Možda je prerano to reći krajem ožujka, ali – eto nam albuma godine! Ako ništa drugo, retro rock albuma 2025. godine! Jer, nema tog starijeg ljubitelja klasičnih rock zvukova šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća koji se neće odmah zaljubiti u »Not in the Mood«, debitantski album novog sastava riječkih rock veterana, grupe Boris and The Batts.

Pod ovim neobičnim imenom Borisa i bejzbol palica kriju se Boris Reinić (bubnjevi, vokal), Sandro Bastiančić (bas, back vokali), Hrvoje Gazdik (gitara, cover art), Luka Benčić (klavijature, vokal) i Vlado Simcich Vava (gitara, vokal).

Iz spomenutih je imena već vidljiva snaga i kvaliteta ove udaračke ekipe. Sandro Bastiančić, Boris Reinić i Vlado Simcich Vava su krajem osamdesetih zajedno svirali u En Faceu, a gitarist Hrvoje Gazdik (Avlijaneri, Trolls) i klavijaturist Luka Benčić (My Buddy Moose) itekako su upotpunili i obogatili zvuk ovog, kako ih u njihovoj diskografskoj kući Dallas Records nazivaju, visokokaloričnog rock kvinteta.

Gitaristički rifovi

Osim naslovne i završne iznimno dobre »Not in the Mood« koja je umjerenog srednje brzog ritma, sve ostale pjesme ovog sjajnog albuma su brze, energične i žestoke, a odlika gotovo svake od njih su odlični gitaristički rifovi.

Taj jednostavni temeljni gitaristički rock potez od zore rocka zaslužan je za velike uspjehe pjesama niza rock velikana (The Rolling Stones, The Kinks, Led Zeppelin, T. Rex, kasnije The Clash, The Black Crowes, Blur, Suede…) a na ovom albumu Boris and the Batts zaslužuju Oscar za rifove jer nema pjesme u kojoj bar na trenutak gitara ne »zareže« tako dobro da jednostavno diže sa stolice.

I dok tu najveće zasluge vjerojatno ima Simcich iza kojeg je u dugoj karijeri već niz takvih »zahvata«, svakako se ne smije zaboraviti gitaristički doprinos Gazdika, moćna i »k’o urica« uštimana ritam sekcija Bastijančića i Reinića te najčešće sjajno pogođen psihodelični dodir Benčićevih klavijatura koje pjesmu istodobno čine i pitkom i dubokom. A kad se sve to spoji na jednom albumu, onda se dobije jedanaest čistih razloga za pravi glazbeni rock užitak.

Uvodna »Reap some souls« počinje kako bubanj kaže, a onda kreću rock rifovi i psihodelični rock vrtuljak s porukama o tome kako nitko ne može sam. S »Gun point to my head« počinje festival briljantnih rifova u kojem gitare vodu priču, a Benčićeve klavijature daju onaj tako bitan »podtekst« potreban za pjesmu o nezadovoljstvu svijetom i životom čemu je okrenuta isto tako energična i plesna »Give me breath«.

Grafički dizajn albuma potpisuje Mladen Stipanović, a ilustracije Hrvoje Gazdik

Punk zanos

»Black Cat« mogao bi biti duhoviti osvrt na Zeppeline i njihovu »Black Dog«, ali po svojoj garage rock sirovosti i jednostavnosti više zaziva punk pionire kakvi su bili The Stooges, dok se u »Brother Judas« nudi u uvodnom dijelu malo western i latino punk ozračja, a onda kreće opaka garažna rokačina prepuna rimičnih udara i rifova te vokala koji slijedi određene mu okvire agresivnosti.

»New Light« prenosi ideju o nužnosti novog početka i traženja nečeg što će te iznova oduševiti, a to se čini glazbom koja žestinom, energijom i melodioznošću prati ovu pozitivu. Još je u tome bolja najbrža pjesma albuma, ludo dobra punkerska »Shiny Day (autor je Boris Reinić) koja nas ritmom i zvukom prenosi direktno u srce davnašnjeg punk zanosa s kraja sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

Tu ritmičnost i ultimativnost kretanja donosi i »Gossip victim« s porukom o neobaziranju na ogovaranja i sitne duše, da bi se potom Boris i ekipa u »Little Wife Lies« kroz koketiranja s funky, blues i southern rock obrascima dotakli i tematike bračne nevjere.

Predzadnja pjesma »Wake up« moćni je psihodelični rock s, na trenutke naglašenom, ulogom Benčićevih klavijatura i sjajnom ritam sekcijom, a završna i naslovna »Not in the mood« nudi priču iz ljubavne svakodnevice i to kroz idealan spoj zvučnog zida Phila Spectora sa a la Ramones srednje brzim ritmom što je čini melodioznom i himničnom rock baladom prepunom zavodljivih gitara.

Visokokalorični rock kvintet, Foto: KRISTINA BARIŠIĆ

Producent Matej Zec

Album je sniman nekoliko mjeseci kroz niz raznih sesija kod maestra Mateja Zeca koji je opet pogodio sa sjajnom produkcijom, a najavljujući debitantski album riječkih rock veterana Vlado Simcich Vava, autor gotovo svih skladbi i teksta, rekao je: »Jedanaest autorskih pjesama predstavlja emocionalni i muzički vrhunac ovog kvinteta sastavljen od ljudi koji se poznaju već desetljećima i dijelom su lokalne rock scene.

Zvučni zid s kojim ćete se sudariti preslušavajući njihov debi je divlji, trunčicu zločesti, razorni preludij prikladan za doba koje upravo živimo – nesigurno, psihodelično, agresivno i lišeno humanosti. Boris & The Batts su odlučili napraviti suvenir našeg vremena zabilježivši svirku na vinilu, beskompromisno se prepuštajući svojim instinktima, pržećim gitarama i bubnjevima bučnijima od vatikanskih zvona nedjeljom.

Petorka je isklesala (za osobne potrebe) zvučni hram evokativnim, glasnim i pamtljivim refrenima, ništa nalik trubadurskim napjevima! Slušatelji će moći uskoro, na svoju vlastitu odgovornost, preuzeti prvijenac, »Not in the Mood«, u izdanju Dallas Recordsa.«