Kontrolirana agresivnost u glazbi, odlična uigrana svirka, sjajna produkcija, zanimljivi tekstovi, prepoznatljiv vokal, baština indie rocka, novog vala i alt rocka te svakako Ri Rocka – odlike su debitantskog albuma grupe Bene koja je osnovana početkom prošle godine.

Osnovali su je glazbenici dobro znani na riječkoj i hrvatskoj rock i alt rock sceni. Dragan Parmać Sarma bio je vokal u grupi The Stuff (danas One Possible Option), Dragan Župan svirao je u sastavima Siktersi, Go Men i Psi, a Roland Štrek Roki u Bandu Callahan. Loren Župan Bager svirao je u Žulju i Punjenoj papigi, a Bojana Perhat u Sjekirama.

Tu su još i Aleksandar Ivaštanin Sandro na drugoj gitari te prateće pjevačice Barbara Kežić Križaj i Silvia Zoretić. Spomenuta ekipa je u kastavskom studiju GIS pod producentskom palicom letovca Mateja Zeca snimila odličan čvrsti rokerski album koji u svih sedam pjesama i četrdesetak minuta ne dozvoljava ni trenutka opuštanja i odmora.

Govoreći o procesu stvaranja pjesama, Bene kažu kako u tome sudjeluju svi članovi benda. »Netko ima ideju, rif, koji se snimi mobitelom i pošalje u Viber grupu. Svi to pogledaju i poslušaju, ako je OK, na probama se razradi i uljepša, a ako nije OK, onda iskritiziramo rif i tu osobu«, kažu Bene.

Agresivni, čvrsti, opori i žestoki u glazbenom izrazu i tekstu Bene već u uvodnoj, ujedno i naslovnoj temi kojom ubadajući čvrstim funky rock rifovima poručuju onima koji ih smatraju benama da – odj…u.

Ta psovačka i glazbena agresivnost na najvišoj je razini, bar kad je o ovom albumu riječ, u pjesmi »Party Boy« gdje se pri obraćanju »šupcima i moronima koji vode nacije za razne korporacije« koriste i izrazima koje baš i ne možemo citirati, ali će vam biti jasno ako napišemo da je riječ o obliku seksualne penetracije.

»Činjenica je da govna ste svi«, zaključuju Bene koje kroz refren poručuju »Fuck the war, party boy, dajte sise da se igramo« čime potvrđuju da zbilja nisu bene jer je još Freud tvrdio kako nasilje i zločini proizlaze iz ozbiljnog nedostatka seksa.

Naravno, ima i drugih razloga izvorima zla, a o jednom govore u odličnoj pjesmi »Igra« u kojoj žale za nedostatkom dječje prostodušnosti, iskrenosti i spontanosti, što suvremene ljude čini negativcima.

Općih se tema dotiču i u žestokoj »Život« te posebno u izvrsnoj završnoj »Sloboda«, rokerskoj himni slobodi koja započinje odličnim uvodnim rifom i nastavlja se u ritmu koji diže na noge pa će biti idealna za koncertne bisove.

Spomenutim pjesmama treba dodati cinično-ironičnu »Ružne žene« te »Mrtvo slovo«, jedinu ljubavnu pjesmu na albumu koji je za debitantsko ostvarenje natprosječno dobar i potvrđuje kako riječki rock ima još jedan jak adut, a hrvatski rock još jedan riječki bend koji stoji na braniku rock glazbe te itekako može pridonijeti razvoju urbanog rock zvuka.