Iako na njezinim nastupima šala šalu stiže, nije šala da poznata domaća komičarka Marina Orsag obilježava dvadeset godina karijere. Prva žena domaćeg stand-upa jedna je od prvih entuzijasta ove discipline u nas, a svojim komičarskim talentom i izvođačkom prirodnošću gradila je scenu, pomicala granice i predano radila na razvoju kulturne scene koja je, doživeći veliki bum, danas postala nositeljica domaćeg humorističnog sadržaja.

I sama članica LGBT populacije, Marina svojim radom nastoji ukloniti netrpeljivosti u društvu. Kroz »Šarenu ovcu obitelji«, šou zbog kojeg je između ostalog dobila nagradu Europskog heroja humora 2018. u Amsterdamu, briše predrasude i osvještava publiku.

Marina Orsag ovog četvrtka poziva vas u HKD na Sušaku gdje će s početkom u 20 sati izvesti svoj stand-up nastup u povodu dva desetljeća karijere. Taj nastup izvest će i u Puli i u Bujama, a tijekom godine posjetiti i ostale gradove Hrvatske i regije. Ipak, kruna slavlja karijere, bit će veliki jedinstveni zabavno-glazbeni događaj u zagrebačkom Boćarskome domu 9. svibnja na kojemu će joj se pridružiti brojni kolege i prijatelji.

I TERET, I PRIVILEGIJ

Marina, najavljujemo vaše nastupe u povodu dvadeset godina komičarske karijere. Na početku ovog razgovora, smijem li vas opisati kao prvu damu domaćeg stand-upa? Mislim da ne griješim puno kada vas tako nazovem.

– Osim što sam prva ženska stand-up komičarka, spadam i u pet prvih stand-up komičara u Hrvatskoj, tako da nećete puno pogriješiti s tim opisom, ali sad jesam li dama, to je druga priča, ha, ha, ha. Prva sam domaća komičarka i imala sam čast nositi taj »teret«, ali i privilegij jer nekako sam tijekom godina stvarala povijest, odradivši skoro sve prvo što se dalo organizirati i odraditi na stand-up sceni, a to je zaista privilegij i divan osjećaj. Tako da ne slavim samo dvadeset godina komičarske karijere, već i dvadeset godina rada te stand-up scene kao takve.

Kakva je ženska stand-up scena kod nas?

– Nažalost, nije onakva kakva bih željela da bude jer nekako sam ja još uvijek jedina koja jače radi na sceni. Određeni broj žena, ne tako velik, okušalo se na sceni, bilo uspješno i na kraju otišlo u drugom smjeru ili se nisu dovoljno posvetile tome da bi im to postao primarni posao. Nadam se da će se to uskoro promijeniti. U svijetu je sve jača ženska stand-up comedy scena, iako, moram primijetiti, da se neke kolegice prilagođavaju tim muškim forama i tipu humora, ali bitno je da nas ima jer vjerujem da žene imaju jako puno toga za reći. Međutim, voljela bih naglasiti da svaka država bivše Jugoslavije ima jednu jaku stand-up komičarku, tako da nas šest ponosno držimo stupove ženske stand-up scene Balkana. Ali, evo, kako sam 2020. godine zatvorila Comedy club i više se ne bavim razvojem cjelokupne scene niti produkcijom velikog broja komičara, već sam se okrenula razvoju svoje karijere pa imam vremena, odlučila sam se sljedeće godine radionicama posvetiti jačanju ženske stand-up scene, pa se nadam da će se žene prijaviti.

Foto Marko Gracin

Na svojim stranicama opisujete se kao »vječni Petar Pan«. Znači li to da imate dvojno državljanstvo – hrvatsko i nigdjezemsko?

– Ha, ha, ha, mislim da u ovom trenutku svi priželjkujemo imati takvo dvojno državljanstvo pa da se povučemo u neku svoju Nigdjezemsku s vremena na vrijeme (smijeh). Ta sintagma koju navodim na stranicama i nije moj opis, već je to nešto čime su me u zezanciji opisivali zbog moje, kako kažu, petarpanovske dječje energije. Smatram da trebamo zadržati dijete u sebi dokle god je to moguće i pritom mislim u srcu i duši, ali nikako u mozgu. U mozgu treba odrasti i biti što zreliji, ali očuvati znatiželju, vedrinu i maštu u sebi. Evo, ja trenutno imam 46 godina, iako kažu ljudi da mi nikad ne bi dali, možda upravo zbog tog stava. Iako se nekad volim zafrkavati da sam ja toliko dijete da se djeca, kad dođu u moju blizinu, momentalno spuste na moj nivo.

»ZARAŽENA« U NEW YORKU

Kako ste se našli u stand-upu i koliko je on bio razvijen te 2005. i kako se razvijao tijekom godina?

– Sa stand-upom sam se upoznala tijekom godine dana provedene u New Yorku gdje sam radila kao babysitterica. Kako sam oduvijek htjela nešto na pozornici raditi, a ništa mi nije bilo baš točno to što želim, kada sam vidjela stand-up oduševio me kao izvođačka forma i znala sam da to želim. Kada sam se vratila u Hrvatsku, naravno ništa slično nije postojalo kod nas i nekako sam se ponovo posvetila drugim stvarima. Nedugo zatim su Slavica Knežević i Marko Torjanac organizirali glumačke stand-up radionice na što mi je najbolja prijateljica rekla da neće više razgovarati sa mnom, ako se na to ne prijavim. Na radionicama je sudjelovalo nas četrdesetak od kojih nas se petero krenulo aktivno baviti time i naravno da nije bilo lako u početku. Trebali smo educirati publiku, zvati prostore za nastupe, objašnjavati što je stand-up i da nam uopće daju priliku za nastup i u konačnici si to sami sve producirati i organizirati. Nekad smo nastupali na okrenutoj gajbi piva umjesto pozornice, nekad smo morali objašnjavati zašto nam uopće treba mikrofon i reflektor, ma svašta se tu izdogađalo stvaranjem scene, ali nemamo dovoljno vremena da vam sve to ispričam. Svakako je bilo, kako bi rekao narod, krvavo u tim počecima i nastavilo se još dugi niz godina.

Paralelno s tim, godinu i pol dana nakon svog prvog nastupa pokrenula sam večeri otvorenog mikrofona i radionice te krenula malim koracima graditi temelje za stand-up scenu. Nastupati što više, u raznim uvjetima, osigurati što više nastupa novim komičarima u što više gradova i mjesta u Hrvatskoj. Nakon što se klupska scena oformila, krenula sam producirati po kazalištima, pa stand-up festivale, otvorila prvi Comedy Club Studio Smijeha, pokrenula suradnju s regijom, pokrenula splitsku stand-up scenu i još puno raznih projekata. Kulminacija toga svega i naravno kvalitetnih nastupa komičara Studija Smijeha, svakako je bio prvi stand-up u Koncertnoj dvorani »Vatroslav Lisinski« 2016. koji je rasprodan u samo deset dana samo na osnovu FB eventa.

Vjerujem da sam, upravo zato što sam radila tim postupnim koracima, ali vrlo aktivno i intenzivno, dovela do toga da je Studio Smijeha u godinama prije pandemije producirao u prosjeku 500 nastupa godišnje. Također svi komičari, koji su započeli svoju karijeru u Studiju Smijeha, dobili su kompletne temelje za svoj razvoj i karijeru, edukaciju, nastupe, prilike, medijske pojavnosti, kontakte; sve ostalo naravno ovisilo je o njihovom osobnom radu i interesu.

Uz takav intenzivan rad i hrpu poslova odjednom nije bilo lako i ponekad bi mi pao entuzijazam, ali onda bi me mama često podsjetila na situaciju kad me pitala kak’ ja mislim dati otkaz i nastupati na sceni koja ne postoji, a ja sam joj odgovorila: »Pa kaj, napravit ću je«, i to me guralo dalje.

I evo, dvadeset godina kasnije, domaća stand-up comedy scena danas je najjača regionalna scena po svim parametrima – po broju profesionalnih i kvalitetnih komičara, količini napisanog materijala, broju izvedenih nastupa, mjesečno produciranih nastupa, nagrada, nastupa u velikim dvoranama. Ovakva afirmacija domaće scene, znajući da sam je stvarala od nule, najljepši mi je poklon za dvadeset godina rada. Jako sam ponosna na to, ali još više od toga zahvalna svakom građanu i građanki Hrvatske i regije koji su podržali stvaranje stand-up scene, koji nas prate tijekom godina i omogućavaju nam da od ovog živimo i možemo ih i dalje nastaviti nasmijavati. I naravno zahvalna sam svakom komičaru Studija Smijeha, u Zagrebu i Splitu, na svakom kvalitetno odrađenom nastupu jer bez toga scena svakako ne bi bila na ovoj razini.

I OPET BIH DALA OTKAZ

Kažete da ste dali otkaz kako biste ušli u svijet stand-upa. O kakvom poslu je bila riječ?

– Radila sam u jednoj svjetskoj firmi kao koordinatorica ureda i imala super fiksnu plaću uz razne beneficije. Kada sam s 27 godina dala otkaz, nakon niti godinu dana aktivnog nastupanja u stand-up komediji, to je mojim roditeljima bio megašok, no ispostavilo se da je to bio pravi put jer realno čim sam se prvi put popela na pozornicu, znala sam da se više ničim drugim u životu ne želim baviti. Užitak je i privilegij moći nasmijati ljude. Ali moram priznati da sam se malo osjećala blesavo kada sam dala otkaz na poslu kako bih se bavila umjetnošću, a onda kako nije bilo scene, ponovno mi se život sveo na konkretan posao – i to više nego prije jer kada radiš za sebe, radiš 24 sata na dan. Međutim, već 20 godina živim od toga i bez obzira na to što je u trenucima bilo teško, ponovo bih se odlučila na isti taj otkaz.

Što tematizirate u svome humoru? Oko čega se najviše šalite i je li se ta materija mijenjala u tih dvadeset godina?

Foto Marko Gracin

– U Studiju Smijeha imali smo pravilo da svakog mjeseca pišemo 15 minuta novog materijala. Kada to radiš 10, 15, 20 godina, više nemaš određeni smjer šala, već ti je apsolutno sve oko tebe inspiracija. Nemam određenu temu kojom se bavim, ali mi je tijekom godina definitivno najdraži oblik humora postao onaj koji mijenja svijest i pomiče granice. Humor je zasigurno najbolji i najljepši alat za promjenu svijesti i brisanje predrasuda. Predstava »Kaj Bre« o hrvatsko-srpskim odnosima i »Šarena ovca u obitelji« o odrastanju LGBT osobe u Hrvatskoj jedne su mi od najdražih koje smo radili. Kroz te sam šouove, što tijekom izvođenja, što u razgovorima s publikom nakon izvedbi, na licu mjesta uvidjela kako humor mijenja svijest i jako mi je drago da sam upravo zbog tih šouova dobila u Amsterdamu 2018. nagradu za Europskog heroja humora.

KRUNA PROSLAVE

U najavi riječkog nastupa istaknuli ste Rijeku kao prvi grad u kojemu ste počeli stvarati redovnu scenu izvan Zagreba, spomenuli večeri u Tunelu pa na sve to najavu potkrijepili s: »Razina alternative, shvaćanja fora, posjećenosti šouova i u konačnici razumijevanja koliko je stand-up kao forma potreban društvu zaista je bila motivirajuća i divna.«

– To je ono čim je tada Rijeka svakako odisala. Kada smo prije dvadeset godina razmišljali koji bi grad nakon Zagreba najbolje prihvatio stand-up, Rijeka nam se odmah nametnula. Vječiti rock grad, alternativa, cool, grad različitosti, otvoreni umovi… Kada smo s kolegama iz Srbije radili turneje, na njihovu bojazan i upit o tome kakva će ih publika dočekati u Rijeci i Istri, uvijek smo ih u šali znali smirivati: »Ma daj, šta vam je, to su vaši partizani.« Međutim, moram priznati da po pričama poznanika i poznanica iz Rijeke i po određenim sitnicama, primjećujem da se taj duh različitosti počeo mijenjati i ovim putem apeliram na sve one koji su ovaj grad izgradili takvim da ga svi iz cijele Hrvatske jako volimo, da se potrude i bore da takvim i ostane.

Nastup u riječkom HKD-u bit će jedan iz turneje kojom slavite dvadeset godina na sceni, a nakon riječkog nastupa turneju nastavljate u Istri.

– Tako je, u četvrtak, petak i subotu družimo se u HKD-u Rijeka, pa u baru La Resistance u Puli pa u POU Buje sa šouom s kojim obilježavam 20 godina u kojem ću nasmijavati publiku svojim najdražim forama tijekom godina te pričama i »tajnama« iza scene. Šou je već super prošao na Cresu, Lošinju i u Pakracu, tako da ne sumnjam u isti provod u ova tri grada. Nakon toga je fokus na zagrebačkom partiju, a onda planiram ponovo s ovim šouom posjetiti što više gradova Hrvatske i regije.

Kruna proslave 20 godina karijere je upravo taj veliki party, ako ga tako smijem nazvati, u zagrebačkom Boćarskom domu 9. svibnja. Pridružit će vam se brojni gosti. Kakav će to biti događaj?

– To su svakako ljudi koji su se kroz moju karijeru na neki način povezali sa mnom. S nekim sam u bliskom odnosu, s mnogima se ne stignem često vidjeti i družiti se, ali je svatko s razlogom na partiju. Poslala sam svima pozivnicu s idejom da ih puno zbog obaveza neće moći i na kraju ih je 90 posto oduševljeno pristalo, ha, ha, ha. Ali što više, to bolje! Dugo sam razmišljala kako točno izrežirati taj program i vjerujem da će se ljudima sviđati. Bit će svega pomalo, stand-up, skečevi, pjesme, DJ, u raznim omjerima i s pauzama, neki recimo to »variette« program koji, na moju žalost i sigurno žalost publike, ne mogu za sada organizirati po drugim gradovima Hrvatske. Uglavnom, vjerujem da će to biti baš jedan jako dobar tulum i jedva čekam.

INTELEKTUALNI HUMOR

Stand-up se u zadnje vrijeme, ali zapravo dosta dugo vremena, uvriježio kao vodeća forma domaće komedije. Domaće humoristične serije, većina njih, nije na bogzna kakvom glasu, domaći film kao cjelina oskudijeva, ali taj stand-up izraz doživio je bum.

– Scena je fakat jaka, zaista je i trenutačno u Hrvatskoj Studio Smijeha te tri benda koji su proizašli iz Studija Smijeha, Lajnap, BIS Comedy i Splicka Scena produciraju više od 100 nastupa mjesečno. I zapravo dobro da ste povezali pitanje s televizijom jer naša je scena, kao što sam već navela, jača od svih stand-up scena u regiji po svemu, osim po jednoj stvari – to je televizijska pojavnost. Primjerice, srpska scena je mlađa i manja od hrvatske, no već dugo vremena je prisutna na tamošnjim televizijskim kanalima, late-night šouovima, raznim emisijama… Kolege iz Slovenije vode razna TV zbivanja u Sloveniji, rade razne sitcome i filmske komedije koje su sami i napisali. Kod nas nema toliko prostora za stand-up, čak i kada smo radili nešto na televiziji, i pritom oborili rekorde gledanosti, kada smo tražili honorar nije došlo do nastavka suradnje, a mi ne možemo vječno nastupati za promociju. Televizijskim programom posljednjih godina počele su prevladavati ne baš intelektualne komedije i jako mi je žao da domaće televizije ne idu u smjeru edukacije i podizanju intelektualnosti Hrvatske i njenih građana, već baš suprotno. Nadam se da će se to uskoro promijeniti i da će televizije shvatiti da je to nešto što hrvatska publika jedva čeka na programu.

Kakav vam je humor na društvenim mrežama? Razni popularni memovi, razni screenshotovi razgovora koje se prikazuje u duhovitoj konotaciji, razni profili, pa čak i sekcije komentara koji također postaju poprište duhovitog sadržaja… Sve to postoji u svrhu humora i nasmijavanja.

– Ne mislim da je sve u svrhu humora i nasmijavanja. Raznorazni memovi, a pogotovo komentari, postoje u svrhu pogrešnih razloga. Nije svako izrugivanje i sprdnja humor. Ima jako kvalitetnog sadržaja na društvenim mrežama, pogotovo smo to vidjeli tijekom pandemije, ali po razgovorima s raznim umjetnicima kako hrvatskim tako i svjetskim, smatram da su istovremeno mreže većini kvalitetnih umjetnika s dobrim sadržajem učinile pad entuzijazma. Jer ne da im se baviti društvenim mrežama i onda godine rada na svom talentu i talent kao takav, kao da postaju »bezvrijedni« ako iza njih ne stoje brojevi pratitelja na mrežama, dok isto vrijeme milijunske brojeve pratitelja imaju ljudi koji niti imaju sadržaj, kreativnost, društvenu odgovornost, smisla ili išta konkretno za reći. Kvalitetan humor je realno dobrodošao gdje god, na internetu, radiju, televiziji, uživo… ali nekako kao da sve lagano gubi kvalitetu i tip humora mijenja se na gore. U našoj branši to također primjećujemo sve ćešće. Voljela bih kad bi se intelekt humora vratio na razinu kakav je bio u prvih deset godina stvaranja stand-up scene, to bi bilo sjajno i tu misao završit ću rečenicom mog kolege Aleksandar Perišića iz predstave »Kaj bre«: »Ako ste pročitali par knjiga u životu, ja sam vam odličan komičar. Ako niste, onda sam baš za k…«

NAJOSJETLJIVIJI U REGIJI

Kako Hrvati primaju šale na svoj račun?

– Mi komičari smo se na počecima scene šalili da je slovenska publika vrlo kazališna, da će ti pristojno zapljeskati nakon svake fore, srpska publika jedva čeka tvoje fore, a hrvatska sjedi prekriženih ruku i misli si: »Ajde, budi smiješan, da te vidimo.« No, super je da to trenutačno nije tako. Kao što je hrvatska scena jaka, tako je i hrvatska publika najeduciranija po pitanju stand-upa i stvara odličnu atmosferu. Što se tiče humora na vlastiti račun, Slovenci i Hrvati jesu nekako »najosjetljiviji« u regiji, ali to je možda zato što smo najbliže Europi, ha, ha, ha.

Govoreći o našem društvu, osim što humor doživljavate ozbiljnim poslom s poslovne strane, koristili ste ga kao alat za razbijanje barijera i pokušaj za borbu protiv predrasuda i omalovažavanja. Jeste li uspjeli u namjeri da humorom svijet učinite boljim mjestom?

– Vidiš da ovo sad izgovaram malo sramežljivo iz straha da ne ispadnem prepotentna, ali nekako vjerujem da jesam. Kada ti hrpa ljudi nakon nastupa dođe i kaže: »Hvala puno, uspjeli ste napraviti da dva sata zaboravim na sve svoje probleme«, mislim da je samim time svijet učinjen ljepšim mjestom, a još kad ti neka osoba nakon nastupa kaže da joj je promijenjeno mišljenje na bolje i da se osvijestila oko određenih stvari ili da joj je tvoj nastup pomogao u privatnom životu, šta ima ljepše od toga? A i upravo izgradnjom jedne potpuno nove duhovite kulturne scene, posljednjih dvadeset godina, nadam se da sam učinila Hrvatsku bar malo ljepšim mjestom.

Je li smijeh lijek?

– Vjerujem da je. Mi komičari smo se zafrkavali da ćemo zbog te česte izjave da je smijeh lijek, ići po bolnicama i oslovljavati liječnika s »kolega«, ha, ha, ha. Ali nemamo taj kompleks Boga kao oni, ha, ha, ha. Znanstvenici su potvrdili da je za dug i zdrav život potreban smijeh. Smijeh je lijek u određenim duhovnim stvarima, ali vas ne može izliječiti od bolesti za koje vas ipak mora doktor pregledati, pa svakako pazite na svoje zdravlje koliko god se često smijali. Nismo mi nadriliječnici, ha, ha, ha.

SMIJANJE NIJE ISTO ŠTO I ISMIJAVANJE

«Seinfeld« ili »Prijatelji«?

– Ajoj, to su dvije potpuno različite kategorije. »Prijatelji« su sitcom o nečemu, a »Seinfeld« o ničemu, ha, ha, ha. Ovisi o raspoloženju u danu, ali definitivno su obje dobrodošle i svakako ih mogu gledati iznova i iznova. Bilo da su u pozadini, bilo da sam fokusirana na njih.

«Večernja škola« ili »Noćna mora«?

– Hm, nijedno. Ali ako baš moram birati, onda »Večernja škola«, ali u svojoj prvoj sezoni. »Noćna mora« mi nikada nije sjela zbog prirode formata. Smijanje nije isto što i ismijavanje. Nekako dok sam mentorirala komičare i komičarke uvijek sam htjela da se ljudi smiju s njima, a ne njima, ako me kužite.

U MNOGO ČEMU PRVA U HRVATSKOJ I REGIJI

Kao prva dama domaćeg stand-upa, Marina Orsag u mnogo čemu je bila prva u Hrvatskoj i regiji. Pokrenula je prve Večeri otvorenog mikrofona (Open mic) uz radionice, organizirala i producirala prvu turneju u više od 20 gradova u Hrvatskoj i regiji pod nazivom Stand-up CROmedy, prvi festival stand-up komedije u Zagrebu, Zadru i Osijeku pod nazivom PANČ, prvi stand-up u Lisinskom Best of regional, prvi ženski međunarodni festival stand-up komedije u Hrvatskoj »Laughemme« i otvorila prvi Comedy Club u regiji. Svojim mentorstvom i produkcijom vodila je mnoge komičare koji i danas uspješno rade u kolektivima Studio smijeha, Lajnap, Bis comedy i Splicka scena. Ušla je u top 10 komičara svijeta u Jokenation natjecanju i osvojila razne nagrade poput Europskog heroja humora, Prvu nagrade publike na Lent Festivalu te Adria Comedy Award za najbolju žensku komičarku regije. Tijekom karijere pokazala je razne talente sudjelovanjem u mnogim televizijskim projektima od kojih su najpoznatiji »Tvoje lice zvuči poznato« i »Zvijezde pjevaju«.