Glazbeni nomad, vrsni gitarist koji večeras nastupa u Klubu mladih, Emir Hot, odnedavno je naš sugrađanin. Riječ je o glazbeniku s diplomom prestižnog londonskog Institute of Contemporary Music and Performance čiji glazbeni put obiluje uspjesima i kreativnim radom. U kontekstu priče o njemu izdvojit ćemo njegov album naslovljen »Sevdah Metal« te onaj snimljen s Davorom Ercegom, čiju okosnicu također čini sevdah.

Povod za intervju s Emirom Hotom njegov je večerašnji nastup u pratnji pjevača Sergeja Škofljanca.

Više se ne selim

Što vas je dovelo u Rijeku nakon Tuzle, Londona, Dubrovnika?

– To je bio dug put. Tuzla je moj rodni grad i tamo sam započeo glazbeno ostvarenje kao gitarist. Završio sam glazbenu školu za klasičnu gitaru i kasnije osnovao prve bendove, koji su iza sebe ostavili značajan autorski rad. Prvi bend se zvao Neon Knights, a drugi Southern Storm. Sa svakim sam snimio po jedan album i svirao turneje po Europi.

Ovdje govorim o razdoblju od 1997. do 2003. godine. Onda sam odlučio da se dalje glazbeno usavršavam te sam upisao prestižni Institute of Contemporary Music and Performance u Londonu.

Tamo sam diplomirao 2007. i snimio svoj prvi solističko-autorski album naslovljen »Sevdah Metal«, koji je izdala finska rock/metal diskografska kuća Lion Music. Život u Londonu je jako dinamičan i zahtijeva da ste budni sva 24 sata.

Kad odlučite osnovati obitelj, onda to više nije grad za takvo nešto, bar ne u mom slučaju. Tražio sam manju, ali atraktivnu sredinu gdje mogu glazbeno biti aktivan, a da uz to moji najbliži ne trpe zbog toga, kad me kući nema danima zbog glazbenih angažmana. Uz razne prijedloge prijatelja, izbor je pao na Dubrovnik.

Tamo sam napokon mogao pustiti djecu samu u školu, živjeli smo na moru, grad je siguran… Sve ono u čemu me je London sputavao, našao sam u Dubrovniku. Nakon nekog vremena sam shvatio da je iz Dubrovnika naporno putovati na duge staze, jer je zemljopisno zabačen i slabo povezan s destinacijama gdje sam stalno nastupao.

Onda je ispala dobra prilika za Rijeku, gdje mi je Europa na dlanu i odavde ništa nije daleko. Tu sam tek dva mjeseca i ne mislim se dalje seliti, mada se u ovom poslu nikad ne zna.

Svjetske zvijezde

Rekli ste nam kako se ne želite više seliti i da Rijeci želite dati puno. Što planirate u tom pogledu?

– Imam puno kontakata sa svjetskim glazbenicima i producentima s kojima sam surađivao tijekom karijere, te bih volio da neke od njih ovdje ugostim. Vidio sam da Rijeka ima prostora za to i već sam u pregovorima za neke nastupe. Aktivan sam na puno projekata najrazličitijih glazbenih žanrova te bih volio da se Rijeci predstavim kvalitetnim koncertnim izvedbama, gdje bih doveo svjetske renomirane glazbenike kao goste.

Imali ste priliku upoznati brojne poznate glazbenike. Otkrijte nam nešto više iz vremena kad ste se družili s njima?

– Danas se putem društvenih mreža svi glazbenici lako upoznaju ako ste u sferama sličnih glazbenih interesa. Tako sam uspio upoznati puno svojih uzora kroz čiju sam se glazbu i ja »klesao« kao gitarist.

Kad dostignete razinu gdje počinjete biti prepoznatljivi, onda to raznim kanalima dođe i do njih. Nekad sam sanjao da imam bubnjara kao što je Mike Terrana (Yngwie Malmsteen, Rage, Masterplan, Tarja…), pjevača kao John West (Artension, Royal Hunt, Badlands), klavijaturista kao Maestro Mistheria (Bruce Dickinson), basista kao Dino Fiorenza (Slash, Steve Vai) producenta kao Tom Newman (Mike Oldfield)…

Kad sam se odlučio autorski dokazivati, nisam znao hoće li se i kome moj rad dopasti. Smatrao sam samouvjereno da je to što radim zanimljivo te sam slao demo snimke upravo njima (gore navedenima) kako bih čuo što najbolji misle o tome. Na moje iznenađenje, oni su pristali na direktnu glazbenu suradnju, te se svi oni nalaze na mojim albumima. To je za mene najveća nagrada i jako sam ponosan na to. Suradnja s najboljima se riječima ne može opisati. To morate doživjeti.

Foto: Vedran Karuza

Riječki nastupi

Profesor ste klasične glazbe, ali i rocka. Kažite nam nešto više o tome.

– Završio sam glazbenu akademiju, ali nisam po zvanju profesor. Držim privatne tečajeve gitare u slobodno vrijeme i volim prenositi znanje. Nikad ga nisam štedio za sebe i smatram da je dobro da netko preuzme kormilo i nastavi dalje podučavati mlade. Mnogi učenici su se kroz rad sa mnom ostvarili kroz gitaru. Klub mladih u Rijeci mi je dao opremljenu učionicu te prvi tečaj od 36 sati počinje početkom ožujka za klasičnu ili rock gitaru. Prijave traju do 5. ožujka, tako da se svi zainteresirani mogu prijaviti. Satove držim isključivo 1 na 1 te se tako mogu svakome pojedinačno posvetiti.

Što publika može očekivati danas na koncertu u Klubu mladih?

– Večeras u Klubu mladih nastupam s pjevačem iz Slovenije Sergejem Škofljanecom, koji je pjevao na mom zadnjem solističkom albumu »Beyond Rock«. Svirat ćemo kao rock acoustic duo sve poznate rock hitove uz koje smo odrasli. On je vrhunski pjevač te se nadam da ćemo se svi tamo dobro zabaviti.

Također 10. ožujka nastupam na istom mjestu s bendom Keops gdje ću s vrhunskim gitaristom i glazbenikom Brunom Mičetićem svirati najpoznatije rock/metal hitove uz pratnju kompletnog benda. U HKD-u ću 15. travnja nastupati i s riječkim sevdah ansamblom Šadrvan kao gost, čemu se također posebno radujem.

Vježbanje 16 sati

Kako se rodila vaša ljubav prema heavy metalu i koga posebno poštujete od kolega, možda recimo Yngwieja Malmsteena ili Joea Satrianika?

– Njih dvojica su bili moji veliki uzori, a ima ih još koliko hoćete. Vinnie Moore je također bio moj veliki idol, izvedbom njegove kompozicije »Race With Destiny« pobijedio sam na najvećem gitarskom natjecanju u Londonu Guitar Hero UK 2005.

Kad sam još u ranom razdoblju svog gitarskog razvoja počeo otkrivati tehnike brzog i virtuoznog sviranja, slušao sam sve gitariste koji su bili svjetski majstori u tome. Njih je bilo na stotine. Obožavao sam neoklasični stil, gdje su se fraze iz klasične glazbe obrađivale kroz moderan rock.

Za kraj razgovora otkrijte nam koliko ste na početku sati na dan vježbali?

– Vježbao sam godinama, i to nekada čak i po 16 sati na dan. To su faze u razvoju kroz koje smo svi prošli. Danas ne vježbam puno, nego samo nastupam. Procesu napredovanja nema kraja.

Kad smatrate da je ono što znate dovoljno da izađete pred publiku i da vaša izvedba zadovolji i njih i vas, onda se fokusirate na autorski rad i na koncerte. Sada sam u fazi kad mogu stečeno znanje predstaviti uživo te ga tako i održavam.