Kastafsko kulturno leto

Radojka Šverko uoči nastupa na Crekvini: ‘S radošću se vraćam na tu pozornicu’

Marko Dobrecović

Foto: Ana Križanec

Foto: Ana Križanec

Cijenjena pjevačica sutra će održati koncert na kastavskoj Crekvini



U sklopu manifestacije Kastafsko kulturno leto na Crekvini će sutra biti održan koncert Radojke Šverko. Nagrađivana pjevačica velike karijere dugo je prisutna na našoj, ali i svjetskoj glazbenoj sceni. Raskošnim glasom te dramskom ili pjevačkom pojavom, Šverko već pet i pol desetljeća zavređuje pljesak auditorija.


Lijepe uspomene


Bliži se vaš koncert na Crekvini u sklopu Kastafskog kulturnog leta. Što ste pripremili za kastafsku publiku?


– S obzirom na to da respektiram grad u kojem ću nastupati sa svojim glazbenicima pod vodstvom profesora Vladimira Babina, uslijed tog respekta napravljen je i program koji obiluje domaćim autorima, dalmatinskim pismama uz naglasak na čakavsko stvaralaštvo. Naći će se tu i nešto stranog repertoara koji je na neki način uvelike obilježio i moj dugogodišnji rad, ne samo na domaćim, nego i na stranim pozornicama.


Što vama predstavlja taj gradić iznad Kvarnera? Sjećate li se ranijih koncerta u Kastvu, pa i nekih izdanja ČAnsonfesta? Bila je tu i klapa Kastav s kojom ste imali neke izvedbe.


– Gdje god sam se u životu našla, naišla sam na zaista drage kolege. Kastav mi je blizak jer sam živjela u Rijeci, a podno Kastva živi i moja rodbina. Što se tiče same Crekvine, tamo smo u prošlosti imali jako lijep koncert. Sjećam se da je publika prekrasno reagirala i stoga se s radošću vraćam na tu pozornicu.


Veliko poštovanje


Povrh pjevanja, vašu karijeru su obilježili i glazbeni angažmani dramskog karaktera. Osjete li se ti dramski karakteri na vašim koncertima?




– Mislim da se i ne osjete previše. Taj glazbeni izričaj koji se koristi u mjuziklima i rock-operama ipak je drukčiji negoli pristup izvođenju samih skladbi na koncertima. Arije u predstavama povezane su s karakterom lika koji igrate i pristup je, stoga, sasvim drukčiji. Na koncertima pjevate, dok u mjuziklima glumite i pjevate. To se tada stapa u jednu zasebnu priču.


Koja vam je najljepša pojedinost s kojom se susrećete u poslovnoj glazbenoj svakodnevici?


– Ovim se poslom bavim punih 55 godina. Profesionalno. I dan-danas poslu pristupam savjesno, s velikim respektom prema svome pozivu i prema publici. Jednako tako pristupam prema svojim kolegama, a naročito prema glazbenicima koji me okružuju. Mi, zapravo, na nastupima postajemo jedna cjelina.


Mnogi ne mogu shvatiti da se nakon dugogodišnje suradnje s pojedinim glazbenicima iz poštovanja oslovljavam s »Vi«, a ne s »Ti.« »Čuj ti…«, nema toga kod nas. To je respekt i poslovanje vrijednih ljudi. U mislima mi je uvijek prisutno da sam bez glazbenika oko sebe prazna. Ništa, tek jedna osoba na sceni. Glazbenici, stoga, zavređuju veliko poštovanje s moje strane. Glazbom se često bave obrazovani ljudi, što još dodatno potvrđuje moj stav.


Talent je primaran


Tko vam je za karijere dao najbolji savjet i kako je on glasio?


– Mislim da je davanje savjeta pjevačima, glumcima i glazbenicima izgubljeno vrijeme. Mislim da je talent ipak okosnica i primarna osobina svakog umjetnika. Nemaju svi ljudi talent za neku umjetnost. Ne znam je li to genetika u pitanju, to bi trebalo pitati znanstvenike, ali zasigurno postoji neko predodređenje zašto sam ja još kao djevojčica počela iskazivati sklonost ka glazbi.


Tijekom života pjevala sam u dječjem i odraslom zboru, i solistima, svirajući klavir i gitaru. To je to predodređenje. U mojoj obitelji nas četvero djece krenulo je glazbenim putem. Sestra i brat radili su kao nastavnici glazbe, dok se mlađa sestra uspjela izboriti za natjecanja i na taj se način dokazivala. Mlađa sestra je prestala, a ja sam nastavila dalje tim putem.


Kada nemate koncerte, koje izvođače rado slušate u slobodno vrijeme? Ima li među njima i neko ime mlađe generacije?


– Ima jako dobrih mladih pjevača za koje se nadam da će se izboriti za konkretnije pozicije na glazbenoj sceni. Ja, međutim, rijetko sebi doma pustim da glazba svira s CD-a. Uglavnom glazbu slušam s radija ili televizije.


Omiljeno mi je radio slušati u vožnji. Pratim i televizijski emisije i pojavljivanje tih mladih pjevača. Ne mogu reći da mi se sve sviđa i da sve ocjenjujem odličnim. Teško je reći. I tehnologija se mijenja. CD-i…koliko smo ulagali u proizvodnju toga, a sada je sve manje ljudi koji posežu za takvim alatima da bi si približili sadržaje. Ja toj novoj generaciji želim uspjeh jer glazba je važna svima. Ona hrani, ali i liječi.