Krilat i beo mladi je beogradski rock bend čiji će debitantski album »Dalekovodi« privući pažnju ljubitelja blažeg gitarističkog indie rock pristupa, kao i onih koji vole kroz glazbu praćenu stihovima upoznati nešto i nekog novog, možda i pronaći srodnu dušu.

Kroz deset pjesama svog prvijenca Krilat i beo, a to ponajprije znači Ilija Zipevski, autor pjesama i tekstova, kao i osnivač benda, nudi sliku sebe i svog grada, promišljanja i razmišljanja o životu, smrti, ljubavi, smislu…

Eterični instrumentali

Uvodna, ujedno i naslovna »Dalekovodi« već i stihovima (Postoji neka čudna tajnovitost, rađanje zore nad Novim Beogradom) predstavlja svojevrsno otvaranje priče koju prate dobre gitare i ozračje pozitive, usprkos tome što su »dalekovodi između nas«.

Tu pozitivu drži i »Život nema kraj« koja o vječnosti progovara kroz dobar plesni pop u kojem su gitare obogaćene sintesajzerom, dok je »Vrt« lirski pokušaj ulaska u spiritualna mistična iskustva, pri čemu se pop rock okvirima dodaju i dobro pogođeni reggae zvukovi.

Slijede dvije agresivnije koje bi potpisao svaki ljubitelj davnašnjeg beogradskog i jugoslavenskog novog vala. »Sunce« je žestoki i brzi psihiodelični rock s pričom o mladiću koji »želi biti izvan kaveza, izvan svake ideologije – slobodan!«.

Još bolja, brža i žešća »Organska potreba« počinje slikom ulaska u pun autobus ljudi i konstatacijom »Prazna tela popunjavaju prostor, ali nigde čoveka!« te uz poruku kako »imam organsku potrebu da kažem istinu.«

Od te jasno uočljive angažiranosti u stihu kreće se u lijepoj »Moj grad« u okvire lokalpatriotizma, pri čemu se Beograd »slika« gitarama i stihovima (Reke teku pod mostovima, zvona zvone na krovovima, s jedne na drugu stranu autobusi plove) da bi se potom u »Put« uz vrlo dobro korištenje gudača progovorilo o lošim stranama života za koje je krivo i društvo u kojem se živi, a kroz odličnu »Mi« slapovima praštavih gitara, odličnim bubnjem i novovalnom svježinom i žestinom opet sve vratilo u pozitivu.

Foto: PRESS

Bogat i raznovrstan

Za kraj Krilat i beo čuvaju »Predvorje« i »Uspenje«, dva eterična instrumentala koja nadopunjena u uvodu prvospomenute pjesme crkvenom glazbom svjedoče o duhovnim, ne nužno i religijskim promišljanjima.

Album, poručuju iz benda, govori o vremenu, prolaznosti i vječnosti.

O vezama između svjetova između nas i smislu. Album je snimljen, miksan i masteriran kod Uroša Milkića u Down There Studiju na Novom Beogradu, u razdoblju od ljeta 2021. do ljeta 2024. godine. Najstarija pjesma na albumu napisana je 2012. godine, a najmlađa 2020. godine.

Tijekom snimanja albuma nije postojala stalna i učvršćena postava benda, pa je na albumu sudjelovalo mnogo ljudi, što ga čini bogatijim i raznovrsnijim, kažu iz Krilat i beo.