Vrlo dobar album »Moderne veze« srpskog rock sastava Buč Kesidi njihov je originalan doprinos »materijalu« za muzej raskinutih veza. Naime, na trećem studijskom albumu oni su kroz deset pjesama obradili temu neuspješnih ljubavnih veza nastojeći kroz stihove ocrtati ono što je tipično za današnje moderne ljubavne veze koje (pre)često završavaju porazima, rastancima, tugom, patnjom, bijesom…

Tako smo u konačnici dobili gotovo pa konceptualni pristup temi i to uz tekstove koji vrlo dobro oslikavaju psihu i emocije ljubavnim raskidom uništenih pojedinaca.

S glazbene pak strane grupa je okrenuta synth pop/rock zvuku osmišljenom još davnih osamdesetih godina prošlog stoljeća, ali prilagođenom današnjim glazbenim indie i art pop odrednicama, a to znači da u zvučnicima čujete razigranu i plesnu te vrlo ritmičnu podlogu idealnu za ples i »gibanje«.

Foto: LUKA TRAJKOVIĆ

Deset pjesama

Glazbom i lirikom vrlo ujednačen album istu tu odliku ima i u kvaliteti ponuđene glazbe pa će ljubitelji ove vrste zvuka uživati u svakoj od punuđenih deset pjesama. Uvodna i naslovna »Moderne veze« nudi kroz dominaciju klavijatura i dobre ulete električne gitare svojevrsni dijalog dvoje koji više nisu zajedno, pri čemu on priznaje da ne može sam.

U »Posle plakanja« uz odličan vokal i synth pop zvuk podebljan pulsirajućim plesnim ritmom svjedočimo bezuspješnom pokušaju kontakta, što je možda i dobro jer su oboje svjesni da to – ne bi bilo dobro!

»Trebaš mi« je još jedna tužna gubitnička ljubavna ispovijed s dobrim opisom posljedice ljubavnog razlaza koji je glavnom junaku ove pjesme donio urušavanje ne samo emocionalnog svijeta, već i gubitak društva, promjenu grada.

»Tužne ljubavi« priča je o još jednom neuspješnom pokušaju ostvarivanja veze, a pjesma je znana i po tome jer je bila prijavljena za srpsko natjecanje za pjesmu Eurovizije, ali je diskvalificirana jer su je izvodili prije samog natjecanja.

Foto: LUKA TRAJKOVIĆ

Najzanimljiviji trenuci

U najzanimljivije trenutke albuma spadaju »Skupi snagu« i »Pusti da gori« koje o ljubavnim porazima govore sa ženskog stajališta, pri čemu prvospomenuta dojmljivo govori o neodlučnosti da se prekine u srži loša veza, a sjajna »Pusti da gori« optimističnija je od svih ostalih na albumu, ujedno i najbliža rocku i to zahvaljujući stadionskom ozračju i a la U2 gitarama.

»Curimo po asfaltu« kroz funky zahvate nudi i elemente diskoidnosti, a neminovnost rastanka dobro je oslikana kroz stihove – »Vreme je da se odvojim/Da te ne lažem, da te oslobodim/Stvarno nije do tebe, u redu je sve/Samo je teško jer znaš da više nije kao pre«.

Spomenuti stihovi sjajan su uvod za minijaturnu (šteta što tako kratko traje) himničnu divnu synth pop baladu »Suze u očima«, idealnu za kraj koncerta i zborno pjevanje.

»I dalje ti nedostaje« oslikava paniku, strah, nesigurnost i bol zbog toga što se uporno ostaje u lošoj i toksičnoj vezi, a završna »Ako je ovo kraj« zaključuje album pomalo umirujućom porukom o nužnosti završetka ljubavne veze jer ništa više nije kako je bilo i zaista je bolje reći – zbogom.

Odličan posao

Zoran Zarubica (bubnjevi) i Luka Racić (gitara), duša i srce grupe koja je ime uzela po čuvenom američkom odmetniku s kraja 19. i početka 20. stoljeća, opet su napravili odličan posao zadržavši visoke kriterije koje su postavili s dva prethodna albuma – »Posesivno-ospulsivni hospul« (2016.) i »Euforija« (2019.).

Odličnu fotografiju za naslovnicu napravio je Luka Trajković, a dizajn potpisuje Ana Žurić. Jedina loša stvar kod ovog albuma je to što su ovi majstori iz Pančeva gotovo šest godina čekali da bi napravili novi album.