Na sedmu godišnjicu pobune Afroamerikanaca u četvrti Watts u Los Angelesu koja se dogodila 1965., znamenita južnjačka soul diskografska kuća Stax organizirala je koncert na stadionu Coliseum koji nam je ponajviše poznat po tome što je bio poprište otvaranja i atletskih natjecanja na Olimpijadi 1984., a bit će i 2028. , ako bude sve u redu.

Stadion je napunjen do posljednjeg mjesta, na koncertu su nastupali uglavnom Stax izvođači poput Isaaca Hayesa, The Staple Singers, Eddiea Floyda, Carle i Rufusa Thomasa, The Bar Keys. Koncert bi s vremenom ipak ostao zaboravljen da nije sve snimljeno, da nije napravljen sjajan dokumentarac za kojeg je važni redatelj svoje generacije Mel Stuart dobio i nominaciju za Zlatni globus, i da Stax nije izdao i danas u raznim formama nabavljiv dvostruki LP.

Da parafraziramo Gila Scotta Herona, „revolucija mora biti prenošena na televiziji“, da bi ostala upamćena.

Jedan drugi festival, iako se dogodio u ljeto kad se dogodio također obilato dokumentirani Woodstock bačen je u zaborav iako ga je posjetilo preko 300 tisuća ljudi. Riječ je o događaju Harlem Cultural Festival održanom kroz razdoblje od dva ljetna mjeseca u Mount Morris Parku u Harlemu čija je društvena važnost – osim broja ljudi i slavnih imena poput Nine Simone, Gladys Knight, Sly and the Family Stone, Steviea Wondera i mnogih drugih – sadržana u povodu održavanja. Naime, nije bila riječ samo o koncertu već proslava „crnog ponosa“ koji je u državi opterećenoj rasizmom i dalje bio razvlačen po blatu. S tim u skladu, ni ova miroljubiva glazbena događanja nisu prošla glatko. Njujorška policija je u vrijeme napetih odnosa s crnačkom zajednicom odbila pružiti osiguranje za festival, pa su umjesto službenih organa reda i mira uskočile militantne „Crne pantere“.

Zanimljivo, i taj je festival popraćen filmskim kamerama, no materijal je ostao u bunkeru narednih pola stoljeća. Sve dok se redateljskog posla oko dokumentarnog filma koji će festival u Harlemu otrgnuti iz zaborava, nije dohvatio jedan filmski debitant. Ahmir “Questlove” Thompson je dosad bio poznat kao bubnjar znamenitog hip-hop benda The Roots s prepoznatljivom „mikrofonka“ frizurom. Manje je poznato da je Questlove i pasionirani pručavatelj povijesti moderne glazbe i česti sugovornik u raznim glazbenim dokumentarcima o glazbenim legendama, glazbenim pravcima i njihovim kulturološkim utjecajima, napose onim vezanim uz afroameričko glazbeno nasljeđe.

„Prvi put u ulozi redatelja, ne mogu naći riječi da izrazim kolika mi je čast ispričati ovu priču. Ne samo priču o glazbi, nego priču o pitanjima s kojima se i danas suočavamo, pogotovo imajući na umu što ovu priču nitko nije znao jer je jednostavno zaboravljena. Dati joj novi život, to je jedan od mojih životnih dostignuća koji me čine neizmjerno sretnim“ – objavio je povodom izlaska filma Questlove.

Priča o „crnom“ Woodstocku pod imenom „Summer of Soul (…Or When the Revolution Could Not Be Televised)“, bit će prikazana premijerno danas na otvaranju Sundance festivala u Los Angelesu.

Kako je Questlove objasnio, Sundance će biti izlog nakon kojeg će biti jasnije tko će kupiti prava za prikazivanje ovog gotovo dva sata dugog filma. U skladu s tim, uskoro bi se moglo znati kad bi se ovaj dokumentarac kojeg glazbeni sladokusci imaju zašto željno iščekivati, mogao naći pred širom publikom