Jedan od najraskošnijih ženskih glasova MIK-a je onaj istarske pjevačice Radojke Šverko koja se mikovskoj karavani pridružila već na samim počecima festivala 1968. godine. Te su godine debitanti uz talentiranu pjevačicu bili Francesco Squarcia, Mirko Cetinski i duo Neda i Miljenko.

Zbog tog prvog nastupa na MIK-u pjevačica je zamalo prekinula svoju međunarodnu karijeru, jer na poziv za sudjelovanje na MIK-u prvim se letom vratila iz Španjolske gdje je tad vodila svoj popularni televizijski šou u kojem je jednom ugostila i Julia Iglesiasa.

Osim što je nastupala i bila nagrađivana na festivalima diljem svijeta, od Los Angelesa, Rio de Janeira, Tokija i mnogih drugih, jedna je od rijetkih pjevačica koja se okušala i na kazališnim daskama glumeći i pjevajući glavne uloge u poznatim kazališnim hitovima poput rock-opere »Gubec-beg«, »Grička vještica«, mjuziklu »Jadnici« te u »Karolini Riječkoj«.

Svojom markantnom pojavom oduševila je i filmsku publiku u filmu Rajka Grlića »Bravo, maestro« gdje je glumila uz Radu Šerbedžiju, a film je bio prikazan i na Filmskom festivalu u Cannesu 1978. godine.

O svojim sjećanjima i doživljajima s MIK-a ova svestrana pjevačica i umjetnica prisjeća se živo, s puno ponosa, zanosa, ali i zahvalnosti.

Na MIK-u ste debitirali 1969. godine radi čega ste i prekinuli nastup u Barceloni, toliko vam je bio važan taj nastup?

– Prije nego odgovorim na vaše pitanje, željela bih zahvaliti što ste me uključili u priču o obljetnici MIK-a. Mnogo je godina prošlo od mojeg prvog nastupa na tom festivalu.

Moram si udijeliti kompliment za tako dugo djelovanje na glazbenoj sceni i umjetnosti sveukupno. Prekinuti boravak u Barceloni i brzi povratak u Hrvatsku da bih se odazvala na poziv i nastupila na festivalu za koji sam smatrala da mu pripadam, samo je jedan dio priče.

Španjolska me je čekala sa svim svojim gradovima koji su me iznova dočekivali raširenih ruku. Kanarski otoci, Las Palmas, Puerto de la Cruz, Madrid, Valencia.

Slijedila su gostovanja u Južnoj Americi, od kojih svakako predvodi Rio de Janeiro s pobjedom na svjetskom festivalu. Nanizali smo mnoge gradove i zemlje u svijetu, kao što su Tokio, Seul, Atena, Milano, Beč, Bratislava, Los Angeles, Caracas. Ovo je samo dio priče, dio gradova u kojima sam pridonosila vrijednosti glazbe i promovirala svoju zemlju na najbolji način. Sve je to rezultiralo osvojenim nagradama, priznanjima i trofejima u različitim kategorijama.

U svemu tome velike zasluge ima i Alfi Kabiljo, moj dugogodišnji suradnik i autor nezaboravnih pjesama, kojem upućujem veliku zahvalnost.

Alfi Kabiljo i Radojka Šverko u trenutku izvođenja pjesme »Svijet je moj« u Rio de Janeiru 1970., Foto: Privatna arhiva

MIK je naš festival

U svojoj ste dugoj karijeri nastupali na mnogim domaćim i stranim pozornicama te festivalima, a na MIK-u ste bili gotovo svake godine. Što vas je najviše privlačilo, domaća beseda, ekipa …?

– MIK je naš festival, domaći festival, koji je pridonosio očuvanju domaće besede, ne samo na područjima gdje se koristila čakavština nego puno šire. Glazbeno se nije razlikovao od ostalih festivala. Ako sam svojim sudjelovanjem na MIK-u pridonijela na bilo koji način, zahvala ide ne samo meni, nego autorima tekstova, poezije, glazbe, aranžmana, čije sam pjesme izvodila.

Gledajući sa strane, MIK je nalik raspjevanoj karavani zaljubljenika u pjesmu i dobru zabavu, a nagrade kao da su svim sudionicima tek usputno veselje?

– Svi imamo neke svoje specifične porive i povode za bilo kakve aktivnosti. Osobno ne pripadam u kategoriju pjevača ili umjetnika koji se odazivaju na pozive zbog zabave i druženja ili promoviranja. Meni je uvijek povod bila glazba, tekstovi, ili biti doma, u blizini svojih ljudi. Ča, kaj, što….

I vi ste nekoliko puta pobijedili, a zanimljivo je i što ste dobili nagradu publike s pjesmama: »Bracolet«, »Plače stara lesa« i »Kad sam ti bila«, i to tri godine zaredom, čime ste to očarali publiku?

– Hvala što me podsjećate na naslove ovih skladbi. Ne živim s tim pjesmama često pa se nešto i zaboravi, ne samo zbog mojih godina, već iz razloga što je moj repertoar širok, od čakavskog opusa, dalmatinskog, pop-rock glazbe, filmske glazbe, šansone, mjuzikla, sakralne glazbe koju izvodim u crkvama…

Radojka Šverko debitirala je na MIK-u 1968.

Tragovi truda i zalaganja

MIK je imao i manju pauzu, ali to nije pokolebalo organizatora ni sudionike da ga obnove i dovedu na još profesionalniju razinu. Što na tom razvojnom putu festivala vidite kao najvažniji iskorak, što je bilo najzaslužnije da je do danas ostao »in«?

– Moramo biti zahvalni dragom Andreju Baši na dugogodišnjem trudu i zalaganju da održi festival na životu, što nije ni lako ni jednostavno. On je obrazovani glazbenik koji je svoje umijeće i sposobnost mogao usmjeriti na druge načine. Odabrao je teži put, ispunjen ljubavlju i domoljubljem. Zato su tragovi truda i zalaganja vidljivi nakon proteklih godina.

Ima li nešto što biste možda mijenjali ili dodali? Kakva je bila vaša suradnja s direktorom festivala Andrejom Bašom, uvažava li sugestije izvođača?

– S Andrejom sam uvijek lijepo surađivala i nije bilo potrebno bilo što sugerirati. Jednako se dobro slažem i s njegovom suprugom Biserkom.

Radojka Šverko s kompozicijom »Bracolet« 1996. ostvarila je prvu od tri pobjede koje su u nizu uslijedile na MIK-u

Prepuštam mikrofon mladim izvođačima

S obzirom na to da je to putujući festival, koja vam je pozornica, publika MIK-a najdraža?

– Održavanje festivala kao putujuće manifestacije, cijelu priču čini još zahtjevnijom u smislu organizacije, a istovremeno i skupljom. Zbog toga organizatorima dodatni komplimenti i zahvalnost što je MIK i danas prisutan na ovim prostorima na radost ljudi i gradova u kojima se održava. Zahvala i svim autorima tekstova, glazbe, aranžmana, glazbenicima orkestra, pjevačima koji će nadalje prinositi ono što je samo naše – ČA.

Što pripremate za ovogodišnji rođendanski nastup, imate li već spremnu pjesmu?

– Mene na ovogodišnjem MIK-u neće biti. Sa zadovoljstvom prepuštam mikrofon mladim izvođačima kojima želim uspjeh na njihovom glazbenom putu, na radost slušatelja i pratitelja MIK-a. Neka žive pjesme u srcima i dušama ljudi, glazba nam svima sve više treba, kao lijek i kao terapija. Sretno svima!

Radojka Šverko i ženska klapa Luka 1995. godine ganule su mnoge maestralnom izvedbom kompozicije »Va dihe mora«

Sjećanja

Radojka Šverko, po mišljenju mnogih ne samo prva dama MIK-a, već prva dama hrvatske glazbe općenito, nastupala je na »starom« i na »novom« MIK-u.

Na »starom« je čak prekinula turneju u Španjolskoj kako bi mogla nastupiti na jedinom hrvatskom putujućem festivalu, a na »novom« je čak zabilježila nekoliko pobjeda, tako da su se organizatori s pravom »pobojali« da će na svakom MIK-u Radojka slaviti.

Upitavši je za neko sjećanje s festivala, ona je, kao i mnogi sudionici te glazbene karavane, najprije izredala sve lijepo i specifično vezano uz festival, a onda nam je pojasnila kako ju je MIK naučio dvjema stvarima – direktor je u pravu i kad to očigledno nije, te dođi na zakazani posao uvijek sat vremena ranije. A sve pouke sežu u prošlost MIK-a.

Priča hrvatske i mikovske pjevačice osebujna glasa glasi ovako: Proba je bila zakazana u Guvernerovoj palači u terminu od 9 do 14 sati. Ja sam došla između 10 i 11, u pratnji supruga, i na terasi zatekla kolege kako čekaju na red.

Za prvim stolom sjedile su Ksenija Urličić, Betty Jurković i sad ne znam je li treća bila Milka ili Ira, no, uglavnom, misleći kako do 14 imam još ohoho vremena, ležerno sam im prišla i pozdravila ih.

No, već prvi pogled na njihova lica dao mi je do znanja kako nešto nije u redu. Jedna od njih, ne znam koja, priopćila mi je: »Ava mane, moraš na razgovor kod direktorice«.

Ništa meni tada nije bilo jasno, no uputila sam se u direktoričin ured koji se nalazio u Guveru, u sadašnjoj sali za vjenčanja, srela po putu Ivicu Nepokoja koji mi je rekao kako je direktorica strašno ljuta na mene i kako moram »na raport’.

I dalje zbunjena došla sam pred direktoričin ured, gdje mi je pak tajnica festivala, gospođa Ljubica Došen, priopćila: »Ljuta je«. Nemajući pojma o čemu se radi, pokucala sam i ušla, da bi me direktorica Alverna Smokvina dočekala riječima: »Mi na festivalu ne trebamo nikakve zvijezde, zakasnili ste na probu, skidam vam dnevnice«.

Rečeno, učinjeno, iako ja nisam bila nikakva zvijezda. Istina, ostvarila sam međunarodni uspjeh, ali u mom se životu niti u ponašanju ništa nije promijenilo, osim što se više nisam vozila busom nego autom.

Uglavnom, ja sam uredno odradila taj MIK, ali ga više nisam ljubila kao prije. I to iz razloga što smatram da mi je bila nanesena nepravda, jer da je negdje pisalo da moram na probu doći u 9, ja bih došla, ali kako je pisalo da su probe od 9 do 14, ne vidim zašto sam ja koja sam došla u 10.30 ili 11 zvijezda.

Zaboljelo me i to što sam tijekom te mikovske turneje shvatila da su se i kolege podijelili, jedni su stali na moju stranu, a drugi na direktoričinu. Dobra atmosfera je bila poljuljana, a kako je te godine bilo puno gradova, to je za mene predstavljalo pravu tlaku. Ipak, tada sam nešto naučila i zapamtila za cijeli život, a naučila sam kako se u budućnosti odnositi prema poslu. Naučila sam tko je glavni i da u životu postoje nepravde.

A očito je da me taj događaj jako pogodio kad ga pamtim do dan danas.

(Iz monografije Festivala Melodije Istre i Kvarnera, autorice Slavice Mrkić Modrić)

Radojka Šverko s pobjedničkom pjesmom »Kad san ti bila« (Lesica-Marunić-Baša) na finalnoj večeri u Poreču

Foto: MARKO LUKUNIĆ/PIXSELL