Koliko je i ne tako davno hrvatski rock bio dobar, potvrđuje izdanje live albuma »tko će živjeti bez pasa?!« čuvenog riječkog punk sastava pasi. Iako, nažalost, u doba kad su djelovali nisu stekli širi ugled i značaj, pasi su bili i ostali itekako važan i kvalitetan bend o čemu odlično svjedoči i ovaj album snimljen još 2016. godine u prepunom Velikom pogonu Tvornice kulture gdje su pasi održali svoj oproštajni koncert povodom dvadesete godišnjice djelovanja.

Zaokruženo djelovanje

Godinu dana potom Dostava zvuka objavila je zapis tog nastupa na live albumu »tko će živjeti bez pasa?!«, a u proljeće ove godine, s ciljem da obilježe petu godišnjicu posljednjeg zagrebačkog nastupa, pasi su se odlučili svojim fanovima ponuditi i vinil, dakle onu pravu starinsku LP ploču uz koju ide i CD te poster s koncerta.

I tako je, na jedan način, zaokruženo njihovo djelovanje i to kroz tri različita medija – jednom davno najprije na kaseti »Nije ružan dan sve što je prekrasan san«, snimljenoj u duetu s Crvenim Parolama, potom i na spomenutom live CD-u te na kraju eto i na vinilu.

Oni nešto zreliji ljubitelji punka za pase sigurno znaju, a mlađariji će jako dobro doći ili ovaj vinil, ili pet godina star CD – ako ga još ima za nabaviti. Jer kroz devetnaest pjesama ovog odličnog live albuma pasi su »prošarali« kroz dva desetljeća svog postojanja potvrdivši nam iznova kako su bili prava iskonska rock (punk) grupa koja svira glazbu s mudima, odnosno jasnom i čistom porukom i stavom.

Društveno kritični

Većina snimljenog materijala energični je i brzometni punk kakav su tih godina svirali Rancid, Offspring ili Green Day, a to znači da ni slučajno nije zanemarena ritmičnost i melodioznost, kao što je dio pažnje posvećen i svakom pankeru, uvijek dragim puno blažim glazbenim izrazima kao što su reggae ili ska.

No koji god izraz odabrali, pasi su uvijek vrlo agresivni i društveno kritični pa, primjerice u uvodnoj »Iz kuta kruga« slušamo štoriju o »začaranom krugu država u stečaju« u kojima se »gube točke referencije, a vladaju sive eminencije« koje pripremaju »funkcije nove za figure iste« koje »džepove pune, a privredu čiste«.

Potom u »KGB-u« pratimo »prijenos« kapitulacija glupo-slijepih besjednika, što je kratica naslova, u »Reci mi da li te boli« u središtu je pažnje svijet poze i farizeja, a »Filistarski pločnici« ne nude samo aluziju na Azrin album »Filigranski pločnici«, već i kritiku dvoličnosti, dok su »Junci našeg doba« za pase tipično uspješno poigravanje riječima, ovog puta s naslovom romana ruskog romantičara Ljermontova koji je pisao u junaku i junacima našeg doba, a u međuvremenu su se junaci razvili do stadija junaca – »profilirane vrste homo sapiensa kojeg karakterizira naglost i pohlepa na štetu razmišljanja«, zaključuju pasi.

Poigravanje riječima

Sjajna je »Slobodan da kažem da« u kojoj se, uz želju da u Hrvatskoj srednji vijek ne potraje zauvijek, zalažu »za svijet bez bogova i bez gospodara, za svijet bez mržnje i korporacijskog zla«, da bi u rušilačkoj »Jebo te Bog« podsmijehu izvrgnuli religijski koncept pokajanja koji i najvećim zločincima omogućuje oprost nakon kojeg – opet sve po starom, odnosno: »dva očenaša, pa mogu još«, pri čemu »junak« ili »junac« našeg doba misli na to da može nastavti tući ženu, šamarati majku, krasti…

Pred kraj pasi nude i »Odu«, pri čemu nije riječ ni o kakvoj svečanoj pjesmi, već o poigravanju riječima, pri čemu oni pojam oda pretvaraju u »o, da«, dodajući tome »ovo je banana država, zemlja moralnog sivila gdje je jedina nepoznanica – zašto ne zna biti slobodna.«

Himne i žestice

Ova iskrena i direktna punk anarhičnost najčešće je, usprkos svoj agresivnosti, dovoljno melodiozna i ritmična da ni na tren ne bude naporna. Štoviše, kod nekih pjesama (»Oda«, »Slobodan da kažem da«…) čak i za radijske programe uočljiva je i visoka razina himničnosti, tako potrebna pri nastupima uživo. Naravno, imaju pasi i onih tipičnih pankerskih minižestica (»Putuj«, »Eterle«) koje djeluju kao kad duplu votku popijete na eks, pravu punk oluju nudi »Bend 98« s kritikom nekritičke glazbe, odnosno infantilnog pristupa tekstu i značenju glazbe, a sjajni su pasi i u reggae i ska odvojcima.

Tako reggae »Pijuni« govori o tome da nakon dvadeset godina mnogi shvaćaju kako smo preskupo platili ovu hrpu prevara. »Nismo svi pijuni vlasti, nadajmo se da će pasti«, pjevaju pasi, da bi u hedonističkoj »Dosta mi je« kroz skakutavi ska ska ska zaključili kako je »seks bolji od svih droga«, pridonijevši time znatno svehrvatskoj borbi protiv alkoholizma i narkomanije.

Povezanost s publikom

Odlično pjevanje, jasan i čist vokal, vrlo dobra glazbena pratnja karakteristike su ovog odlično snimljenog live albuma, a jako je dobro što uz raspoložene izvođače čujemo i isto tako raspoloženu publiku koja kroz zborno pjevanje svjedoči o povezanosti pasa i njihovih fanova. No, ovaj album zaslužuje da ga čuju i oni kojima su pasi možda bili nepoznanica. Jer njihov je punk rock vrijedan svake pažnje.