Režirao više od tisuću emisija

U 57. godini preminuo HRT-ov redatelj Dalibor Sokolić

Ivana Kocijan

Foto: HRT

Foto: HRT

Talentom i redateljskim rukopisom obilježio je tisuće minuta najboljih projekata Hrvatske radiotelevizije



U 57. godini preminuo je HRT-ov redatelj Dalibor Sokolić. Bio je jedan od pokretača Studentske televizije, a na Televiziji Zagreb počeo je raditi 1989. godine. Kao redatelj na televiziji Z3 režirao je Hit depo, Turbo limach show, Izvan struje, DJ is so hot te više stotina emisija i programa uživo. Za HRT je počeo raditi 1991. godine. Režirao je više od tisuću emisija i programa uživo.


– Svojim talentom i redateljskim rukopisom obilježio je tisuće minuta nekih od najboljih projekata Hrvatske radiotelevizije. Među njima je osam dodjela nagrade Porin, The Voice, Najljepši glas Hrvatske, Tko želi biti milijunaš, Ples sa zvijezdama, Maestro, natjecanje Do posljednjeg zbora. Za neke od najboljih spotova hrvatske glazbe Dalibor Sokolić četiri je puta dobio nagradu Porin.


Iznad svega, Dalibor je bio divan kolega i prijatelj. Opraštamo se od njega riječima koje nam je uvijek ponavljao: Show must go on! – poručili su jučer s HRT-a.




U njegovoj biografiji u Leksikonu radija i televizije navodi se kako je režirao osam Porina, dvije Dore, The Voice – Najljepši glas Hrvatske (sezone 1–2), Maestro (sezone 1–2), Tko želi biti milijunaš (sezone 1–8), Hit depo (1989.–2002.), papin posjet Hrvatskoj 1995. godine, više od 100 festivala i koncerata, Ples sa zvijezdama (sve sezone), Zvijezde pjevaju (sve sezone). S D. Cepakom i Z. Pezom autor je spota za pjesmu »Kad bi svi…« (1991.) za humanitarnu kampanju HRT-a.


Bio je i glavni redatelj na humanitarnim projektima HRT-a Dajmo da čuju, Derbi, Hrvatska pomaže. Od njega su se na društvenim mrežama oprostili mnogi kolege i prijateljima, među njima i Duško Ćurlić koji je napisao: »Znam da si mi uvijek govorio »show must go on« i da nisi volio jeftinu patetiku…


Ali jednostavno izlaze ove nabacane riječi… Koje zapravo ništa neće reći… A tako bi htjele… Putuj mirno, prijatelju moj… Hvala što si me činio boljim čovjekom i poslom i privatno. Siguran sam da je neki vlak jutros negdje stao… Siguran sam da će neke gitare negdje jače zasvirati… Neke kamere se zamagliti… Neka svjetla potamniti, a neke odjavne role same sebe pisati…«