Velika pozornica INmusica znala je iz nekog razloga „progutati“ velika imena svjetske rock glazbe, često i ona koje prati glas velikih koncertnih atrakcija, svesti ih na „tako-tako“ koncerte za brzi zaborav.

U taj red pripadaju i engleski Foals koji su se na velikoj jarunskoj poljani ukazali dva puta, 2014. i 2019. godine i oba puta nisu u cijelosti opravdali reputaciju jakog live benda, pa i službena priznanja, poput one glazbenog magazina Q koji ih je 2013. proglasio najboljim bendom uživo, ili znamenitog NME-a koji ih je dva puta nominirao za njihovu nagradu u kategoriji najboljeg živog benda.

Moglo bi se reći da su na neki način – iako se ne dovodi u pitanje njihov profesionalni pristup na INmusicu – ostali dužni zagrebačkoj publici. Ako ova subjektivna ocjena stoji, onda su taj dug sinoć u punoj Tvornici kulture vratili s kamatama.

Usvirani do besvijesti

Nastup Foalsa zasigurno je jedan od najupečatljivijih klupskih zagrebačkih koncerata iz recentne koncertne memorije. Nabrušena, srčana, usvirana do besvijesti, kirurški precizna u izvedbi i opet tako emotivna,  oksfordska šestorka zapalila je publiku ispred sebe. Ili je možda bilo obrnuto?

Foto Damir Kundić

I dok je vani navečer Zagreb hladilo nevrijeme s kišom, u Tvornici je vrlo brzo rasla temperatura, i doslovno i figurativno. Na samom početku je bilo jasno da u publici ima malo pozera i slučajnih namjernika, da je – začudo – uglavnom mlađa publika, bila sačinjena od gro pravovjernih fanova.

U skladu s tim, na feedback publike nije trebalo čekati, nije bilo ispipavanja terena i čekanja najvećih hitova da bi se čulo zborno pjevanje, bez obzira što su Foals otvorili koncert s tri novije stvari. Kao da je taj rani odziv publike ponio bend da stisne gas do daske, da odsvira koncert, kako se to ono obično kaže, kao da im je zadnji u životu. Ili je to samo još jedan dan u uredu jednog postojano sjajnog live benda oboružanog rijetkim sviračkim umijećem i disciplinom izvođenja o kojem smo stekli ponešto krivi dojam na INmusic nastupima? Tko će ga znati. Ali, nije ni važno.

Intimniji prostor

Sinoć se sve poklopilo i sjelo na svoje mjesto, pa čak i činjenica da je koncert zbog očito preambiciozne pretpostavke da Foals u Zagrebu mogu prodati 4000 i plus karata prebačen sa Šalate u Tvornicu. Ne samo zato jer je tako igrom slučaja izbjegnut mogući fijasko koncerta na otvorenom zbog sinoćnje kiše, već i zato jer je intimniji klupski prostor dao najbolji mogući uvid u to što Foals zaista mogu pružiti uživo.

Foto Damir Kundić

Foals u najširoj definiciji sviraju gitarski indie rock, ali koketiraju često, odnosno obogaćuju ga raznim, mjestimice neobičnim glazbenim začinima, od pop elemenata i funkyja, preko math rocka do progresivnog pa i hard rocka. Znaju biti krajnje nježni i delikatni; šestorka „naoružana“ arsenalom instrumenata, klavijatura, udaraljki, ubojitom ritam sekcijom, dvije gitare kojima poput kakvog math rock benda „razgovaraju“ pjevač/gitarist/frontmen  Yannis Philippakis i ritam gitarist Jimmy Smith fizionomije mladog Toma Verlainea, u stanju je proizvesti vrlo kompleksnu i slojevitu glazbu. A onda eksplodirati s masnim rifovima u buku frenetično brzog tempa. Često i u okviru jedne pjesme.

Drugim riječima, Foals su uživo strašno dinamičan bend i to je uživo pravi auditivni vatromet.

I uza sve to, znaju skladati melodičnu hit pjesmu. Učinili su to i na zadnjem albumu, sa zaraznom „2 AM“ koju su i izveli u ranoj fazi koncerta, dok su neke od objektivno najjačih stvari iz kataloga logično ostavili za kraj. Tako su prvi dio koncerta zatvorili sjajnom „Inhaler“, pa bis nakon glasnog zazivanja „vruće“ publike otvorili s još jednim svojim antologijskim komadom glazbe, „Mountain At My Gate“.

Foto Damir Kundić

Bilo bi krivo pod svođenje računa ovog koncerta napisati šablonsku rečenicu „zvuče kao s ploče“, koja se zna upotrijebiti kad netko uživo vjerno interpretira vlastite studijske zapise. Ispravno bi bilo napisati da su Foals s ploča i Foals uživo jedva isti bend, koliko je ovaj potonji superioran sudeći po furioznih sat i pol svirke sinoć u najvećem zagrebačkom klubu.