Nastup Mandrila, Foto: Ana Križanec
Publiku na Zvečki dočekao je ni po čemu konvencionalan spoj bendova
povezane vijesti
Još jedan četvrtak navečer bio je rezerviran za svirku i druženje na vanjskom terenu Boćarskog doma Podvežica. Omiljeni ljetni festival Riječana, Riječka Zvečka, ovaj tjedan na pozornicu dovela je spoj zagrebačko-riječkih bendova Porto Morto i Mandrili, koji su zajedničkim snagama priredili energetsku senzaciju zvukova i vizuala.
Publiku na Zvečki dočekao je ni po čemu konvencionalan spoj bendova, koji je u maniru kakvog pop rock teatra pripovijedao dvije potpuno različite priče, a otvorenje koncertne noći osigurale su jake riječke snage Mandrili.
Izrastavši iz slojevite i uzbudljive alternative kasnih devedesetih, zvuk Mandrila na autentičan način slijedi već utabanu i prepoznatljivu formulu riječkog rocka.
Miljenici riječke publike
Jaka ritam sekcija, upečatljivi rifovi i vokal koji na posebno liričan, ali i prkosan način progovara o stvarnosti, pobuđujući jake emocije i ulijevajući duh pobune Mandrile bez sumnje čine jednima od vječnih miljenika riječke publike.
Dok je bend nastup zatvorio izvedbom svog najrecentnijeg singla „Brod“, jedan oblik posebne i opipljive aure povezanosti s publikom ponajviše se osjetio pri izvedbi uspješnica poput „Tibet“ ili popularne „Sve što nas čini takvima“, koja je rasplamsala atmosferu pri kraju koncerta.
Svirajuća mašina
U kasnijim satima, pozornicu je zauzeo Porto Morto, jedna od najvećih glazbenih poslastica posljednjih nekoliko godina.
Okupljajući utjecaje progresivnog popa, art rocka i indie elektronike, ova svirajuća mašina iznova iscrtava svoje žanrovske granice popraćene prepoznatljivim vizualnim identitetom na pozornici.
Autonomni scenski jezik
Naime, tajna Porta Morta prvenstveno se krije u cjelokupnom spektaklu, scenskoj koreografiji u kojoj se isprepliću šokantna kostimografija, eklektična lirika i neočekivana zvučna rješenja.
U pitanju je jedan sasvim složeni konceptualni nastup koji fokus premješta na performans, stvarajući inovativan kontekst i autonomni scenski jezik u kojemu čuči potencijal uzdrmavanja i urušavanja klasičnog pristupa glazbi.
Već koncertnom uvertirom, glazbenim brojem „Kuća“ zagrebački septet donio je dašak svježeg zvuka, a daljnjim nizanjem radiofoničnih hitova bilo je jasno kako je i nastup na Zvečki potvrda već znanog – Porto Morto zavukli su se pod kožu hrvatske, ali i riječke publike.