Ne znamo je li to posljedica pandemije i činjenice da glazbenici – u godini koju smo s nestrpljenjem otpravili u što brži zaborav – nisu mogli zarađivati novac nastupajući uživo u dvoranama i stadionima, ali 2020. će ostati upamćena i po domino efektu prodaje autorskih prava velikih imena iz svijeta glazbe.

Prije svega Boba Dylana koji je svojih 600-tinjak pjesama prodao prije kratkog vremena Universal Music Publishing grupi za pretpostavljenih 300 milijuna dolara, iako su se kasnije pojavljivale vijesti da je ta cifra bila i mnogo veća.
Dylanovi motivi ostali su nepoznati, uopće nije komentirao cijelu stvar, no besparica sigurno nije bila u pitanju. Za početak, njegova „Beskrajna turneja“ započeta 1988. broji do sad preko 3 tisuće koncerata, tu su prihodi od autorskih prava i prodaje albuma…, jednom rječju, Dylan je pun k’o brod.

Uglavnom, prodaja autorskih prava je u 2020. je došla do domino efekta, odjednom svi prodaju i nude svoje kataloge za milijunsku gotovinu.

Ako bi se ikad kladili na nekog da neće prodati prava na svoju glazbenu ostavštinu, onda je to Neil Young. On je uvijek brižno čuvao svoj katalog, gledao kako da reizdanja izlaze u najboljoj mogućoj kvaliteti, držao u bunkeru neobjavljene albume desetljećima. Pa ipak, BBC prenosi vijest da je i Young pokleknuo pred izazovom hrpe novčanica. Nije prodao sve, nego 50 posto prava na svoj opširni katalog i to vrlo agilnom britanskom Hipgnosis Songs fondu koji ove godine potrošio nevjerojatnih milijardu funti u iste svrhe kupujući prava na pjesme grupa Blondie, Chic, Marka Ronsona, Ricka Jamesa, Barrya Manilowa, Chrissie Hynde iz Pretendersa i drugih.

Filozofija osnivača Hipgnosisa Mercka Mercuriadisa jasna je. „Ulaganje u pjesme je kao ulaganje u zlato ili naftu“ – rekao je i podsjetio da svaki put kad negdje svira neka pjesma nad kojom oni imaju prava, upotrijebi se u nekom filmu ili TV showu, novac curi. Kad u katalogu imate više tisuća pjesama koji su negdje u neko vrijeme bile u Top 10, onda je dotok novca osiguran.

Iz vijesti o kupovini 50 posto prava Youngovog kataloga saznajemo da je u svojoj karijeri bio otprilike dvostruko plodniji od Dylana, njegova diskografija broji čak 1180 pjesama za što je Hipgnosis morao iskeširati 150 milijuna dolara.

Mercuriadis, koji je prije ove poslovne avanture ustanovljene prije tek dvije godine bio manager zvijezdama poput Beyoncé, Eltona Johna i Iron Maidena, sretan je ovom transakcijom iz više razloga.
“Ovo je kupovina koja će promijeniti Hipgnosis zauvijek“ – kaže misleći tu prije svega na prestiž, ali ima tu i dječačke fascinacije Neilom Youngom. „Kupio sam svoj prvi album Neila Younga, Harvest kad sam imao sedam godina. Taj album je bio moj sudrug, i intiman sam sa svakom notom, svakom riječi, pauzom i tišinom na njemu“.
Koliko mu je to važno, pokazao je riječima da je Hipgnosis fond ustanovio tako da i Neil Young želi sudjelovati u cijeloj priči. I evo ga, Neil Young je tu, ima jedno 150 milijuna dobrih razloga da bude dio Hipgnosis priče.