom drugom prilikom!

Izlaz iz komfor zone

Zaredali su se tada, a redaju se još uvijek brojni nastupi, kako klupski, tako i na festivalima, a brojni od njih bili su i rasprodani. Puno pažnje i popularnosti IDEM je dobio u Novom Sadu i Beogradu, potencijalno i više nego u dijelovima Hrvatske – kakav dojam imate o indie i općenito alternativnoj glazbenoj sceni u ta dva grada u usporedbi sa Zagrebom i, primjerice, Rijekom, gdje ste također nastupali?

– To mi je malo kao da uspoređujem neusporedivo i tema je definitivno preopsežna, ali ako moram probati nešto bubnuti ukratko, rekao bih da je Zagreb trenutno od nabrojanog najplodniji i najversatilniji kad je u pitanju neka nova glazbena scena.

Beogradska scena je velika i nabrijana, ali se ne mogu oteti dojmu da se inspiracija crpi iz sličnih uzora pa time sve ima i dosta sličan zvuk i vibru.

O Rijeci i Novom Sadu znam manje, ali par dobrih bendova sam kroz zadnjih par godina uspio ispratiti. Takve stvari se jako brzo mijenjaju. Dovoljna je samo šačica ljudi da cijela scena bukne i napravi čuda. Svakako me veseli vidjeti što idućih nekoliko godina donosi.

Kao IDEM ste svirali koncerte i solo, a sada vas na pozornici zna biti dvojica ili trojica. Je li bilo zahtjevno nastupati solo s obzirom na to da ste prethodno ipak funkcionirali u kolektivu, odnosno višečlanim bendovima? Kako je pak sada, kada na stejdžu imate društvo?

– Solo nastupi su jedan od većih izlazaka iz komfor zone koje sam si priuštio u zadnjih nekoliko godina. Moram priznati da sam takvu vrstu nastupa (matrice i vokal) jako podcijenio.

Ful je zahtjevno, fizički i mentalno, te još uvijek na svakom gigu naučim nešto novo. Moji prijatelji Voado i Tandara koji su mi se pridružili u live izvedbama su pak najbolja slučajnost koja mi se desila u dugo vremena. Fantastični su, imaju suludu karizmu i u puno su boljoj kondiciji od mene.

Naziv prvog albuma, »Poyy«, kao i sami tekstovi pjesama, odlično se uklapaju u koncept IDEM koji naizgled u fokusu ima i odlazak i kretanje, no i osjećaj zarobljenosti. Jesu li se koncept i teme prirodno nametnuli ili je pak planski pisano?

– Koncept i teme su se nametnuli skroz prirodno. U skupu od 15-ak pjesama sam uočio ovaj podskup (koji danas čini »Poyy«) i na prvo slušanje su mi i poredak i stvari koje čine album savršeno sjeli.

Slični se motivi prožimaju i kroz za sada objavljene singlove s drugog albuma »Ciao«. Upravo pjesma »Raspadam« govori o ubrzanim životima koje vodimo i zbog kojih se, posljedično, raspadamo. Pronalazite li olakšanje u tome što ovoliko ljudi suosjeća s tekstovima, jer to znači da u takvim osjećajima niste sami, ili je pak pomalo zabrinjavajuće vidjeti da se generacijski raspadamo bez vremena da percipiramo prolaznost i stvari koje se događaju?

– Definitivno oboje. Stvar je u tome da bi ti ljudi i ovako bili ovdje, samo ne bi (isto kao i ja) znali da postoji i toliko drugih. Mislim da nam je ovaj album slučajno svima pomogao osvijestiti tu činjenicu da s masom ljudi dijelimo slične emocije.

Tako ćemo lakše naći utjehu, ali i potencijalna rješenja.

Foto: MARKO LOPAC

Lijepo sročeni tekstovi

Isto tako, u novom singlu »Jadanja«, već prvi stihovi ukazuju na poprilično rašireno stanje u društvu: »jadan ja/gledam u svijet/al’ ne mogu ništa osim nazad u krevet« i »ponekad živim k’o da sam isključen«. Na koji način u ovom smislu vidite glazbu kao medij koji može izraziti osjećaje tzv. otuđenosti?

– Vidim glazbu kao medij koji može izraziti bilo kakvu emociju. Ne mislim da je pravilo, ali je moj osjećaj da je odgovornost umjetnika da bude iskren u svojem izrazu i svojoj namjeri, jer vjerujem da takav stav pomiče svijet prema boljem. Gotovo sve napisano u mojim pjesmama polazi iz stvarne emocije i/ili situacije.

Osobno preferiram dosta eksplicitne tekstove sročene lijepo s jasnim forama i twistovima.

Post pop-punk i punk izričaj na neki je način za vas konstanta još od benda Lobotomija, no čini mi se da je IDEM, u usporedbi s Porto Mortom i Trophy Jumpom, možda najsličniji onome što ste zajednički radili u Jeboton Ansamblu. Koliko vam je sam Jeboton važan u cijeloj ovoj priči kao svojevrsni temelj i podrška?

– Jeboton je obitelj koju sam sam izabrao. Tu smo jedni uz druge već puno godina i njihova podrška mi je izuzetno važna. I podrške je zbilja bilo nevjerojatno puno. Pozdrav najdražim jebotonkama i jebotoncima!

U ovom se projektu održalo i svojevrsno nasljeđe DIY pristupa koji još od Lobotomije i Jeboton Ansambla njegujete u glazbi i produkciji. Što je ono što vas najviše privlači DIY pristupu i mislite li da je moguće održati ga i ako projekt bude rastao? Je li se promijenio odnos Porto Morta k tom pristupu kad je bend počeo rasti i mijenjati se?

– Može se dogoditi da sam projekt preraste stopostotnu »uradi sam« priču, ali sam siguran da će neki aspekti moga rada zauvijek ostati diy. Na glazbu i sve oko nje ne gledam kao na profesiju, nego kao na poziv.

Razmišljam o novim projektima, pjesmama, spotovima, turnejama od jutra do mraka. Nekad mi to izaziva brdo stresa, ali učim se balansu. Diy je jedan predivan state of mind koji je teško iskorijeniti.

Porto Morto je jako true i diy projekt, iako je već podosta zakoračio u veće produkcije. To su jako radišni ljudi kojima skidam kapu do poda i čast mi je biti dio ekipe.

Za kraj, jedna od mnogobrojnih svirki ovog ljeta održat će se i u Rijeci, i to večeras na Zvečki, dan nakon nastupa na festivalu Beat na Moru u Puntu – kako izdržite ovakav tempo i veselite li se nastupu u Rijeci?

– Dolazim na ove svirke nakon više od 3 tjedna godišnjeg odmora provedenog s obitelji na svom najdražem Zlarinu. Toliko dugi odmor bez svirki nisam imao odavno, pogotovo usred ljeta, tako da dolazim napunjen i nabrijan.

Dosta ljudi mi se javljalo iz Rijeke u iščekivanju nekog nastupa, tako da se jako veselim što će to baš biti Zvečka, jer mi je prošle godine s Porto Mortom bilo predobro. Ekipa, vidimo se, poyy!!

Foto: Davor Puklavec/PIXSELL