Kad su mnogi fanovi grupe AC/DC pomislili da je gotovo, australski teškaši rekli su – nije! Očekivati kraj rada jedne od najdugovječnijih svjetskih hard rock grupa (debitirali su 1975. albumom »High Voltage«), bilo je potpuno logično nakon svega što se zbivalo nedugo po objavljivanju njihova albuma nazvanog »Rock or Bust« iz 2014.

Naime, tek što su te godine krenuli na sedamnaestomjesečnu svjetsku turneju, bubnjar Phil Rudd optužen je za naručivanje ubojstva pa ga je zamijenio Chris Slade. Onda je, usred turneje, točnije 2016. godine, zbog problema s gubitkom sluha pjevač Brian Johnson zamijenjen čuvenim Axlom Roseom iz grupe Guns’n Roses, a iste godine iz benda, uz poruku kako se grupa previše promijenila, svojevoljno odlazi i basist Cliff Williams.

I to nije sve jer 2017. godine – nakon što već duže zbog ozbiljne demencije nije nastupao s grupom – umire jedan od osnivača, ritam-gitarist Malcolm Young. I što se nakon toga moglo misliti, nego li da su AC/DC – gotovi.

Element posvete

E, pa nisu. Čvrsti momci koji cijeli život pjevaju o alkoholu, plesu, zabavi i seksu ne daju se tek tako. Rudd, Johnson i Williams odlučili su se vratiti, gitarist Angus Young jedva je te odluke dočekao pa su zajedno (tu je još i Stevie Young, ritam-gitarist i rođak) odlučili napraviti jedino što je bilo i moguće – album posvećen sjećanju na Malcolma Younga! Najavljući ovaj album njegov brat Angus usporedio ga je s kultnim »Back in Black«, koji je objavljen 1980. godine i u cijelosti je bio posvećen njihovu prerano umrlom pjevaču Bonu Scottu.

Iako je sličnost ponajprije u tom elementu posvete, ne toliko i u kvaliteti s obzirom na to da je »Back in Black« ponajbolji album grupe, činjenica jest da je »Power Up« vrlo dobar album i da će svaka od 12 novih pjesama na lica višemilijunskog plemena AC/DC fanova navući širok osmijeh. Kao i obično, AC/DC uopće ne kompliciraju. Zna se što nude i kako to rade.

Već od prvog rifa uvodne »Realize« jasno je da ćemo iznova svjedočiti žestokom mitraljiranju čvrstih gitarističkih rifova i solaža upotpunjenih sjajnom ritam-sekcijom koja ne dozvoljava spuštanje noge s gasa, a ukupnom dojmu žestine i žustrine itekako pomaže neobičan Johnsonov vokal koji bi vjerojatno u svakoj drugoj rock grupi možda čak izgledao i smiješan, a u slučaju AC/DC-a pretvara se u moćno sonično oružje.

Moćni rifovi

Naravno, album nema niti jedne jedine sporije pjesme, a tekstovi baš i nisu bitni jer je ono temeljno što AC/DC žele ples i izbacivanje energije jer tomu njihove pjesme i služe. Ako se uopće trebaju spominjati neke tematske odrednice, onda je već i iz naslova nekih pjesama uočljiva agresivnost nužna za njihov pristup glazbi pa tako slušamo u »pucnju u mraku« (Shot in the Dark«), što je vjerojatno sinonim za seks, divljoj reputaciji (»Wild Reputation«), snazi novca (»Money Shot«), ali i fantasy temama (»Witch Spell«, »Demon’s Fire«, »No Man’s Land«), odnosno temama koje u svojoj srži nude određene osjećaje agresivnosti (»Rejection«, »Kick You When You’re Down«).

Podizanje snage

Ako volite hard rock i ovakav pristup glazbi, onda će cijeli album za vas biti poslastica pri čemu u najvećem broju pjesama AC/DC slijede put na koji su još davno krenuli, a to znači da su moćni rifovi nadograđeni privlačnim refrenima idealnima za zborsko pjevanje praćeno gotovo maničnim ponavljajućim ritmovima. Izuzetak je znatno više na funk rock a la RHCP naslonjena »Demon Fire« te završna »Code Red«, kao i posebno sjajna »Through the Mist of Time« gdje uz zepelinski pristup tekstu i priči o maglama prošlosti slušamo razigran i melodiozan AC/DC.

Štoviše, da ovu pjesmu, primjerice, pjeva Paul Rodgers (Free, Queen) bila bi svjetski hit! No, AC/DC tradicionalistima puno će se više dopasti »Realize«, »Rejection«, »Kick You When You’re Down«, »System Down«…

Dakle, sedamnaesti studijski album zaista je, kako njegov naziv kaže, donio podizanje snage, a zasluge za to, uz već spomenute članove grupe, svakako zaslužuje i njihov stari suradnik i prijatelj, producent Brendan O’ Brien, koji je »uredio« dva njihova prethodna albuma – najprije »Black Ice« 2008. godine, a potom i »Rock or Bust« iz 2014. Ta su dva prethodnika doživjela platinaste i zlatne tiraže pa je to zasigurno i sudbina ovog nazvanog »Power Up«.