Foto: GEA RAJIĆ
Radovan i Dolores Oštrić stvorili su tekstualno zrelo i glazbeno kompetentno djelo koje donosi dvanaest žanrovski raznolikih pjesama na hrvatskom, engleskom i francuskom jeziku
povezane vijesti
Tekstualno zrelo i glazbeno kompetentno, jedna je od ocjena debitantskog albuma »Tu i tamo« koji potpisuje riječki bend The Random koji čine ponajprije Radovan i Dolores Oštrić.
Dvanaest pjesama s jezične je strane moguće podijeliti u tri cjeline – šest je pjesama na hrvatskom, pet na engleskom te jedna na francuskom jeziku.
Bez obzira na ovu jezičnu šarolikost, glazba dobro prati stihove pa bend uspijeva u svakoj pjesmi stvoriti željenu atmosferu te zadržati kvalitetu bez obzira na promjenu žanrovskog pristupa.
Većina pjesama kreće lagano i tiho pa zatim slijede diskretni dodiri rocka koji ne narušavaju taj ton sjete, ali jasno ukazuju na rock izraz kao temelj njihova pristupa glazbi.
Hrvatski dio
»Hrvatski« dio albuma čine četiri dobre ljubavne pjesme i dvije uronjene u društvenu i političku stvarnost. Sve ljubavne iskaz su narušenih odnosa dvoje zaljubljenih, odnosno veze koja je pri svom kraju što uzrokuje patnju, nedoumicu, tjeskobu i osjećaj samoće. Uvodna »Bijele laži« s čistim i jasnim vokalom Dolores Oštrić vrlo je dobra pop rock balada o sve uočljivijem osjećaju samoće u vezi koja to više i nije.
Slično je i u baladičnoj »Stranci« u kojoj slušamo stihove »uzalud potiskuješ tamu koja nadire« ili »kako da ti poklonim nova jutra bez kajanja« da bismo u »Brojim do 10« saznali kako je on bio njezin početak, a »sad je kraj na okretištu zvanom mrak«.
Taj lagano gubitnički feeling osjeća se i u »Tu i tamo« koja je, iako ulogu pjevača preuzima Radovan, opet pjesma o izgubljenosti, nepodudaranju, nepripadanju…
Spot za naslovnu pjesmuZa pjesmu »Tu i tamo« jučer je objavljen videospot autorice Gee Rajić koji sada tvori malu filmsku trilogiju sa spotovima za pjesme »Bijele laži« i »Stranci«. Spot je sniman u dolini rijeke Raše. Redateljica kadrira tročinku u kojoj On i Ona preispituju različite aspekte svog odnosa, te ih dramatizira snažnom igrom svjetla i sjene u prevladavajućim crno-bijelim, gotovo noirovskim snimcima ili omekšava pretapanjem jednog motiva u drugi. |
Dobru ljubavnu liriku u dvije pjesme otpjevane na hrvatskom mijenja društveno-kritički pristup pa u odličnoj »Sanjam« srednje brzi ritam i uspješno koketiranje s elementima country rock izraza slušamo priču o tome kako glavni lik šeta gotovo svakog utorka sve do željezničke stanice i sanja kako ulazi u vlak i odlazi jer je »sit jeftine naracije, domovine, vjere i nacije«.
»Sanjao sam neki bolji svijet«, poručuje ova pjesma dok u temi »Kraj« saznajemo kako je »tiho, tiho, kap po kap, zemlja nestala na tuđim poljima« i »sad traje rasprodaja naših sjećanja«, dok nas »vode u obećani raj, zauvijek poremećen našim lažima«.
Engleski dio
Od engleskog dijela albuma sjajna je, možda i najbolja na albumu, »I’ll Ask the Moon« u kojoj i glazbom i poetskim pristupom bliskim prirodi podsjećaju na The Walkabouts, dok u pomalo mističnoj »Kirke« Dolores Oštrić zvuči kao Chrissie Hynde, da bi u »Waltz« kroz vodviljski pristup progovorili o samoopraštanju, a u akustičnoj baladi »Man Bird« o izdvojenom, drukčijem pojedincu.
»When I Saw Your Skin« kroz jazzy obrasce donosi lagano erotsko ozračje, a kroz »Porte-moi« su ne samo jezikom, već i glazbom, pri čemu im pomaže sjajni Trio Veljak, dočarali klasično ozračje francuske šansone. Sve u svemu, jako dobar i pažnje vrijedan debitantski album koji još jednom potvrđuje kvalitetu glazbe stvorene u zaljevu Kvarnera.
Autori i suradniciOd 12 pjesama, njih 11 snimljeno je u poznatom kastavskom GIS studiju Mateja Zeca koji svira gitaru na temi »Kirke«, a pjesma »Porte-Moi« snimljena je u studiju Belveder Roberta Funčića koji na toj pjesmi svira gitaru. Većinu ostalog materijala snimili su na skromnoj opremi Radovan i Dolores, a u planu je i drugi album na kojem će raditi uz bend koji čine Uroš Suljić (bubanj) te Aleksandar Prelovac i Danijel Grubić (gitare). |