Je li podrška Crosbyja, Stillsa i Nasha osebujnom protestu Neila Younga protiv najvećeg streaming glazbenog servisa Spotifyja, ne zbog niskih tantijema za izvođenje njihove glazbe, već dezinformacija koje se vezano uz cjepivo i pandemiju COVID-a 19 šire s popularnog podcasta Joea Rogana, početak šireg egzodusa glazbenika sa Spotifyja ili kraj ove priče koja već tjedan dana privlači medijsku pažnju.

Skloni smo vjerovati da je izgledniji ovaj potonji scenarij. Treba imati na umu da je glavna (i jedina) motivacija Spotifyja zarada i učinit će sve da je ne ugrozi. Čak i kad bi se dogodilo da veći broj glazbenih zvijezda krene Youngovim stopama i povuče svoju glazbu, Spotify će hladno vagati korist i štetu. Ako procijene da im Rogan kao najpopularniji podcaster na svijetu donosi više štete nego koristi, riješit će ga se i sve će opet biti po starom. Ali, taj je scenarij neizgledan, posebno ako se zagrebe ispod površine i razloži poslovna strategija Spotifyja.

Da se podsjetimo, prvo je Neil Young u otvorenom pismu postavio ultimatum Spotifyju da na istoj platformi može biti samo Rogan ili on, nikako zajedno. Spotify se između živuće legende rock’n’rolla i populističkog voditelja odlučio za ovog potonjeg iz jednostavnog razloga što im donosi veću zaradu. Young je ostao pri svome i njegova je glazba povučena s platforme.

Iako su možda dobili nešto negativnog publiciteta, koji su pokušali ublažiti i Roganovom isprikom, u Spotifyju su računali da im izdvojeni slučaj povlačenja jednog glazbenog velikana ne može naškoditi i zasad su u pravu. No, postojao je i postoji određeni rizik da se mala gruda snijega ne pretvori u lavinu. Youngov primjer slijedila je još jedna veteranka koja više vjeruje u znanost nego šarlatanima raznih fela, Joni Mitchell, pa je onda svoju glazbu povukao i Nils Lofgren, dugogodišnji član Springsteenovog E Street Banda i sadašnji Youngov kolega u pratećem bendu Crazy Horse.

I dok je redom riječ o cijenjenim glazbenicima, njihov komercijalni doseg je ipak vrlo ograničen. Kad bi Youngov primjer slijedio netko aktualan sa stotinama milijuna streamova, netko poput Weeknda, Adele, Billie Eillish ili Eda Sheerana, Spotify bi vjerojatno odlučio drugačije negoli je to sad učinio.

Skoro bi rekli da je šteta što se neće odigrati tako, jer će ova Youngova borba s vjetrenjačama pomoći daljnjoj mirnoj transformaciji Spotifyja iz – mora se priznati iz kuta prosječnog konzumenta glazbe – sjajnog glazbenog servisa u pretežno podcast kompaniju. Spotifyju je glazba samo način zarade, ne i poslanje. A kad je profit na prvom mjestu onda je logika vrlo jednostavna. Možda je Joe Rogan zbog svojih kontroverznih emisija izazov za PR službu Spotifyja, ali svaki njegov novi slušatelj znači više novca za tvrtku. Suprotno od njega, svaki put kad netko strima neku pjesmu Neila Younga, to znači manje novca za tvrtku, jer Spotify mora platiti striming u ime autorskih prava.

Zanimljivo, Neila Younga je podržala i njegova dugogodišnja diskografska kuća Warner Bros. Je li to učinila iz principa ili proračunato, teško je reći. Možda su procijenili baš kao Spotify da im se više isplati držati Youngovu glazbu podalje od striming novotarije. Young je metuzalem čija je publika možda i dalje odanija gramofonskim pločama i CD-ovima, negoli slušanju preko nekog tamo online servisa. Podržali su Younga, ali im ne pada na pamet nagovarati druge zvijezde iz svog debelog kataloga da krenu njegovim stopama.

Ono što bi moglo uzdrmati Spotify poslije ovog slučaja je činjenica da ih je već sad teško percipirati isključivo kao glazbeni servis, već kao tvrtku koja se glazbom poslužila da maksimizira profit putem govornih emisija, odnosno podcasta i reklama u njima. Koliko je taj svijet podcasta već sada enorman, otkrili su iz samog Spotifyja odgovarajući Neilu Youngu na njegov zahtjev, odnosno izražavajući žaljenje zbog povlačenja njegove glazbe. Naime, napisali su da nije istina kako ništa ne rade na suzbijanju dezinformacija vezanih uz COVID 19 i cjepiva i naglasili da su uklonili čak 20 tisuća emisija, odnosno podcasta koji su sadržavali (opasne) dezinformacije vezane na ovu temu. Usput su ušli u zonu licemjerja, jer su time de facto priznali da nemaju problema s uklanjanjem emisija koje ne sluša nitko ili rijetko tko, ali zato zlatnu koku Rogana koji s 11 millijuna slušatelja po epizodi drži valjda najpopularniji podcast na svijetu, ne diraju da ne bi ugrozili profit.

Oni sami će reći da Rogan nije prešao granicu koju su postavili , no ostaje pitanje koja je to granica, posebno zato što je u prosincu Spotify objavio „pravila ponašnja“ na platformi koja uključuju „zabranu sadržaja na platformi koji promiče opasan lažan ili obmanjujući sadržaj o COVID-19 koji može uzrokovati štetu u stvarnom životu i predstavljati izravnu prijetnju javnom zdravlju.“ Problem za Spotify i njihove kriterije je u tome što je Neil Young prozvao Rogana da proizvodi upravo takav sadržaj kakav Spotify definira kao zabranjeno ponašanje na njihovoj platformi.

Jesu li strateške odluke Spotifyja ispravne, pokazat će vrijeme, no ovo tranzicijsko vrijeme u kojem s politički neutralnog, „čisto“ glazbenog servisa prelaze s morem podcast sadržaja u osjetljive zone socijalno-političkih kontroverzi koji dijele publiku, ne prolazi glatko. Iako Spotify dominira u tržišnom udjelu po pitanju glazbenih striming servisa, rast njihove dominacije zaustavljen je. U 2021. držali su 31 posto tog tržišta, daleko ispred drugog Apple Musica s 15 posto, no taj udio je ipak dva posto manji od 33 posto koliko su imali 2020. godine.