Vjerojatno nema niti jedne recenzije nove glazbe ovog postojanog Škota koja ne spominje njegovih petnaest minuta slave, zahvaljujući one hit wonder momentu  s retro modernim evergrinom „A Girl Like You“ iz sredine 90-ih godina, pa tako bez nje kao reference neće proći ni ova. Istina je da Edwyn Collins ni prije, unatoč respektabilnoj i hvale vrijednoj ranoj karijeri s kultnim i utjecajnim bendom Orange Juice, ni kasnije kao solo izvođač nikad nije „upiknuo“ ništa ni blizu privlačno širokim masama.

Ništa drugačije nije ni s novim djelom čije ime „Nation Shall Speak Unto Nation“ sugerira da su Collinsa počele zanimati političke teme. Krivi trag, na stranu što je ovo parafraza rečenice koju BBC ima za svoj moto, riječ je o nekoj vrsti auto-refleksije, sjećanja na vlastitu nemoć uzrokovanu opasnom bolešću. Naime, Collins je 2005. pretrpio teški moždani udar od čijih se posljedica – među koje spada i gubitak moći govora – dugo oporavljao.

Deseti po redu solo album jasno daje do znanja da se ne samo u potpunosti oporavio, nego da 20 godina kasnije ima motiva i nadahnuća da se autorski isprsi s još jednim visoko kvalitetno ujednačenim, toplim, ganutljivim, duboko osobnim glazbenim djelom. Osobnim, ali manje osobenim, Collins se zanatski umješno služi svim konzervativnim alatima i dobrim klišeima u skladanjem pitkih i konvencionalnih pjesama. Pjesme otpjevane glasom čija dubina i stil podsjeća na Iggyja Popa, odišu zrelošću, ne i žalom nad protokom vremena, Collins zvuči opušteno u otkrivanju novog sebe i na neki zen način pomiren sa svijetom i trenutkom u kojem se nalazi.

Te sitne mudrosti naslagane na velikom životnom iskustvu, savršeno se slažu s melankoličnom notom bazičnih melodija koje će nas podsjetiti na atmosferu kasnog Neila Younga, ali i satensku pompoznost baroknog popa nezasluženo zaboravljene skupine Divine Comedy.

Collins nikad nije imao problema sa skladanjem pitkih i uhu ugodnih melodija. Kao i mnogo puta do sada kod ovog vrijednog škotskog autora teško je očekivati nešto ekstraordinarno, osim ako je već samo po sebi ekstraordinarno to da je „Nation Shall Speak Unto Nation“ sačinjen od uglađene, staromodne gitarske pop glazbe nevine čistoće. S karakterom.