Howard Bloom je osamdesetih godina bio jedan od najvećih rock ’n’ roll publicista i svakako jedan od najutjecajnijih na svijetu. Utjecao je na medije za neke od najvećih izvođača svih vremena među kojima su bili Bob Marley, Prince, Kiss i Billy Idol.

Nedavno je objavio knjigu “Einstein, Michael Jackson & Me: A Search for Soul in the Power Pits of Rock and Roll” u kojoj čitatelje vodi na ludu vožnju kroz njegov život, od vremena kada je bio srednjoškolski autsajder u Buffalu do trenutka kada je radio kao urednik glazbenog časopisa Circus koji ga je doveo do toga da postane veliki strateg rock ‘n’ roll kraljeva.

New York Post je izdvojio nekoliko nevjerojatnih trenutaka njegove bogate karijere za koje javnost do sada nije imala prilike čuti.

Billy Idol koji se previše drogirao

Kada bi Bloom uzimao novog klijenta, obično bi pročitao apsolutno sve što se o toj osobi pisali. Kada bi ih upoznavao, došao bi na “njihov teritorij”. U slučaju upoznavanja Michaela Jacksona, sastanak se održao u San Fernando Valleyju, a za ZZ Topa u njegovom skromnom domu u Houstonu. No, Billy Idol je imao druge planove.

“Inzistirao je da se nađemo u mom uredu. Ušao je u prostoriju, izgledao baš kao na svojim fotografijama – odjeven u kožnu jaknu, lance i križeve. Imao je tetovažu šesnaestogodišnje djevojke na svojoj ruci, bio je vrlo pametan i previše se drogirao. Bio je gotovo pa nerazumljiv”, kaže Bloom. Ovaj se sastanak dogodio 1983. godine, dvije godine nakon što je izašla “Dancing with Myself” koja je vremenom postala zaštitni znak Billy Idola.

Karijera pjevača je ubrzo poletjela, ali Bloom dodaje da su poletjeli i njegovi ekscesi. Sredinom osamdesetih, publicist se našao s Billyjem Idolom u studiju Electric Lady u Greenwich Villageu.

“Ušetao sam kroz koridor i čuo vrisak te shvatio da se Bill drogira sa svojim menadžerom”, piše Bloom.

Uskoro su i pjevačevi roditelji posjetili New York da posjete svog uspješnog sina.

“Svi su im govorili koliko je Billy dobro. Kazao sam im da se njihov sin ubija i da moramo poduzeti nešto po tom pitanju. Kazao sam im da me ne brine novac nego da me brine ljudska duša”, prisjeća se Howard Bloom.

Prisjeća se da su Idola usmjerili prema novom menadžmentu te ga nekako doveli do vrhunske forme. “31. siječnja 1985., imali smo Billyja na naslovnici Rolling Stonea. To ga je od prolaznog pop glazbenika dovelo do kultnog statusa. To mi je bio posao“, zaključuje Bloom.

Smrtna straža za Boba Marleyja

Nakon šest mjeseci rada na tome da se Bob Marley progura u SAD-u (reggae kralj je već iza sebe imao rasprodane stadione diljem svijeta), Bloom je primio vrlo težak telefonski poziv.

“Rečeno mi je da Bob Marley umire od raka u švicarskoj klinici te da nitko ne smije znati za to jer su ga paparazzi opsjedali”, prisjeća se Bloom.

Dodaje da je Marley opsjednuto pratio potragu, kao što su druge zvijezde pratile prodaju albuma.

“Bob bi svakoga jutra došao iz svoje sobe, pregledao novine iz čitavog svijeta i provjerio je li itko pisao o njegovoj bolesti.

Ako nisu, proveo bi dan igrajući nogomet. Ako je negdje bio spomenut njegov rak, ostao bi u svojoj sobi i sjedio u mraku.

Moj je posao bio osigurati da Bob dobije još jedan dan”, kaže Bloom.

Radio je to tako što bi u medije plasirao novosti o Marleyju dok bi paralelno sakrivao njegovu lokaciju i medicinsko stanje.

Nakon osam mjeseci izmotavanja i tona poželjne tinte, Bloom kaže: “Dobio sam poziv žene koja je rekla da me Bob više ne treba. Bilo je to jedno od najgorih iskustava u mome životu. Značilo je da je Bob odustao od života. U njemu se ugasilo svijetlo i preminuo je dva tjedna kasnije”, prisjeća se Howard Bloom tužnog trenutka.

Kiss bez šminke bio je nemoguća misija

1983. godine, Bloom je dobio nemoguć zadatak: promovirati kultni Kiss bez njihove šminke. “Ništa nisam postigao za taj bend. Htjeli su skinuti šminku i htjeli su da ih se shvati ozbiljno. Nisam im uspio pomoći u tome. Potpuno je moguće da je taj zadatak nemoguć”, kaže Bloom.

Prisjećajući se tog vremena, kaže da je šminka Kissu bila preveliki zaštitni znak da bi se tek tako obrisala. “Bez nje, glazba je gubila svoju moć”, zaključuje Bloom.

“Oni nisu bili Freddie Mercury, koji je bio je*** genije. Autentični Gene Simmons je tip kojemu jezik visi do koljena, ali ne i ostali. Paul Stanley je bio povučen.

U nemogućnosti da generira ozbiljnu fotografiju “očišćenog” Kissa, Bloom je stajao iza naslovnice za “Lick It Up” koji je postao platinast unatoč kritikama i otuđenim obožavateljima.

Bend se razvodnio i proveo idućih 13 godina nastupajući bez šminke dok se punom make-upu nisu vratili 1996. godine.

“Trebao sam ih odgovoriti od toga. Ali nisam bio dovoljno pametan u to vrijeme”, zaključuje Howard Bloom.